one last showdown (aka sun always shines on thursdays)

18. kolo cross liga Drava

Oglasi

Ima nešto u tim finalima, zadnjim kolima i općenito događajima koji obilježavaju kraj nečega. Nakon 17 kola došlo je i naposljetku i ono završno 18 kolo cross lige Drava za ovu godinu. Dan počeo sunčano i mirno, no južni vjetar je pojačao tijekom poslijepodneva. Nestrpljivo sam čekao ovaj završni okršaj na kojem sam namjeravao dati sve od sebe i skinuti PB.

Naravno to je bio plan. Došao sam na utrku trčkarajući. No odmah sam osjetio da forsiram previše lijevu nogu. To bi mi se moglo obiti u glavu u nadolezečem periodu jer se pripremam za maraton koji je za manje od mjesec dana. Bez obzira na tempo taj problem se pojavljuje. Tako sam i zaradio ozljedu prošle jeseni te ne bih htio to ponoviti.

Krenuo sam u utrku iz sredine čopora te su me ostali trkači malo sputavali. No ubrzo sam se probio kroz gomilu i našao puno slobodnog prostora ispred sebe. S obzirom da je puhao jak vjetar temperatura je bila vrlo visoka. Od hukanja i fijukanja vjetra nisam čuo vrijeme koje mi je Endomondo rekao nakon prvog kilometra. Bez obzira na to nastavio sam jako.

Osjećao sam negativne posljedice trčanja po ovom vremenu, povećano naprezanje koje rezultira i povećanjem umora. Na mostu gdje radimo okret osjetio sam punu silu vjetra jer je puhao pravo u prsa. Ovdje se vidio i prekrasni prizor sunca koje je već zalazilo. Bez obzira na vjetar postizao sam dobro split vrijeme, sva su bila oko 4:30 min/km. Osjetio sam da se previše naprežem  lijevu nogu no nadao sam se da neću navuči neku ozljedu.

Kilometar do cilja odlučio sam malo nabiti tempo. Kolega trkač me također pretrčao te me to malo povuklo. No bez obzira na sve još ga uvijek nisam mogao pratiti cijelom dužinom koja je preostala. Išao sam najbrže što sam mogao, no bez obzira na sve to nije bilo dovoljno. U cilj sam uletio s vremenom 25:17. Kod mene izgleda nema zlatne sredine. Ili trčim oko 25:15 ili trčim oko 24:34 što mi je nedavno novopostavljeni rekord.18Ovo je bila super cross sezona koju sam uspio cijelu otrčati, bez ozljeda ili preskakanja kola. Nekoliko puta sam obarao svoje vlastite rekorde i to sve jer sam trčao za nekim. Uvijek je bilo lijepo doči na svako kolo lige, otrčati najbolje što sam mogao i na kraju pročakulati s ostalim trkačima. Tradicija koja je stvorena i nastavlja se slijedeće godine.

DSC_0045
Kraj dana (a i cross lige)
22218597_519873948344860_2383198172221218039_o
Neki su čak dočekali i mjesec

return to the blaze

12. kolo cross liga Drava

Nikad nisam mislio da će povratak na Dravu i u kros ligu biti tako težak. No došao je i taj četvrtak kada je održano prvo kolo nakon ljetne stanke. Kao i obično krenuo sam oko pola šest do starta utrke no ovaj put sam krenuo biciklom s obzirom da sam imao obveze u gradu neposredno nakon utrke (Špancir je bio u punom jeku, te je bilo potrebno to fotografski popratiti).

Uobičajeno zagrijavanje je već standardna rutina koju obavljam prije svake utrke. Odlučio sam trčati u novim tenisicama marke Salomon koje sam nabavio subotu ranije. Iako su izvana dosta tvrde morao sam isprobati kakvo će držanje imati na šljunčanim stazama Drave. Bilo je vrlo vruče te su se svi trkači držali hlada do samog početka utrke.

