return to the blaze

12. kolo cross liga Drava

Oglasi

Nikad nisam mislio da će povratak na Dravu i u kros ligu biti tako težak. No došao je i taj četvrtak kada je održano prvo kolo nakon ljetne stanke. Kao i obično krenuo sam oko pola šest do starta utrke no ovaj put sam krenuo biciklom s obzirom da sam imao obveze u gradu neposredno nakon utrke (Špancir je bio u punom jeku, te je bilo potrebno to fotografski popratiti).

Uobičajeno zagrijavanje je već standardna rutina koju obavljam prije svake utrke. Odlučio sam trčati u novim tenisicama marke Salomon koje sam nabavio subotu ranije. Iako su izvana dosta tvrde morao sam isprobati kakvo će držanje imati na šljunčanim stazama Drave. Bilo je vrlo vruče te su se svi trkači držali hlada do samog početka utrke.

Kao i obično startao sam dinamično te počeo jakim tempom. Nakon prvog kilometra tempo mi je bio vrlo dobar no predamnom je bilo još četiri. Počeo sam se konsolidirati nakon prolaska prvog mosta i radio na tome da vratim stabilan ritam disanja. Pace mi je naravno pao te je disanje bilo otezano s obzirom na visoku temperaturu. Negdje na polovici drugog kilometra došlo je do logističkih problema, odvezala mi se tenisica te sam morao stati kako bih mogao nastaviti trčati.

Situacija se popravila nakon prelaska mosta jer nam je sunce sada bilo iza leđa i bilo je sjenovitih djelova koji su malo ublazavali žegu. Svakakve misli su mi prolazile glavom no vecina njih je bila optimisticna i govorila da nastavim trcati. Iako mi je tempo pao jos uvijek sam ga drzao ispod pet minuta po kilometru. Prolaskom drugog mosta bilo je vrijeme za zavrsetak utrke. S zadnjom miljom predamnom trcao sam prakticki solo, a trkaci ispred i iza mene su bili na distanci od 50-ak metara. Nije bilo bojazni od napada s leđa te sam se lagano ušetao u cilj (26:23).

21083178_503954466603475_2807965522142165920_o

Tenisice su dobro odradile svoj posao te nisam imao previse zamjerki osim onog jednog odvezivanja vezica. Sjeo sam na obliznju klupicu i započeo dijalog s mlađim kolegom trkacem.  Nuspojave mojeg ubrzanog tempa ocitale su se u bolovima mišića, ponajvise lože te kvadricepsa. Ovo nije bila dobra vijest s obzirom da sam za dva dana trčao polumaraton.

12.kolo

Sad sam 10. u ukupnom poretku no samo zbog toga što kolega trkač ispred mene nije sudjelovao na ovom prvom jesenslom kolu. Malo po malo se stvari privode kraju te se ponovo približava utrka sezone – Ljubljana na kojoj sam odlučio otrčati 42 km.

memories of summer past

U utorak nakon noćnog pohoda na Ivančicu odlučili smo na prijedlog Jelene ponovo ići malo planinariti (Trebalo je isprobati nove gojzerice). Ovog puta naša ruta je uključivala toliko omraženi put Pionir kojega mnogi planinari izbjegavaju. Nama je to bio još jedan izazov koji smo htijeli pokoriti.

Krenuli smo oko 17.30 s parkirališta kraj groblja. Ovog puta naša družina je brojila pet članova: Bogdan, Jelena, Sonja, Vladek i ja. Kada smo došli do podnožja planine sunce je sijalo što smo prepoznali kao dobar znak. Krenuli smo poznatom IPO stazom te nakon 200-njak metara skrenuli desno na livadu koja će nas odvesti na pravi put. Neki od suputnika su se zapitkivali da li je ovo pravi put jer je bio dosta zahtjevan. No njihova vjera je vraćena kada smo našili na prvu planinarsku oznaku.

IMG_20160719_184559

Zahtjevnost puta nije bila upitna kao ni volja suputnika da ga svladaju. Ispostavilo se da je volja novih članova veća od nekih stalnih članova našeg stalnog tima planinarskih istraživaća. Pionir je opravdao svoju reputaciju jedne od najtežih staza na Ivanščici. Dokaz tome su bile majice pune znoja i količine vode koje smo popili putem.

28355309502_c2f303a05c_c

IMG_20160719_190927

No uskoro smo prešli najbrdovijtije dijelove puta te smo ušli u pitomije i vegetacijom obraslije područje. Moglo bi se čak reći da je to bila prava džungla. Kroz džunglu smo polako došli do vrha te smo zauzeli mjesto na jednoj od klupica ispred doma. Neki ljudi koje sada nećemo spomenuti su se zgražali nad mojim mješanjem slatkog i slanog. Za mene je to bila dobitna kombinacija nakon teškog uspona.

IMG_20160719_194900

Ovdje sam uhvatio svog prvog Pokemona na planini. To je samo jedan od dobrobiti našeg uspona. Druga dobrobit našeg uspona je bio pogled s vrha piramide obasjane zadnjim zrakama sunca.

27843399924_15259d48f1_c

Slijedio je silazak s planine. Odlučili smo se vratiti po već poznatom putu Mrzljak. Putem nas je uhvatio mrak te su nam ponovo trebale svijetiljke kako bi pronašli pravi put. Ovog puta u mraku smo susreli samo par žabica koje su skakutale po šljunčanom putu. S obzirom da smo se spuštali drugim putem do auta smo jedan dio morali propješaćiti preko asfalta. Za planinara je uvijek neugodno hodati po asfaltu, jednostavno je neprirodno. Ali što se mora nije teško. Ukupno smo prešli nešto manje od 10 km što je pravi trening za nekoga tko cijeli dan sijedi u uredu. Jelena je razgazila svoje nove gojzerice te smo prilikom spusta dogovorili još jedan pohod na Ivanščicu i to za zaključak tjedna, petak.