mountain trail racing

26. međunarodna brdska utrka ivančica 2018

Oglasi

conquer of Iva

Jutro je bilo hladnjikavo i manje toplo nego prijašnja jutra. Jučerašnja kiša i sjeverac donjeli su neočekivano osvježenje. Vrijeme je bilo kao stvoreno za trčanje. Danas smo se namjerili na brdsku utrku Ivančica koja je prijašnjih godina bila dio prvenstva RH u planinskom trčanju. Ove godine to nije bio slučaj te je zbog toga bila i manja gužva na startu.

Već prije devet sati smo stigli u Ivanec odakle je utrka startala te smo imali dovoljno vremena za pripreme i ispijanje kave na suncu. Točno u 10 sati 60-ak trkača startalo je iz centra Ivanca te smo se zaputili prema vrhu Ivančice. Do tamo nas je djelilo “samo” 13km i 827m nadmorske visine.

Prvih 4,5 km je bio čisti asfalt te se trebalo suspregnuti malo da se ne zaletim iako je i na ovom dijelu bilo dosta uspona. Kada smo prošli prvu okrepnu točku koja se nalazila na izvoru Žgano vino podloga se promijenila te je asfalt zamjenila zemlja, kamenje i šljunak.

35941765_2032915300083479_7997793906236325888_o

Ovdje je bilo i više hladovine što je bilo dobro s obzirom da smo se uspinjali te nam je trebalo svježeg zraka. čekao sam slijedeću okrepnu točku prije nego krenem u akciju. Do tada sam se lagano kretao po stazi koja je vodila do vrha. Na drugoj okrijepnoj točci sam zastao i popio punu čašu vode te brzo nastavio dalje. Nakon kilometra je slijedilo spuštanje na kojem se trebalo paziti da ne zaletim previše. Nakon spusta slijedio je uspon na kojem sam malo prošetao prije nego sam ponovo počeo trčkarati.

IMG_20180624_091203_730

Bio sam iz natjecatelja kojega sam mislio da ću ga prestići prije cilja no na kraju nisam. U cilj sam ušao s vremenom 1:22:39 što me pozicioniralo na 23. mjesto, što je bilo dosta dobro za prvi put.

brdska_utrka_ivancica_2018

freetrailing

Dan kasnije išli smo trčati na Sljeme. Točnije jedan krug sljemenskog maratona koji se uskoro održava. Iako smo krenuli dosta kasno (na startu smo bili oko 12h) vrijeme je bilo oblačno i hladnjikavo. No bez obzira na to išli smo u kratkome, jer smo se tokom trčanja zagrijali.

Bojan je bio zadužen za orijentaciju te je većinu vremena provodio na čelu, dok smo ga Ana i ja pratili. S obzirom da nismo bili stoposto sigurni na koje staze moramo skrenuti na nekim djelovima smo zastajali kako bi pogledali kartu.

Ovo je bio jedan od najboljih treninga, vrijeme perfektno kao i staza. prvi diose sastojao od spusta po većinom šodrenoj cesti koja je u šumi bila ispunjena lokvama te blatom. Kada smo prešli na planinarski put i završni spust prema Srnecu potreban je bio oprez jer je uski put bio ispunjen blatom i skliskim kamenjem. Kada smo odradili završni spust i prešli preko potoka, slijedio je uspon po Horvatovim stubama kroz spilju Medvednicu. Po stubama se ne može trčati već je potrebno oprezno navigirati po svih 500.
sljemenski_krug

Uspon se nastavlja putem prema planinarskom domu Hunjka gdje se nagib podiže. Na jednoj livadi uletavamo u krdo miroljubivih pasa te smo morali malo usporiti. Nakon Hunjke nastavljamo prema Puntijarki cijelim putem se krećući planinarskim putevima. na Puntijarci se opskbljujemo vodom te krećemo dalje prema vrhu. Nagib je oštar te  je hodanje obavezno. Na par mjesta moguće je i kratkotrajno trčanje no umor od jučerašnje Ivančice smanjuje to vrijeme. Usput se može vidjeti i pomirisati balega od nepoznatih životinja, pretpostvljam divljih svinja ili možda medvjeda.

