boroša aftermath

8. kolo kros liga Drava 2018

Oglasi

Nakon vrlo aktivnog vikenda došao je tjedan u kojem sam odradio samo jedan trening te sam se čuvao za četvrtak. Vrijeme je bilo promijenjivo tokom cijelog tjedna što mi je pasalo jer nije bilo niti prevruče niti prehladno. Tako je bilo i ovog četvrtka, bilo je polusunčano jutro te su se onda nadvili oblaci.

Sat vremena prije utrke počela je lijevati kiša što je dodatno ohladilo atmosferu. Krenuo sam malo poslije pola sedam do starta, uplatio startninu te se zaputio preko mosta. Ostavio sam bicikl na ogradi bazena koji ovih dana prolaze temeljnu obnovu. Čak su i postavljeni plakati kako su izgledali u svojem punom sjaju.

Par minuta prije starta kišica je zaprijetila s par kapi, ali ništa što bi značajnije utjecalo na tok utrke. Tjekom zagrijavanja osjetio sam stezanje mišića u ljevoj nozi i blagu bol koja je bila samo trenutna. Kada sam se rastegnuo nije više bila prisutna. Krenuli smo točno na vrijeme. Ovaj put sam se pozicionirao dosta blizu prvog reda te nisam imao puno ljudi za prestizanje.

32781649_622275078104746_4509571337013952512_o

Prvi kilometar je brzo prošao i opet sam imao dobro prolazno vrijeme (4:03). nastavio sam dalje no odlučio sam se ne zaljetati već da sve ide svojim tokom. Na drugom kilometru je slijedio očekivani pad tempa. Be obzira na sve disanje mi je bilo postojanjije. Ohlađena atmosfera je pridonjela tome. Na trenutak me zabrinulo sunce koje je izašlo iza oblaka te je pucalo direktno na nas trkače. I kada smo bili već na trećem kilometru nisam gubio snagu kao prije već sam gurao naprijed. Čak mi niti tempo nije bio tako loš.

Nastavio sam dalje držeći priključak s ostalim natjecateljima. No tu me nekoliko njih prestiglo. Još uvijek nisam bio toliko umoran što to često bude slućaj prije četvrtaog kilometra. Tempo mi je bio postojan. Tako je bilo i do kraja. Iako sam malooo ubzao na zadnjem kilometru. Imao sam neviđenu snagu koju niti sam ne znam odakle sam čupao. Niti kada sam ušao u cilj nije mi bilo toliko teško kao na ranijim kolima. Rezultat: 23:56 i novi osobni rekord, staze kao i onaj na pet kilometara koji sam spustion za 15 sekundi na 21:32.

8. kolo kros liga Drava

Izgleda da mi je Boroša opet pomogla da poboljšam svoj rezultat na kratim stazama. Eh, da je barem Boroša svaki mjesec 😉

fired up in čakovec

2. polumaraton Zrinski(h)

Jutro je bilo vrlo toplo. Čak je bilo toplije nego u Osijeku prije par tjedana. To zasigurno nije bio dobar znak jer sam nosio majicu bez rukava. Oko 9 sati smo došli u Čakovec, sat vremena prije početka utrke. Zaputio sam se pokupiti startni paket i uplatiti statninu. Rad nije bio dug pa sam to brzo obavio.

Ubrzo smo se našli s frendovima koji su također trčali te smo razgovarali o taktikama. Moj cilj je bio da preživim polumaraton te se nisam osjećao spreman kao što sam bio  spreman na zimskome. Svi smo tražili mjesto u hladu te smo krenuli prema startu utrke koji je bio na istom mjestu kao i prošle godine.

Nakon uvodnog programa krenuli smo odjekom pucnja iz topa. Na prvih pet kilometara iznojio sam sve što sam mogao iznojiti. Na ovoj dionici je bilo dosta hlada te mi je tempo bio dobar. Nakon odvajanja utrke na 5km mi smo nastavili dalje desno. Okrijepnih postaja je bilo zbilja na pretek te tekučina nije nedostajalo. Osijetio sam da mi fali svježine te sam se na svakoj okrijepnoj postaji poljevao vodom te ispijao vodu ili sok.

