what i did on my summer vacation pt.1

new domain of existence

Godišnji odmor sam dočekao s veseljem te mi je ove godine zbilja bio potreban. Kako obično ljudi svoje godišnje odmore provode izležavajući se i ne radeći ništa tako sam i ja nešto slično pokušao izvesti, no nije mi polazilo za rukom. Preselio sam se na novu adresu te sam morao malo osvježiti prostor u kojem ću nadalje boraviti. Osvježavanje je bilo isjeckano te je trajalo skoro dva tjedna što me na trenutke živciralo, no na kraju je koliko-toliko bilo brzo gotovo. Još je ostalo nekoliko kirurških zahvata koje treba obaviti kako bi se reklo da sam zbilja gotov. Da, znam. Ja sam perfekcionist.

U međuvremenu sam otišao doma u kuću gdje sam odrastao. Odlučio sam biciklirati do tamo ma koliko se daleko to nekima činilo. Ruta mi je već otprije bila poznata, a fizička sprema nije predstavljala problem. Jedini izazov je bio probuditi se što ranije ujutro na dan kada sam kretao. Bio je ponedjeljak, no budući da je turistička sezona prometa, nije ga bilo koliko ga obično ima u jesenskim danima. Cijela ruta je dugačka oko 85 km, no ja sam je prošao za manje od 4 sata.

 

1.8.2016._1
Endomondo nije baš bio raspoložen za sudjelovanje – i njemu je bio ponedjeljak
1.8.2016._2
No jasno se vidi smjer kretanja trase kojom sam prolazio

Kod kuće sam se pokušavao odmarati (čitajući ruski klasik), obavljao obveze te obnavljao veze s prijateljima i obitelji. Bio sam tamo samo par dana, ali to mi je bilo dovoljno. Moje srce više ne tuče tamo već me vuče na sjever, to jest u Varaždin. Vožnjice do grada nisam dokumentirao, ali sam otprilike napravio 16 km dok sam bio doma. U četrvrtak sam se vraćao u Varaždin te sam se ponovno morao probuditi dosta rano kako bih izbjegao jako sunce. Kada sam dolazio, to nije bio problem jer je bilo oblačnije te je puhao lagani povjetarac.

4.8.2016.
Endomondo je pristao na suradnju iako baca neke divlje brojke vezane uz nadmorsku visinu

going the distance

Kada sam se vratio u Varaždin opet sam se bacio na čišćenje i pospremanje svojeg novog stana, no najgore je bilo iza mene. Pokupio sam svu paučinu te prebrisao sve podove – prvi put. Još jedan razlog zašto sam se tako brzo vratio je bio i dogovoreni izlet na Velebit. Nisam znao što očekivati, no očekivao sam skoro pa najgore. Sve bi to bilo super da sam se na vrijeme spakirao i da nisam imao malog noćnog posjetitelja po imenu Borna. Cijeli izlet je opisan u mojem prijašnjem postu. Mogu samo reći da je Velebit bio veliko iznenađenje. GPS trag nažalost nisam napravio pa nemam što pokazati.

U nedjelju su nas posjetili prijatelji iz Zagreba te smo imali takoreći “housewarming party” te smo malo zaroštiljali. Dok su frendovi pekli povrće na električnom roštilju, mi smo muku mučili s vatrom i briketima kako bi ispekli piletinu i tikvice. No, na kraju uspjeli smo i to i pripremili pravu malu gozbu.

 

U utorak smo išli u istraživački pohod na lepoglavsku stranu Ivanščice gdje smo tražili vile. Prava misija našeg pohoda bila je osigurati put za jedan laganiji izlet volontera koji će tijekom Špancirfesta imati različite zanimljive radionice. Naš nas je put vodio od željezničke postaje u Lepoglavi u brda iznad nje.

Krenuli smo lagano te smo prvo išli do Rimskog mosta i Šumskog kutića. Ondje smo kontemplirali kojim putem bi bilo najbolje proći kako bi napravili neku manju kružnu stazu. U planiranju nam pomaže moja karta koju nalazimo kod Šumskog kutića, a nacrtala ju je moja prezimenjakinja koja je također i moja vršnjakinja. Vratili smo se do KT1 te smo krenuli na drugu stranu. Usput se nalaze vinogradi koji još nisu rodili, ali se veselimo tome da prođemo ovim dijelom kada rode. No, zadovoljavamo se malim darovima prirode koji dolaze u obliku kupina koje “mandžaramo” usput.