Oštar uspon prema vrhu označavao je i kraj našeg treninga. Došli smo do vrha za jedan sat i 35 minuta. Trening odrađen te teren za sljemenski maraton izviđen. Sam maraton je na rasporedu za dva tjedna. Nadam se da će nam vrijeme biti naklonjeno kao što je bilo i ove nedjelje.

DSC_0129

another bear in the cave

33. Plitvički polumaraton

Plitvički polumaraton – utka koju sam očekivao cijele godine te utrka koje sam se najviše bojao. Zadnji put sam ovu utrku otrčao prije dvije godine i to mi je bio prvi polumaraton kojega sam istrčao. S obzirom da je to brdoviti polumaraton za njega treba jače trenirati. Ove godine nisam baš trenirao za polumaratone pa tako nisam niti za ovaj. Kako se on  održava početkom šestog mjeseca vručine su česta pojava. Još jedan detalj koji krasi ovaj maraton.

Krenuli smo dosta rano toga dana, već oko pola 5 smo bili na autocesti prema Zagrebu i dalje prema Karlovcu i Plitvicama – našoj krajnjoj destinaciji. Putem nas je oprala kiša koju sam priželjkivao da pada tijekom utrke.  Došli smo dosta rano. Več 15 do 7 smo bili kod kolege trkača koji je za nas podigao startne pakete dan prije. Odlučili smo da odemo na kavu poslije što smo parkirali auto na parkiralištu u šumi. Na kavi raspravljamo o tektikama trčanja i opremi.

Utrka je počinjala u devet sati. Pola sata prije krenuli smo prema startu. Malo smo zalutali te smo počeli trčati po zadnjoj trasi polumaratona kojeg sam se prisjetio od prije dvije godine. Trčkaranje kroz hlad šume je bilo vrlo opuštajuće. Spustili smo se do starta gdje je već bilo more trkača. Zbuksali smo se u sredini nekoliko metrara iza prve linije. Bilo je tu puno poznatih lica. Opet sam podvezivao tenisice te ostavljao dosta mjesta da mi ne budu prenapete.

More ljudi se pokrenulo i ja s njima. Bio sam opušten te sam krenuo jako. Nakon prvog zavoja krenuo sam u slalom između trkača. Tempo poslije prvog kilometra mi je bio dobar te sam samo tako nastavio. Prepustio sam se nizbrdici te sam lagano klizio prema dolje. Susreo sam kolegu trkača s kojim sam došao na Plitvice te smo zajedno pretrčali kilometar – dva. Pretrčali smo čak i Veroniku Jurišić – kraljicu brdskog trčanja – koja se držala iza nas kojih sto metara (nije bilo bitno što je ona trčala maraton). Kolega je otišao malo naprijed, a ja sam natavio kliziti cestom prema dolje. Kilometri su se samo nizali.

Tako je bilo do poslije mosta preko rijeke Korane gdje je počeo prvi manji uspon. Veronika je jurnula naprijed dok sam ja počeo usporavati. Krenuo sam lagano u brdo jer sam znao što nas sve još očekuje. Ubrzo je i došlo skretanje uljevo – ubrdo. Tu sam se počeo štedjeti jer smo bili na čistini, a sunce je pičilo. Pičilo je jako.

S nestrpljenjem sam dočekao 10. kilometar i drugu okrijepu. Uzeo sam bočicu s vodom i veliki dio polio po sebi dok sam manji dio popio. Uzeo sam i bananu koju na kraju nisam niti pojeo. Nešto je nedostajalo. Nije bilo tamburaša i drugih muzikaša koji su bili prisutni na nekim raskrščima prije dvije godine. Bio sam malo razočaran. Hlad sam hvatao svakom prilikom. Ovo više nije bio polumaraton, ovo je bila utrka za preživljavanje. Preticalo me dosta ljudi, a s nekima sam izmjenio i par riječi međusobne potpore. Delirij je vladao kada smo došli do sjenovitijeg dijela staze i krenuli s spuštanjem u nacionalni park.