Na prvim okrjepnim stanicama sam pio manje no kako su se kilometri nizali uzimanje tekučine je postalo prijeko potrebno. Bez obzira na sve osječao sam se dobro. Naravno nakon 10-og km tempo mi se smanjio.

Na 12. km stariji gospodin ispred mene se požalio uzrečicom: “Što mi je to trebalo u životu?”. I sam sam se puno puta pitao to. Nastavio sam postojanim tempom po nemilosrdnom suncu. Okrijepnih postaja nije nedostajalo te sam korisio svaku priliku da se zalijem vodom. Nažalost ta sviježina nije dugo trajala.

Nastavio sam dalje. Noge su mi bile sve teže. Oko 15-og km pretekao sam djevojku koja je doslovno stenjala od bola. Nastavio sam dalje svojim tempom na svakom koraku tražeći hlad. Na zaobilaznici ga nije bilo te je taj dio bio jedan od najtežih. Uskoro smo došli i do nadvožnjaka. Tu sam doživio jedan od zadnjih slomova. Hodao sam malo jer sam osjetio da mi se puls digao. Taman prije markera za 20km vidio sam natjecatelja kojega su u hladu “oživljavali”.

31945858_1058436124318063_7240936663415783424_n

I taj zadnji km je bio jedan od težih. Klonio sam se sunca što više sam mogao. Ušli smo u park prije cilja i samo smo još dvorac morali proči. Nažalost ove godine nije bilo tepiha preko kamenja koje je vodilo do cilja. Letio sam dalje i konačno došao na cilj. Vrijeme (1:52:18) nije vrijedno spomena. Ne nakon ovakve utrke, gdje je svaki kilometar bio izazov. Definitivno mi fali treninga po suncu.

ck_HM_2018

side-wind-er

5. kolo cross liga Drava

Dan je počeo kao i svaki ovaj tjedan. Visoke temperature i sunce koje se probijalo kroz oblake. No kako sam danas radio uz otvoreni prozor s pogledom na kuču od susjeda, osjetio sam lahor koji je puhao dosta jako. Kako je dan odmicao dosta se naoblačilo te sat vreemna prije utrke činilo se kao da bi moglo pljusnuti.

Cijeli dan sam se vozao bicom po gradu i obavljao poslove koje sam imao za obaviti. Tako sam krenuo i na utrku bicom. S obzirom da je vjetar tukao s sjevera išao sam malo izmjenjenom rutom nego uobičajeno. Došao sam na štand s prijavama i uplatio startninu.

Kako sam prelazio pješački most osjetio sam par kapi koje su pale iz oblaka. Ostavio sam bic na uobičajenom mjestu te se počeo zagrijavati. Kako su minute prolazile tako je intenzitet kiše porastao. Par minuta prije starta bio je to već pravi pljusak. Poredali smo se na startnu liniju i onda smo čekali da se sudac prošeće preko pješačkog mosta. Svi su zazivali što brži start.

I krenuli smo! Pljusak se držao možda još kojih 500 metara utrke ili se to tako samo činilo jer utrka prolazi ispod krošanja drveča. Nakon kilometra izašli smo na čistinu te je kiša zasigurno prestala. Iako sam imao dobar tempo samo sam produžio za trkačem ispred sebe. Nisam osjećao preveliki umor. Da li se to osjete moji kondicijski treninzi s Čeva ili ne znam kaj? Disanje mi je bilo oke i nastavio sam dalje.

Onda se desilo nekaj kaj ne znam jel bio slučajnost ili sudbina. Odvezala mi se lijeva tenisica i znao sam da ću uskoro morati stati. Trčao sam taman malo prije mosta. I onda sam stao. Možda me prao adenalin ili kaj no motorne funkcije ruku su mi bile usporene. Rekao sam sebi: polako diši. Zec ide oko stabla i onda u rupu. Zavezao sam teniscu i krenuo dalje preko mosta.

Sat je ubrzo odzvonio za 3km. Imao sa solidan tempo s obzirom da sam stao i zavezao tenisicu (4:30). Da, to je taj tempo kad stignem i tenisicu zavezati. 😀 Išao sam dalje no malo sam izgubio mjesto u poretku. Rekao sam: nema veze. Koljena su mi bila opuštena te sam gazio naprijed. Odzodio je i četvrti km no nisam mario za tempo. Nastavio sam tempom svog tijela.