Usput nailazimo na zapušteni tunel koji je vjerojatno povezan s obližnjim zapuštenim kamenolomom. Prolazimo kraj njega te nastavljamo serpentinama do gore. Nalazimo srušenu tablu za KT5 gdje počinju i naši problemi. Nakon oštrog uspona po zemljanom putu nastavljamo dalje s desne strane primjećujući lijepo pokošenu livadu. Ulazimo u šumu te dalje tražimo markacije koje će nas odvesti do pravog puta. Nakon što smo dosta zaglibili u duboku šumu provjerili smo GPS te smo shvatili da smo se dosta odmakli od puta te da smo bliže Ivancu nego Lepoglavi. Nervoza zbog nedostatka vode i hrane je rasla. No, naš duh još nije bio slomljen. Odlučili smo se vratiti te smo skrenuli na onu lijepo pokošenu livadu kako bi provjerili znak koji se tamo nalazio. Znak nam nije puno pomogao, no čovjek koji je tamo u blizini sjekao drva nam je objasnio put kojim moramo krenuti kako bi došli do cilja.

Moji drugovi su krenuli do nekog izvora kako bi se opskrbili svježom vodom te sam ih ja odlučio pričekati u hladu drveća uz livadu. No, vrag mi nije dao mira te sam se popeo cestom do vrha i krenuo preporučenim putem. Put je bio vrlo lagan s manjim usponom na kraju. Naravno, oznaka je bilo vrlo malo te je jedina bila prije završnog uspona. Poslao sam družini poruku kada sam došao do vrha, no oni su očito našli vodu prije nego što sam ja pronašao vrh pa su me čekali na mjestu gdje su me ostavili.

Bio sam proglašen odmetnutim (rouge) planinarom. Da, to je točan opis moje osobnosti. Kada sam pogledao vrh vratio sam se dolje do početka uspona te meznuo sendvič koji sam ponio. Uskoro se pojavila moja družina te smo zajedno otišli pronaći zadnju točku našeg puta – Generalski stol. Nakon malo tumaranja kroz šumarke, našli smo lokaciju i, iako nije bila označena, prepoznali smo je po stolu koji se tamo nalazio te po velebnom pogledu koji se pružao na Lepoglavu. Ovo mjesto zbilja zaslužuje to ime.

 

IMG_2289
U obilasku lokacije
IMG_2291
Lijep pogled na Lepoglavu s generalskog stola

Malo smo pojeli i popilii te krenuli natrag. Naša ruta je bila iscrtana, a naš plan spreman. Jedini nedostatak je bio što ruta nije bila kružna. Moj Endomondo je malo divlje kalkulirao te sam “kao” propješačio oko 60 km dok smo zbilja prošli samo 22 km. Ipak, bila je to prava pustolovina koju smo na kraju zalili pivom.

Ostatak pustolovina pročitajte u slijedećem postu.

Oglasi

Move to the music

Move your feet to the beat

Bila je to srijeda nakon jednog super vikenda. U subotu sam trčao Savski Hendrix polumaraton tj. utrku Pokreni na 5 kilometara. Bio sam nabrijaniji i odmorniji prije svoje prve utrke sezone (Zagrebači 21 polumaraton – također utrka na petaka) i pozitivna energija je bila na vrhuncu. Moj frend me je kudio kada se nisam prijavio na polumaraton, ali to je za mene zalogaj koji još ne mogu progutati. Trčao sam bolje od očekivanja te sam dionicu od 5 km pretrčao za 23 minute i 49 sekundi po official mjerenjima. Naravno moj Endomondo ima malo povoljnije brojke. U nedjelju sam s VAKUUM MET ekipom posjetio Ravnu goru. Bacili smo chill na jednoj livadi i ponovo  se povezali s prirodom.