34579359_2185161404882137_5946763292285337600_o

#samopozitiva

34583325_10156381788538875_2755574407781941248_o

Noge su mi se nakon 15. kilometra činile teške kao olovo. No nastavio sam svojim tempom dalje. Nakon prelaska kroz park slijedio je dio gdje se okrećemo u šumi i idemo prema cilju. Prije okreta to je mali uspon, a nakon pista za polagano ubrzavanje. Veselje traje kratko. Taman do uzbrdice prije zadnje okrijepe. Zadnjoj okrijepi sam se posebno veselio. Tu sam uzeo jednu čašu izotonika, bocu vode koju sam ponovo potrošio na poljevanje i bananu koju sam sada pojeo. Hodao sam kojih 50 metara dok sam sve to obavljao te sam krenuo odlučno naprijed. Bilo je samo još samo dva kilometra do kraja i jedna uzbrdica.

Štedio sam se koliko sam mogao i dobivao salve ohrabrenja od prolaznika koji su prolazili našom rutom. Pogledao sam na sat i otprilike izračunao koliko bih mogao istrčati ovaj polumaraton. Sputio sam se niz zadnju strminu i uletio u cilj. Vrijeme: 1:50:16 (chip time) – sedam minuta gore od PB-a, 10 minuta bolje nego prije dvije godine. Mnogo bolje nego što sam predvidio. Bio sam sretan što sam preživio ovaj prekrasan polumaraton. Odmah dobiješ motivacije za ostatak nadolazeće sezone.

into the overflow

3. kolo cross liga Drava

Biti će ovo kratak osvrt na jučerašnju utrku kros lige Drava. Ovaj puta nije bilo puno kiše nažalost, iako se tijekom dana situacija mijenjala konstantno. Odlučio sam se za kraću varijantu dresa no poduplao sam gornji dio. Kada sam trčao prema startu nosio sam laganu jaknu u kojoj sam se malo oznojio te dok sam došao do prijavnog pulta morao sam je skinuti.

Krenuo sam ovaj put iz drugog reda te sam potegnuo dosta jako. Jedna od natjecateljica je rekla 3:30 nakon kojih 200m utrke. Morao sam smiriti situaciju te sam usporio. Bilo mi je oke za trčati, no znao sam da će mi doljnji sloj biti problem kasnije. Nakon prvog kilometra imao sam prolaz 4:05 što nije bilo loše.

Naravno na prolazu drugog i trećeg kilometra ta brojka se ovečala na 4:35 i 4:45 što je bilo i očekivano. Vručina koja je navirala iznutra remetila mi je koncentraciju te sam mislio da neću dovršiti utrku. No pri kraju nas je malo pošprijalo nekoliko kapi kiše što je jako godilo. Na kraju sam potegao i završio utrku s rezultatom 25:28 – sedam sekundi lošije nego prošli put te puno lošije od mog trenutnog rekorda koji treba skinuti.

30689237_604830686515852_1212813032548204544_n
malo sam dobio boju pri kraju

snow, mudd, cold water and everything in between

Crazy Hill Trail – 2018

Integritet i odlučnost su jako važne odlike u svijetu trčanja. Posebno ako se suočeni s nedostatkom snage i terenom koji te svakim korakom tjera da jednostavno odustaneš.

Ovo je jedna takva priča. Uvjeti koji su vladali na ovogodišnjem izdanju Crazy Hill Trail-a baš su bili crazy. Iako je vrijeme bilo super i povoljno za vanjske aktivnosti, zbog topljenja snijega uzrokovanim proljetnim temperaturama teren po kojem se kretala trasa traila je bila zanimljiva i izazovna.

Došli smo oko devet u Ludbreg što nam je dalo dosta vremena da se pripremimo za utrku čiji je start zakazan za pola jedanaest. Stigli smo i kavu popiti sto mi nije navika prije utrke. Ove godine svi natjecatelji su krenuli zajedno i oni s manje i oni s veće trase na koju sam ja išao. Nakon početnih par kilometara po asfaltu skrenuli smo na šljunčanu podlogu te je slijedio prvi spust. Ravno u jarak. Blatnjavi traktorski put na djelovima pokriven snijegom odavao je ono što nas čeka.