Kada smo se približavali cesti čuo sam glasove iza sebe. Neki su se ljudi spominjali. Prelaskom ceste pojačao sam tempo. Bilo je oko kilometra do cilja i sada je bilo vrijeme da još više potegnem. Na čudo nije bilo toliko teško.

31318247_611752542490333_5125063832980422656_n

Kada sam utrčao u cilj ostao sam u čudu kada sam čuo vrijeme: 24:08. Štaaa? Jel sam ja halucinirao? No pogled na sat je potvrdio to vrijeme. Obuzela me blaga euforija. Čak sam postavio i novi rekord na 5km: 21:44 što je 11 sekundi bolje od prethodno postavljenog rekorda. Bilo je još nekih novih rekorda no ovi su mi bili najbitniji.

05

Kada sam pio vodu poslije utrke neki like je rekoa da je ova liga predvidljiva. Uvijek pobjedi ili ovaj ili onaj lik. Po mome su pobjednici oni koji poboljšavaju svoj reziltat iz kolo u kolo.

trial and error aka spring blaze

4. kolo cross liga Drava 2018

inferiority complex

Naš život je uvjetovan dvijema stvarima: genetikom i odgojem. Kako se naš roditelji i stariji ponašaju prema nama uvelike utječe na naš razvoj. Kažu da su prve tri godine djeteta najvažnije. Možda je to odskočna daska za djete ili kutija koja će gušiti njegov razvoj.

Zbog odgoja sam valjda ono što jesam (mind the “valjda”). Oko njega je izgrađena moja osobnost. Od svih osam simptoma ovog kompleksa podlježem svima njima. No ako znam da podliježem nećemu onda znam kako se oduprijeti porivima koji su izgrađeni u meni. Sve što je naučeno može se odučiti, jel ne?

..flashforward na 4. km utrke…

Sunce je nemilosrdno pržilo i već sam razmišljao: odustani. Po glavi su mi počele skakati svakakve misli. Počeo sam razmišljati o događajima od prije dvije godine i da li ću ponovo učiniti istu pogrešku. Svijest mi se uključila da idem prema istom rezultatu no da li sam spreman da promijenim nešto. Imam li ja taj kapacitet. S obzirom na prije dvije godine izbacio sam iz života jednu gadnu naviku koja me mnogo godina proganjala te po tome da situacija je bolje nego prije dvije godine. Albert Einsein je rekao: “Ludost je ponavljati isto i očekivati različiti rezultat”.

..back to present time..

Cijeli dan je bio jako topao te se temperatura popela preko 20 stupnjeva. Ovo kolo sigurno neće biti kiše. Odlučio sam otići na utrku biciklom jer sam tako mogao ponesti dodatnu vodu koju sam prethodno stavio na led. Došao sam i prijavio se za utrku. Vidio sam čak i Sonju koja se izgleda ponovo digla iz mrtvih nakon Istre.  prešao sam preko mosta i krenuo s istezanjem i laganim zagrijavanjem.

Bilo je fest vruče i znao sam da će biti još gore kad krenemo trčati. Startao sam iz sredine. Bila je jako gužva na startu jer je sunce izmamilo puno ljudi. Probio sam se na desni bok i krenuo sredinom prema naprijed. Pokušavao sam ne brzati te sam konačno poslušao savjet koji sam dobio na osiječkom polumaratonu – opusti koljena. No to ima “negativni” učinak jer se cijela sila prenosi duž cijele noge prema kvadricepsima. S obzirom da još uvijek trčim u disbalansu to mi definitivno može uništiti mišiće. No s druge strane možda počnem ispravnije (brže) trčati.

U drugi kilometar sam uletio tempom 4:12 te sam se osjećao dosta dobro. Čak sam nakon kilometra i pol osjetio da imam snage za potegnuti. Pratio sam trkača koji me prestigao do mosta i tada je krenula spomenuta kriza. Zašto, kako dalje, koji je smisao života? U hladu se tražilo mjesto više.