Nakon što sam obavio zubara odlučio sam se da krenem do mojeg uobičajenog mjesta za trčanje – stadiona Sloboda. Vrijeme je bilo promijenjivo, ali na nebu su prevladavali oblaci dok je sunce bilo trenutno skriveno. Odvezao sam se do stadiona te počeo svoju dionicu od 25 vanjskih krugova. U vrijeme kada trčim stadion nikad nije prazan. Tu su uvijek ljudi kao ja koji treniraju za nešto, srednjoškolci i osnovnoškolci koji održavaju nastavu tjelesnog te nogometaši različitih uzrasta koji zauzimaju zelene površine oko trkače staze.

Ovom prilikom sam koristio novij mobitel za praćenje svojih aktivnosti te sam odlučio ponjeti i slušalice kako bi slušao malo muzike tijekom trčanja. Planirao sam trčati 1h ili 25 krugova, što god prije dođe. Naravno morao sam malo čekati da mi mobitel nađe GPS signal prije nego što počnem trčati. Nekada to zna biti dosta dugo pa počnem trčati bez signala, ali sada sam barem mogao slušati neku muziku.

Prva pjesma na repertuaru je bila Rammstein – Feuer Frei i naravno to je utjecalo na cijeli ritam trčanja od početka do kraja. Počeo sam grabiti tempom većim od mojeg uobićajenog za ovu vrstu treninga. Nisam to osjećao, ali tempo pjesama je nametao tempo trčanja. Bio ritam je bio prebrikan. Ritam bubnja je preuzeo kontrolu.

running-track

Trčao sam koliko sam brzo mogao te promatro ljude oko sebe. Opazio sam jednog lika koji se istezao kraj staze dosta dugo. Dok sam ja trčao svoj deveti krug lik je izašao na stazu ali još uvijek nije počeo trčati. I tako trčao sam ja deseti i jedanaesti krug i lik je još uvijek stajao u mojoj stazi, oko 12. kruga lik je konačno počeo trčati. Iako se i sam istežem prije trčanja nikada nisam vidio osobu tako predanu istezanju. Ipak ovo nije nikakav maraton ili utrka.

Trčeći tako po stazi uvidio sam da neki kikaći obavljaju svoju nastavu tjelesnoga uz stazu. U videokrug mi je ušao mali dječak tamne boje kože. Sada je trend usvajati djecu iz afričkih zemalja jer je manje birokracije kod usvajanja izvana nego nekog djeteta s ovih prostora. Još jedna paradoksalna situacija za našu malu Hrvatsku. Taj dječak je nosio majicu s natpisom “Pirate crew”. Jeli su se to njegovi posvajatelji pošalili malo? Da li se to odnosilo na njegovo podrijetlo? Somalijski pirati su poznati u svijetu po otmicama brodova te je prije par godina snimljen holivudski blockbuster na tu temu.  Također prmijetio sam jednog bijelog gospodina s natpisom “Absolute domination”.  Kaj je pak to? S jedne strane imamo djete koje nosi natpis koji je povezan s nasiljem  s druge strane imamo bijelog čovjeka koji pokazuje natpisom pokazuje svoju dominaciju. Da li se svijet zbilja promijenio u zadnjih 300 godina?

Moje preveliki tempo je donio bol, ali stisnuo sam zube i nastavio grabiti dalje. Zadnjih pet krugova bilo je izazovno za pretrčati, ali na kraju sam uspio.  Čak sam malo povečao tempo u zadnjem krugu. Razmišljao sam kako će mi tek biti na Plitvicama. Novi teren uvijek nosi i nove izazove.  Osjećaj srećese poćeo se prožimati cijelim mojim tijelom kada sam prešao ciljnu liniju. Oborio sam dva rekorda trčeći ovim tempom. U 12 minuta pretrčao sam 2 km i 610 metara te 1 milju za 6 minuta i 48 sekundi.  Uvijek je dobro iskušavati svoje granice jer tu leži napredak. Iako je moj napredak bio uvjetovan vanjskim ritmom mogao sam biti zadovoljan. Sjeo sam na bicikl i odpedalirao doma s nagradom u mislima, smoothie od banane i jagode.

Smoothie made with strawberries and bananas isolated on white background