28699128_2091634300901515_1490891964270678131_o

Na četvrtom kilometru došli smo do račvanja male i velike trase. Velika je skrenula desno preko nabujalog potoka gdje je krenuo uspon u brdo. Nakon kilometra trasa je potpuno bila pokrivena snijegom, s obzirom da je tuda prošlo već dosta ljudi put je bio varljiv. Izmjenivao sam trčanje s hodanjem obzirom na količinu snijega koja se nalazila na trasi i da li smo se kretali uzbrdo ili nizbrdo.

Staza mi se svakim prijeđenim kilometrom činilia gorom. Blato se izmjenjivalo s lokvama i bljuzgom, koja se stvarala na mjestima gdje se snijeg ubrzano topio. Prvih 10 km je brzo prošlo čak i nekoliko km poslije nije bilo loše. Bilo je tu i scena iz crtiča. Jedan je jedan natjecatelj na skliskoj podlozi počeo zamahivati nogama jako brzo no to mu nije pomoglo da padne u blato. Počeli smo uspon po čistoj cesti gdje je voda utrla svoj put i napravila vododerinu. Kilometar ili dva nakon toga bila je slijedeća okrijepna točka kojoj sam se vrlo obradovao.

28617057_2091855524212726_3290141811285387652_o
“što mi je to trebalo” pogled na 17 km utrke

Slijedio je mokar spust po snijegu i blatu u dolinu. Ovo mi se činilo kao najgori dio staze jer mi je čarapa opet bila mokra. Nije bilo drugog izbora nego kretati se. Opet smo ušli u šumu u kojoj nas je dočekao snijeg i ragažena bljuzga. Opet sam par puta namočio čarapu.  Kretali smo se sporo te se naša trasa bila ispresjecana već prije nabujalim potocima. Napokon smo se dočepali ceste gdje je dosta ljudi pohitalo naprijed no ja nisam imao snage za išta takvo te sam ubrzanim korakom grabio naprijed.

Preostalo je još 10km do kraja te sam u glavi lagano počeo odbrojavati. Veselio sam se svakom javljanju mog sata da sam prešao još jedan kilometar. Došao sam do poznatag dijela koji je označavao da je blizu zadnja okrijepna postaja, a onda još samo 8 km do kraja. Samo.  Tih zadnjih 8km je naravno vodili kroz šumu i oni lijepi dijelovi od prošle godine su bili iskvareni. Na jednom dijelu prelazili smo preko još jednog nabujalog potoka preko kojeg nije bilo puta prijeko nego smo morali zagaziti u njega. Još jedno močenje čarapa.

Znao sam da je kraj blizu. Visibabe su prekrile brežuljke gdje nije bilo nimalo snijega. Skrenuli smo na cestu i to je bilo to. Preostalo je manje od dva km do cilja koje sam s guštom istrčao. Utrku sam završio u vremenu 5h 7min i 49sec.  Utrka koju sam zapravo vodio sam sa sobom. Deset puta sam planirao odustati no nešto mi je govorilo: Još samo jedan korak. Utrka koja je postala metafora za život. I kada ti se ne da, moraš nastaviti.

plowing the asphalt

2. zimski polumaraton

Nakon jednog kola crossa u Beretincu bio sam u nevolji. Nisam to odmah primijetio te mi je trebalo dva dana trčanja i 21 km da to shvatim. Nažuljao sam potkoljenični mišić lijeve noge i bilo je vrijeme da mirujem par dana. To mi je teško palo, a u pitanju je bio i izazov te pripreme za polumaraton koji je nadolazio. Kako je rekao mudri Obi Wan Kenobi: Patience. Tako je i bilo. Igrao sam na strpljivo i bio u uvjerenju da ako odmaram da će sve dobro proći. Tjedan dana prije polumaratona sam mirovao i to me pomalo izluđivalo.

I won’t break

Bio je četvrtak i odlučio sam odradio jedan trening od 5 km samo da vidim u kakvom sam stanju. Iako još nisam bio na sto posto bio sam zadovoljan oporavkom te sam zaključio da sam spreman.