Kao i obično startao sam dinamično te počeo jakim tempom. Nakon prvog kilometra tempo mi je bio vrlo dobar no predamnom je bilo još četiri. Počeo sam se konsolidirati nakon prolaska prvog mosta i radio na tome da vratim stabilan ritam disanja. Pace mi je naravno pao te je disanje bilo otezano s obzirom na visoku temperaturu. Negdje na polovici drugog kilometra došlo je do logističkih problema, odvezala mi se tenisica te sam morao stati kako bih mogao nastaviti trčati.

Situacija se popravila nakon prelaska mosta jer nam je sunce sada bilo iza leđa i bilo je sjenovitih djelova koji su malo ublazavali žegu. Svakakve misli su mi prolazile glavom no vecina njih je bila optimisticna i govorila da nastavim trcati. Iako mi je tempo pao jos uvijek sam ga drzao ispod pet minuta po kilometru. Prolaskom drugog mosta bilo je vrijeme za zavrsetak utrke. S zadnjom miljom predamnom trcao sam prakticki solo, a trkaci ispred i iza mene su bili na distanci od 50-ak metara. Nije bilo bojazni od napada s leđa te sam se lagano ušetao u cilj (26:23).

21083178_503954466603475_2807965522142165920_o

Tenisice su dobro odradile svoj posao te nisam imao previse zamjerki osim onog jednog odvezivanja vezica. Sjeo sam na obliznju klupicu i započeo dijalog s mlađim kolegom trkacem.  Nuspojave mojeg ubrzanog tempa ocitale su se u bolovima mišića, ponajvise lože te kvadricepsa. Ovo nije bila dobra vijest s obzirom da sam za dva dana trčao polumaraton.

12.kolo

Sad sam 10. u ukupnom poretku no samo zbog toga što kolega trkač ispred mene nije sudjelovao na ovom prvom jesenslom kolu. Malo po malo se stvari privode kraju te se ponovo približava utrka sezone – Ljubljana na kojoj sam odlučio otrčati 42 km.

go out with a bang

11. kolo cross liga Drava

253678-nothing-changes-if-nothing-changes

Ako se ništa ne mijenja sve ostaje isto – je poslovica koja bolje zvuči na engleskom. Ako želimo nešto drugačije moramo raditi nesto drugačije. Čak je i veliki Albert Einstein rekao “Ludilo je očekivati drugačije rezultate, nakon što problem stalno pokušavaš riješiti na isti način”. Životne promjene su često teške te ih je najbolje uvoditi postupno. Psihologija nalaže da nas velika količina promjena odjednom moze obeshabriti te preplaviti dok uvođenjem promjena postupno gradimo naviku po naviku te mijenjamo svoj život gradacijski.

Došao je i dugo očekivani četvrtak. Dan koji mi je postao drag zbog cross lige koju trčim tada. Nakon posla sam se malo osvježio izotoničnim pićem i keksima koji su mi ostali na stolu od sinoć. Bio sam nabrijan. Danas sam odlučio trčati što brže s obzirom na prošlotjedni flop.

Došao sam na start lagano trčkarajući te pozdravio nekoliko trkača prije nego sam se počeo zagrijavati. Odučio sam poraditi i na rukama jer mi se činilo da sam ih zapostavio, a one su ključni čimbenik kod trčanja jer mogu pomoći da se uhvati bolji zamah. Krenuo sam opet kao iz topa i probijao se kroz gomilu na startu. Uhvatio sam špur onih koje sam čuo na startu da ce prvi kilometar trčati tempom 4:00 no nakon pola kilometra početnog juriša počeo sam hvatati dah.

Slijedečih kilometar i pol stabilizirao sam disanje te me živcirao lik koji se na potezu prije okreta vozio ispred mene na bicu. Nije da mi je bio na putu no jednostavno mi je išao na živce. Spustio sam tempo. No bez obzira na sve trčao sam brže nego ikada prije. Osjećaj je bio grozan te sam se pitao zašto sam počeo trčati tako brzo. Vrijeme je bilo full sunčano te je toplina žarila iz zagrijanog kamenja po kojem smo trčali.