Bez obzira na spomenuti umor išao sam dalje. Moja negativnost me potjerala dalje ili je to bio učinak visinskog treninga na Čevo od prošlog petka. Četvrti i peti kilometar su brzo dozujali i prozujali, jer sam bio okupiran vlastitim mislima. Jedino kaj sam uočavao je bila ženska trkačica koja je bila pola klika ispred mene. Jedna od onih koja nije redovna na ovoj ligi.

31073056_608204826178438_8793091849385410560_o

Ubio sam i tih zadnjih šesto metara i uletio u cilj s neočekivanim rezultatom 24:53. Najbolji rezultat sezone kao i poboljšanje od skoro pola minute. Bio sam presretan kada sam pogledao na sat i vidio to vrijeme. Znači, ipak se kreće. Znači, ipak se mijenja.

4_kolo_cross_liga_2018

into the overflow

3. kolo cross liga Drava

Biti će ovo kratak osvrt na jučerašnju utrku kros lige Drava. Ovaj puta nije bilo puno kiše nažalost, iako se tijekom dana situacija mijenjala konstantno. Odlučio sam se za kraću varijantu dresa no poduplao sam gornji dio. Kada sam trčao prema startu nosio sam laganu jaknu u kojoj sam se malo oznojio te dok sam došao do prijavnog pulta morao sam je skinuti.

Krenuo sam ovaj put iz drugog reda te sam potegnuo dosta jako. Jedna od natjecateljica je rekla 3:30 nakon kojih 200m utrke. Morao sam smiriti situaciju te sam usporio. Bilo mi je oke za trčati, no znao sam da će mi doljnji sloj biti problem kasnije. Nakon prvog kilometra imao sam prolaz 4:05 što nije bilo loše.

Naravno na prolazu drugog i trećeg kilometra ta brojka se ovečala na 4:35 i 4:45 što je bilo i očekivano. Vručina koja je navirala iznutra remetila mi je koncentraciju te sam mislio da neću dovršiti utrku. No pri kraju nas je malo pošprijalo nekoliko kapi kiše što je jako godilo. Na kraju sam potegao i završio utrku s rezultatom 25:28 – sedam sekundi lošije nego prošli put te puno lošije od mog trenutnog rekorda koji treba skinuti.

30689237_604830686515852_1212813032548204544_n
malo sam dobio boju pri kraju

only happy when it rains

2. kolo cross liga Drava 2018

Iako sam propustio početak ovogodišnje cross Drava lige bio sam odlučan da sudjelujem u svim ostalim kolima.  Dan je počeo obečavajuće malo oblačno i kroz dan se na trenutke pokazivalo i sunce. No sat vremena prije početka utrke nebo se otvorilo. Počela je malo jača kiša za koju sam mislio da će potpuno zaobiči Varaždin.

Dvadeset minuta prije utrke zaputio sam se prema startu i usput pretekao jednog od natjecatelja. Prijavni pult je bio ispod suncobrana koji je sada glumio kišobran. Uploatio sam kotizaciju te krenuo preko mosta. Činilo mi se da je dosta manje trkača nego obično. No kako se vrijeme za utrku približavalo tako se startna linija punila dok je kiša neumorno padala.

Činilo mi se da sam startao malo blaže. Možda zato jer je bilo manje ljudi za preticanje. Nakon prvog kilometra tempo mi je bio 4:20 što je bilo dosta dobro. Morao sam smiriti disanje koje je bilo sporadično.  Drugi kilometar mi je nekako proletio i most je došao prebrzo. Još uvijek sam se borio s disanjem, ali nije bilo ništa kritično. Pratio sam trkače ispred sebe dok su me neki preticali.

Druga strana staze je bila puna rupa te su lokve bile posvuda. Nakon četvrtog kilometra sam osjetio da mi je čarapa mokra. Nastavio sam hrabro naprijed ubrzo mi je postalo vruče te sam počeo premještati kapu koju sam nosio na glavi. Čak sam razmišljao da je i skinem no kapa je na kraju ostala na glavi.

Na kraju je bio dobar rezultat: 25:21. Dobar početak sezone koja če prema mojim procjenama biti jedna od najmokrijih.

02

Who dares wins – SAS

snow, mudd, cold water and everything in between

Crazy Hill Trail – 2018

Integritet i odlučnost su jako važne odlike u svijetu trčanja. Posebno ako se suočeni s nedostatkom snage i terenom koji te svakim korakom tjera da jednostavno odustaneš.