Osvanuo je hladnjikav i oblačan dan, preslika onoga prije njega. To je značilo dulju opravu koja mi je bila rezervna opcija ako vrijeme ne bi bilo sunčano kako su najavili. Odpeljao sam se bicom do dvorane gdje sam parkirao te obavio prijavu. Potražio sam Bojana i Anu koji su također došli na ovaj polumaraton. Krenulo je zagrijavanje i istezanje, malo trčkaranja i sve usput.

27368304_2044922398906039_5515707922964929162_o
foto: 3sporta.com

Prvo je krenula ona najstarija starosna skupina koja je brojila par trkača. Te tako svake 3 minute. S svakom skupinom broj natjecatelja je rastao te mi se činilo da je zadnja skupina u kojoj smo startali bila najbrojnija. Približio sam se startnoj liniji koliko sam mogao te sam tražio svoje mjesto među natjecateljima. Našao sam ga u začelju grupe gdje sam se zapričao s mladom dubrovčankom te smo izmjenivali iskustva s polumaratona nekoliko minuta prije starta.

I won’t bend

Krenuo sam dosta brzo, no to se meni činilo kao normalan tempo. U prvom kilometru sam sustigao pacericu s cross lige. U drugom sam već na vidiku vidio Anu što mi se činilo dosta čudno. Na prvom okretu sve nas je ošinuo vjetar koji je puhao otovorenom ravnicom iz smjera juga. Kretali smo se natrag prema dvorani kada sam dostigao Anu. Rekla je da odustaje i da ne može više trčati. Trčali smo zajedno kilometar dva sve dok se nisam odvojio i otišao dalje svojim (pre) “brzim” tempom.

27540488_2044907702240842_545773950971497079_n
foto: 3sporta.com

Drugi krug je uvijek najteži no tempo mi je bio postojan te sam imao dobro vrijeme s obzirom na prijeđenu kilometražu. Zverinjam ja tako okolo i primjetim psa kako iz svog ograđenog prostora mirno gleda sve te ljude kako trče po cesti. Sigurno se pitao zašto svi ti ljudi trče. Skoro sam prasnuo u smijeh na tu pomisao. Ova duljina između 13. i 18. kilometra mi uvijek uvijek teško pada. Ali sam se tješio da je okrijepna postaja blizu.

Brojio sam korake i nije mi nikada bila tako laka kriza. Bol koja je dolazila iz stopala lijeve noge držala me budnim. Kao da sam tabanom doticao asfalt po kojem sam trčao. I to ne cijelim nego samo prednjim desnim dijelom. Cedevita koju sam popio povratila mi je malo snage te sam bio spreman za završni juriš.

I’ll avenge

Trčao sam dobrim tempom. Najbolje što sam mogao dati nakon 18 km i trunčicu po trunčicu sam ga povečavao. Vidio sam mlađu dubrovačku trkačicu s početka utrke u ovim terminalnim trenucima utrke s kojom sam razmjenio pozdrave. Slijedilo je dva zadnja kilometra u koje je trebalo uliti  sve što je ostalo u meni. Orao sam po tom asfaltu ta dva kilometra najbolje što sam znao i mogao. Prestigao sam čak i neke natjecatelje naspram kojih sam imao malo veći hendikep. Ali ovo je bila utrka protiv samoga sebe.

Kada sam vidio dvoranu gdje se nalazila startno ciljna ravnina postrugao sam sve što još nisam postrugao od energije i ponovo potegao. Pri kraju sam pretekao još par natjecatelja te uletio u cilj s vremenom 1:43:12. Da, postavio sam novi osobni rekord u disciplini polumaraton i srušio stari za minutu i 15-ak sekundi. S obzirom na količinu kilometara koje sam prešao u prvoj polovici ovog mjeseca ovo je za mene bio zadovoljavajući rezultat.