Prestiglo me dosta ljudi no nisam mario. Čak me prestigao i lik koji je trčao u nekakvim japankama / sandalama. Cilj mi je bio završiti i ne umrijeti. Oko 4 km prestigao me natjecatelj koji me nazvao “macanom” što me podsjetilo na komentar ispod jedne fotografije koju sam dobio na fejsu. Nastavio sam lagano prateći tempo svog tijela te naposljetku prestigao tog natjecatelja.

Konfliktan osjećaj užitka i patnje se vratio te me pratio ostatak utrke. Ulaskom u peti kilometar osjetio sam nalet inspiracije s obzirom da sam ponovo srušio svoj rekord (22:05). Cilj je bio blizu, mogao sam ga naljušiti te sam pokušao uhvatiti priključak za dva trkača koji su me prestigli. Sunce je vec dosta spustilo te je okolna vegetacija stvarala hlad na završnoj dionici utrke. Slijedio je završni “sprint”. Uletio sam u cilj s vremenom 24:34 te postavio novi osobni rekord staze. Počeo sam čestitati ostalim natjecateljima, a i oni su pružači ruku meni. Potražio sam vodu na stolu za okrijepu te je popio malo više.

18952544_467958146869774_7424442971870491309_n

Znojio sam se kao i prošli put te se znoj samo cijedilo s mene. Prilikom ispijanja vode jedan kolega trkač komentirao je kako me uvijek prepozna po stilu trćanja. Na povratku doma razmišljao sam o tome te zaključio da sigurno imam neki svoj divlji način trčanja koji sam razvio kroz individualne treninge (“bjelovarski divlji ples” kako sam ga na prvu nazvao).

11.kolo

Ovaj vikend je XC maraton koji se nadam da cu prezivjeti. Pa slijedeci trail do Grebengrada. Pola sezone je gotovo, ljeto se priblizava pa je vrijeme da se krene u planine.

jägermeister

10.kolo cross liga Drava

giphy

Jägermeister – lovac majstor (slobodni prijevod)

Još jedan četvrtak je došao kao i još jedno kolo lige. Pošto se bliži ljeto temperature su narasle te je cijeli tjedan pržilo. Izuzetak nije bio niti taj četrvrtak. Malo prije 6 smo se vratili u Varaždin i kolega koji se s nama neće neko vrijeme više putovati nas je počastio alkoholnim pićem.  Odluka je pala na jegere i naručili smo dvije runde. Dok je treća bila iznenađenje.

Pošto je već bilo kasno požurio sam se da stignem na start utrke kros lige. Vrijeme sam lijepo tempirao te sam stigao kojih par minuta prije početka. Našao sam svoje mjesto u sredini grupe te s obzirom da se nisam pravilno istegnuo prije počeo sam poskakivati i oslobađati tenzije radnog dana. Već onda sam bio znojan (ne znam je li više zbog sunca ili alkohola, no alkohol sigurno nije pomogao) te sam čekao početak utrke koja je trebala početi svakoga trenutka.

I krenuli smo. Nekim svojim tempom jurnuo sam naprijed s malom zadrškom no poslije sam se odvažio te krenuo više naprijed. Potkraj prvog kilometra počeo sam razgovarati s kolegom trkačem.  Temo mi je bio manji nego prošli put no ipak sam ga u drugom kilometru poboljšao nakon čega je slijedio očekivani pad u trećem kilometru. Kolega trkač me prestigao te nisam imao snage za potjeru.

18768426_464482483884007_4524924077650509989_o

Gorio sam i znoj je curio na sve strane. Bilo mi je nekako teško no bez obzira na sve išao sam dalje. Još me nekoliko trkača prestiglo te sam na cilju dobio komentar da bih bez mobitela brže trčao. Na kraju je moje vrijeme bilo zanemarivo (26:03). Glavno je da sam pokupio nešto bodova i održao 12 mjesto u ukupno poretku.