Ovo je jedna takva priča. Uvjeti koji su vladali na ovogodišnjem izdanju Crazy Hill Trail-a baš su bili crazy. Iako je vrijeme bilo super i povoljno za vanjske aktivnosti, zbog topljenja snijega uzrokovanim proljetnim temperaturama teren po kojem se kretala trasa traila je bila zanimljiva i izazovna.

Došli smo oko devet u Ludbreg što nam je dalo dosta vremena da se pripremimo za utrku čiji je start zakazan za pola jedanaest. Stigli smo i kavu popiti sto mi nije navika prije utrke. Ove godine svi natjecatelji su krenuli zajedno i oni s manje i oni s veće trase na koju sam ja išao. Nakon početnih par kilometara po asfaltu skrenuli smo na šljunčanu podlogu te je slijedio prvi spust. Ravno u jarak. Blatnjavi traktorski put na djelovima pokriven snijegom odavao je ono što nas čeka.

28699128_2091634300901515_1490891964270678131_o

Na četvrtom kilometru došli smo do račvanja male i velike trase. Velika je skrenula desno preko nabujalog potoka gdje je krenuo uspon u brdo. Nakon kilometra trasa je potpuno bila pokrivena snijegom, s obzirom da je tuda prošlo već dosta ljudi put je bio varljiv. Izmjenivao sam trčanje s hodanjem obzirom na količinu snijega koja se nalazila na trasi i da li smo se kretali uzbrdo ili nizbrdo.

Staza mi se svakim prijeđenim kilometrom činilia gorom. Blato se izmjenjivalo s lokvama i bljuzgom, koja se stvarala na mjestima gdje se snijeg ubrzano topio. Prvih 10 km je brzo prošlo čak i nekoliko km poslije nije bilo loše. Bilo je tu i scena iz crtiča. Jedan je jedan natjecatelj na skliskoj podlozi počeo zamahivati nogama jako brzo no to mu nije pomoglo da padne u blato. Počeli smo uspon po čistoj cesti gdje je voda utrla svoj put i napravila vododerinu. Kilometar ili dva nakon toga bila je slijedeća okrijepna točka kojoj sam se vrlo obradovao.

28617057_2091855524212726_3290141811285387652_o
“što mi je to trebalo” pogled na 17 km utrke

Slijedio je mokar spust po snijegu i blatu u dolinu. Ovo mi se činilo kao najgori dio staze jer mi je čarapa opet bila mokra. Nije bilo drugog izbora nego kretati se. Opet smo ušli u šumu u kojoj nas je dočekao snijeg i ragažena bljuzga. Opet sam par puta namočio čarapu.  Kretali smo se sporo te se naša trasa bila ispresjecana već prije nabujalim potocima. Napokon smo se dočepali ceste gdje je dosta ljudi pohitalo naprijed no ja nisam imao snage za išta takvo te sam ubrzanim korakom grabio naprijed.

Preostalo je još 10km do kraja te sam u glavi lagano počeo odbrojavati. Veselio sam se svakom javljanju mog sata da sam prešao još jedan kilometar. Došao sam do poznatag dijela koji je označavao da je blizu zadnja okrijepna postaja, a onda još samo 8 km do kraja. Samo.  Tih zadnjih 8km je naravno vodili kroz šumu i oni lijepi dijelovi od prošle godine su bili iskvareni. Na jednom dijelu prelazili smo preko još jednog nabujalog potoka preko kojeg nije bilo puta prijeko nego smo morali zagaziti u njega. Još jedno močenje čarapa.

Znao sam da je kraj blizu. Visibabe su prekrile brežuljke gdje nije bilo nimalo snijega. Skrenuli smo na cestu i to je bilo to. Preostalo je manje od dva km do cilja koje sam s guštom istrčao. Utrku sam završio u vremenu 5h 7min i 49sec.  Utrka koju sam zapravo vodio sam sa sobom. Deset puta sam planirao odustati no nešto mi je govorilo: Još samo jedan korak. Utrka koja je postala metafora za život. I kada ti se ne da, moraš nastaviti.