I’ll get you in the end

i uhvatio sam pahulju…

2_zimski

it’s all about the base…or the challenge

New Year, New me and all that shit. Popularizacijom trčanja sve se više ljudi iz naše sredine počelo baviti baš time. Neki kažu da ti za to trebaju samo dobar par tenisica. Baš sam danas pročitao članak koji objašnjava koliko je važna zimska baza za postizanje dobrih rezultata.  Spominje se i nagrada koja obično dolazi s proljećem jer smo preko zime ostali aktivni.

Moramo priznati da u prosincu nisam baš bio aktivan što zbog posla što zbog dolaska nižih temperatura. No odlučio sam to sve nadoknaditi u siječnju. Čak sam se pridružio i izazovu na aplikaciji Garmin Connect. Treniram sam te mi je tako lakše određivati duljinu i tempo treninga. Makar mi neko društvo nebi škodilo.

Tek je prošlo 4 dana koliko izazov traje a neki natjecatelji su već pretrčali skoro 60km.  Do kraja mjeseca je ostalo još 4 tjedan i veliko finale u obliku 2. zimskog polumaratona će se manifestirati 28. ovog mjeseca. Sigurno ću prikupiti mnogo kilometara, no bitno je biti prvi je li ne? Također su mi konkurencija frendovi iz Zagreba što mi daje poticaj, ali znam i da će toliko i prva mjesta biti teže za dosegnuti.

Zima ove godine nije toliko oštra pa mi odrađivanje treninga nije toliko mrsko. Mogao bih ići trčati svaki dan da nemam drugih obaveza. Kuhanje obroka, spavanje, pospremanje sve je to dio životne rutine. Nekada mi se ćini da su dani bez broja, imena i boja 😀 . Za vikend ću posegnuti za Sljemenom te nabildati noge u 9km do vrha. Nadam se da ću moći hodati u ponedjeljak.

chibi_running_base_by_jazminebenfield-dbkdtfr

new years resolution (review)

Iza mene je jedna od mojih najaktivnihih godina. Aktivna baš po onome što riječ opisuje – samom kretanju. Iako ove godine nisam planinario onoliko koliko sam htio (bilo je par dobrih izleta koji će mi ostati u dobrom sjećanju), bio sam aktivan u trkačkom svijetu. Nanizalo se utrka od kojih su mi najdraže one kraće 5 – 10 km. No i one dugoprugaške nisam izgbjegavao.

Nadraže su mi bile one neobične, kao “seoska utrka” u Frkanovcu koja se pokazala kao prekrasan trail ili Boroša koji nas je poveo iz centra Republike do vrha Sljemena. Ligaške utrke su također ubačene u raspored te se tu našla povranička cross liga na Dravi koju sam ove godine u potpunosti istrčao i Puntijarka kao i Lagvić koje su orijentirane na osvajanje Sljemena.

Nakon jučerašnje dočeka Nove godine odlučio sam da alkoholne pare ostavim na ulici. Plan je bio da odspavam 3 sata te tada operem 10km. No kako to biva život se umješao te umjesto 3 sata spavao sam 5 i u među vremenu je počela da pada kiša. Odlučio sam pričekati no kiša nije jenjavala. Čak sam primijetio i kolegu trkača koji mi se prošuljao ispod prozora. Bio je spreman za vremenske uvjete i bio je obavijen kišnom jaknom.

Mislim da sam još više nabrijan na zimski polumaraton koji će se održati krajem mjeseca nego prošle godine. Čak sam se i prijavio i uplatio startninu. Neka cijeli svijet zna.  E sada pripreme mogu da počnu. Prvi tjedan makismalna kilometraža, čak sam mislio odraditi i neku dugometražnu stazu u subotu. Plan je dobro krenuo i danas sam odradio 15km. Na prvom nadvožnjaku sam vidio kolegu trkača koji mi se čini da je radio vježbe brzine jer je pretrčavao nadvožnjak u oba smjera dok sam ga ja prelazio u jednom smjeru.

Naravno nakon 10 km u glavu mi je jednostavno skočila ova dolje pjesma i nije se skidala s playliste dobrih 4 km sve dok je nije izgurao Eye of the tiger.

Ovo se može okarakterizirati kao dobar početak godine, ali vidjet ćemo kako će se sve rasplitati.

2018_01_02
back on the streets…staying hungry