10.kolo

high speed, low drag

9. kolo cross liga Drava

Bio sam umoran taj dan kao i cijeli tjedan te sam na cross ligu dosao rasterecen. Otrcao sam do starta te poceo uobicajeno zagrijavanje. Susreo sam frendicu Sonju s kojm sam se bacio u raspravu o nadolazecim utrkama. Odlucio sam se prijavljivati samo na trail utrke kao i na utrke s manjim udaljenostima dok cu polumaratone izbjegavati. Bez obzira na sve imao sam neku eksplozivnost u nogama koja mi je ostala od vikenda kada sam isao biciklom na Ravnu Goru.

tumblr_njkohwaw5b1t55xupo2_500

U utrku sam krenuo brzo i zestoko, kao iz topa. Tijelo mi se otelo kontroli te mi je tempo bio visok. Ne znam koji je bio razlog tome, no trening od 12km koji sam odradio dan ranije nije mi pomogao u smanjivanju tempa. Accumulated fatigue nula bodova. Nisam mogao vise prodavati tu foru. Misici pamte.

Prvi kilometar sam istrcao za manje od 4 minute sto mi je rekord na cross utrci. Nakon pocetnog šusa morao sam smirivati tempo slijedecih par kilometars te mi je tempo pao na 4:35 te 4:43 sto je uobicajeno u ovom stadiju utrke. Bez obzira na manji pace davao sam sve od sebe. Jos je bilo snage u meni koju sam mogao iskoristiti.

18700261_461150517550537_7526065785968520632_n

Nastavio sam dalje standarnim tempom. Slijedeci km nakon mosta je bio bolji od proslog sto se ocitavalo na tempu kojim sam trcao. Tijekom utrke prestiglo me nekoliko natjecatelja sto nije bilo neubicajeno zbog mog pocetnog ubrzanog tempa. Pacerica koja obicno trci mojim tempom je sada bioa negdje u pozadini. Zadnji kilometri su bili ispred mene te sam se veselio kraju zbog ponovnog mjesanja osjecaja radosti i patnje. Udisao sam duboko kao sto sam i izdisao. Kada mi je Endomondo rekao za koliko sam istrcao 5km bio sam totalno u ekstszi te sam nastavio grabiti zadnji 600 m. Predkraj sam cuo zvuk stopala iza sebe sto me natjeralo da ponovo podignem tempo.

9.kolo

Na kraju sam ponovo srusio osobni rekord staze koji je sada  24:41. Nagrada na kraju utrke su bile tresnje koje su bile ponudene na stolu s vodom, a trenutno su u sezoni. Bio sam malo ponosan sto sam za devet sekundi skinuo rekord te sam se sepirio pred frendicom koja je bila puno sporija. Njezina filozofija je ici na sto vise utrka te samo sudjelovati dok je rezultat prema njoj nebitan. Iako mi se ta filozofija s jedne strane sviđa za moj zivotni stil je nemoguca. Moj stil je planiranje i ostvarivanje dobrih rezultata. Volim raznoliku lepezu aktivnosti od kojih mi najvise nedostaje biciklizam. No to cu uskoro nadoknaditi na nadolazečem XC maratonu u Bjelovaru.

Boroša gives you wings

8. kolo cross liga Drava

Nakon iscrpljujučeg vikenda ostavio sam si dan odmora te sam otisao malo trčkarati tek u utorak. Najvise zbog potrebe da se riješim negativne energije koja je taj dan prenijeta na mene. Napravio sam 12 km što je bilo dovoljno za oslobađanje od zlih duhova.

Ono za što sam se pripremao je bilo jos jedno kolo cross lige koje se odrzavalo u četvrtak. Kao i po dobrom starom običaju krenuo sam oko pola 7 prema startu utrke trčkarajući. Usput sam sreo kolegu trkaca koji mi je ponudio prijevoz, na sto sam ja samo odmahnuo rukom. Trebalo se zagrijati prije utrke. A ovakvo trckaranje jedan je od načina. Iako sam obavio i dodatna stacionarna zagrijavanja i istezanja. Iako sam razmisljao da bih danas mogao srusiti jos jedan rekord nisam imao vremena da razmisljam koju strategiju da koristim da to postignem niti odredio tempo kojim bih morao trcati. Bez obzira na sve odlucio sam da probam.

Its time to shake ground, in the eight round

tumblr_nlz61ywged1s89jqbo1_500

Krenuo sam jako, iako mi se na prvu tako nije cinilo. Tek kada mi je Endomondo rekao tempo nakon prvog kilometra skuzio sam koliko sam jako povukao. Nisam sigurno mogao ovako nastaviti jer je sunce pičilo i nije davalo milosti. Po svim pretpostavkama vrijeme nije bilo idealno. Nakon drugog kilometra i tempo bržeg nego obicno znao sam da je sada trenutak. Sada ili nikad. Straha nije bilo te sam se prepustio instinktima. U trećem kilometru sam jos malo spustio tempo te pokušavao održati stabilno disanje. Onda sam valjda potegao za nekim malo bržim trkacima te popravio se u zadnja dva km.

Bilo je malo čudno jer pred sobom nisam imao nikoga. Nikoga od uobičajenih natjecatelja koje sam obično susretao na ovim kilometražama. Pusta cesta se protirala ispred mene, a zvukova stopala nije bilo iza mene. Nastavio sam dalje te potkraj utrke počeo dostizati jednog natjecatelja. Osjećaji patnje i uživanja su se ponovo počeli ispretlitati. Gorio sam te sam počeo zadnji juriš.  Ipak ovaj put sve mi se činilo drugačije.  Nekako lakše. Uletio sam u cilj za trkačem kojega sam počeo ganjati.

tumblr_ohm4j5ofbo1udrhi2o1_500

Kada su pročitali vrijeme nisam mogao vjerovati. 50 – zar sam tako sporo trčao. Pogledao sam vrijeme na Endomondu koji je bio u offsetu 3 sekuinde. Da dobro sam čuo. Moje vrijeme je bilo 24:50 min (5600m) što mi se činilo nevjerojatno. Opet sam srušio rekord (i to za 15 sekundi). Da li mi je zbilja vikend u prirodi toliko pomogao. Morao sam doći k sebi. Popio sam vode te se otišao istegnuti se na most. Nikome nisam rekao rezultat. Još sam bio u šoku.

Otišao sam doma lagano trčkarajući….

8. kolo

p.s. Uz to sam poboljšao još dva osobna rekorda

may the pace be with you

The world ain’t all sunshine and rainbows. It’s a very mean and nasty place and I don’t care how tough you are it will beat you to your knees and keep you there permanently if you let it. You, me, or nobody is gonna hit as hard as life. – Rocky Balboa

Izreka iznad može opisati kako je tekao moj tjedan od vikenda. Bilo koliko se trudiš ljudi to ne vide, nego vide samo greške. Makar bile one minijaturne. Za neke je to cijeli svijet.  No bez obzira na sve treba pregaziti preko “negativnih” stvari koje nam se dese u životu i iz toga izvuči pouku. Postoji čak i studija koja objašnjava da ne postoje pozitivni i negativni osjećaji već onako kako mi interpretiramo neki događaj u životu tako cemo se i osjećati.

Tjedan mi je prebrzo prošao i s obzirom da sam za vikend tri dana za redom išao trčati. Odlučio sam pauzirati preko tjedan te uopće ne trčati. To mi je dobra taktika kako bih bio odmoran za cross ligu. Odmah čim sam došao doma s posla išao sam se pripremati za novo kolo. Pojeo sam ostatke Dorine koju sam ostavio na kuhinjskom stolu te odlučio oguliti jednu naranču koju sam jučer kupio u Kuflandu. Naranča je bila sočna i bilo mi je žao što sam polovicu morao ostaviti jer sam već kasnio te sam morao krenuti prema startu.

Ovaj put odlučio sam sam trčkarati do starta i trčkarao sam brzo. Iako imam manje od 2 km do starta nabacio sam tempo. Vrijeme je bilo dobro jer je bilo oblačno no s obzirom na jugo koji je puhao ovih dana bilo je vrlo vlažno te kada sam došao do pješačkog mosta znoj je počeo izbijati iz mene. Pretrčao sam na drugu stranu te poceo s zagrijavanjem. Imao sam isplaniranu cijelu strategiju kako cu danas trcati te tempo koji moram postici kako bih poboljsao najbolji rezultat na 5km. Trebalo je samo istrcati utrku.

Ladies and gentelmen start your engines

Pozicionirao sam se opet negdje u sredinu s brzim natjecateljima ispred sebe te onim sporijim iza. No bez obzira na kalkulacije imao sam posla s zaobilaženjem natjecatelja. Prosječni tempo koji će me odvesti do novog PB na pet km je po kalkulacijama bio 4:30. Nakon drugo vremena Endomondo je počeo ponovo pričati samnom te sam imao oralnu podršku kojim tempom trčim. Nakon prvog kilometra tempo mi je bio 4:40 što je bilo prihvatljivo te poziv da ubrzam.

Zaobišao sam frendicu Sonju i njezinog kolegu koji su se ustalili u stabilnom tempu i nastavio svojim ubrzanim tempom. Bio sam na misiji. U drugom kilometru me prestiglo nekoliko ljudi no nisam se obazirao. Prestigla me i jedna cura za kojojm sam potegnuo te je neko vrijeme pratio u stopu. Nakon prelaska mosta ušli smo u treći kilometar te mi je tempo bio oko zacrtanih 4:30 min/km.  Tu sam se prepustio ritmu trkača oko sebe.

Ubrzo smo pretrčali i 3 km te mi je tempo bio pao za 13 sekundi. Bilo je vrijeme za akciju. Počeo sam potezati sve jače i jače. A cura koja me pretekla prije mosta je bila sve bliže i bliže. Disanje mi je bilo stabilno. Ubrzo nakon što sam pretrčao curu došao je i 4km. Tempo sam poboljšao no sada je bilo vrijeme za zadnji juriš.

tko zna zna, tko ne zna dva

Ubrzanje je unijelo poremećaje u moj ritam disanja. Trčao sam kao da je cilj udaljen kilometar te sam dostigao i prestigao neke trkače. Osjećaj je bio super. Bio sam nadahnut kada mi je Endomondo rekao da sam 4 km pretrčao za 18:15. Prestigao sam i starijeg gospodina kojega sam u jednom od prijašnjih kola prestigao u sprintu pred ciljem, u ovom slučaju kada sam završio dionicu od 5km posustao sam, te je on prestigao mene. Endomondo mi je očitao vrijeme te nisam bio sretan jer je to bila brojka koja me nije zadovoljila. No bez obzira na to ritmički sam pratio jednog od trkača te velikim izdisajima  mu puhao za vratom, doslovno. 😀

Utrka je još trajala 600 dugih metara. Šesto metara koji su trajali vječnost. Šesto metara izmjene užitka i patnje. Stroj se počeo prekuhavati. Uvijek si zamišjam da li ću umrijeti u ovakvoj nekakvoj situaciji gdje će me strefiti infarkt tijekom trčanja.

exhaustedrunner_wide-5241eba7a48301277a5159107562694eb39fc9c5-s900-c85

 Ipak na kraju sam ima dobar rezultat (25:07), i da postavio sam osobni rekord na 5km (22:25) iako to inicijalno nisam mislio.  Uz to srušio sam još dva osobna rekorda na 3 km i 3 milje.

7.kolo

Ovo je bila lijepa uvertira u aktivni vikend koji dolazi gdje egzibicijski idem trčati dvije trail utrke.