go out with a bang

11. kolo cross liga Drava

253678-nothing-changes-if-nothing-changes

Ako se ništa ne mijenja sve ostaje isto – je poslovica koja bolje zvuči na engleskom. Ako želimo nešto drugačije moramo raditi nesto drugačije. Čak je i veliki Albert Einstein rekao “Ludilo je očekivati drugačije rezultate, nakon što problem stalno pokušavaš riješiti na isti način”. Životne promjene su često teške te ih je najbolje uvoditi postupno. Psihologija nalaže da nas velika količina promjena odjednom moze obeshabriti te preplaviti dok uvođenjem promjena postupno gradimo naviku po naviku te mijenjamo svoj život gradacijski.

Došao je i dugo očekivani četvrtak. Dan koji mi je postao drag zbog cross lige koju trčim tada. Nakon posla sam se malo osvježio izotoničnim pićem i keksima koji su mi ostali na stolu od sinoć. Bio sam nabrijan. Danas sam odlučio trčati što brže s obzirom na prošlotjedni flop.

Došao sam na start lagano trčkarajući te pozdravio nekoliko trkača prije nego sam se počeo zagrijavati. Odučio sam poraditi i na rukama jer mi se činilo da sam ih zapostavio, a one su ključni čimbenik kod trčanja jer mogu pomoći da se uhvati bolji zamah. Krenuo sam opet kao iz topa i probijao se kroz gomilu na startu. Uhvatio sam špur onih koje sam čuo na startu da ce prvi kilometar trčati tempom 4:00 no nakon pola kilometra početnog juriša počeo sam hvatati dah.

Slijedečih kilometar i pol stabilizirao sam disanje te me živcirao lik koji se na potezu prije okreta vozio ispred mene na bicu. Nije da mi je bio na putu no jednostavno mi je išao na živce. Spustio sam tempo. No bez obzira na sve trčao sam brže nego ikada prije. Osjećaj je bio grozan te sam se pitao zašto sam počeo trčati tako brzo. Vrijeme je bilo full sunčano te je toplina žarila iz zagrijanog kamenja po kojem smo trčali.

Prestiglo me dosta ljudi no nisam mario. Čak me prestigao i lik koji je trčao u nekakvim japankama / sandalama. Cilj mi je bio završiti i ne umrijeti. Oko 4 km prestigao me natjecatelj koji me nazvao “macanom” što me podsjetilo na komentar ispod jedne fotografije koju sam dobio na fejsu. Nastavio sam lagano prateći tempo svog tijela te naposljetku prestigao tog natjecatelja.

Konfliktan osjećaj užitka i patnje se vratio te me pratio ostatak utrke. Ulaskom u peti kilometar osjetio sam nalet inspiracije s obzirom da sam ponovo srušio svoj rekord (22:05). Cilj je bio blizu, mogao sam ga naljušiti te sam pokušao uhvatiti priključak za dva trkača koji su me prestigli. Sunce je vec dosta spustilo te je okolna vegetacija stvarala hlad na završnoj dionici utrke. Slijedio je završni “sprint”. Uletio sam u cilj s vremenom 24:34 te postavio novi osobni rekord staze. Počeo sam čestitati ostalim natjecateljima, a i oni su pružači ruku meni. Potražio sam vodu na stolu za okrijepu te je popio malo više.

18952544_467958146869774_7424442971870491309_n

Znojio sam se kao i prošli put te se znoj samo cijedilo s mene. Prilikom ispijanja vode jedan kolega trkač komentirao je kako me uvijek prepozna po stilu trćanja. Na povratku doma razmišljao sam o tome te zaključio da sigurno imam neki svoj divlji način trčanja koji sam razvio kroz individualne treninge (“bjelovarski divlji ples” kako sam ga na prvu nazvao).

11.kolo

Ovaj vikend je XC maraton koji se nadam da cu prezivjeti. Pa slijedeci trail do Grebengrada. Pola sezone je gotovo, ljeto se priblizava pa je vrijeme da se krene u planine.

Boroša gives you wings

8. kolo cross liga Drava

Nakon iscrpljujučeg vikenda ostavio sam si dan odmora te sam otisao malo trčkarati tek u utorak. Najvise zbog potrebe da se riješim negativne energije koja je taj dan prenijeta na mene. Napravio sam 12 km što je bilo dovoljno za oslobađanje od zlih duhova.

Ono za što sam se pripremao je bilo jos jedno kolo cross lige koje se odrzavalo u četvrtak. Kao i po dobrom starom običaju krenuo sam oko pola 7 prema startu utrke trčkarajući. Usput sam sreo kolegu trkaca koji mi je ponudio prijevoz, na sto sam ja samo odmahnuo rukom. Trebalo se zagrijati prije utrke. A ovakvo trckaranje jedan je od načina. Iako sam obavio i dodatna stacionarna zagrijavanja i istezanja. Iako sam razmisljao da bih danas mogao srusiti jos jedan rekord nisam imao vremena da razmisljam koju strategiju da koristim da to postignem niti odredio tempo kojim bih morao trcati. Bez obzira na sve odlucio sam da probam.

Its time to shake ground, in the eight round

tumblr_nlz61ywged1s89jqbo1_500

Krenuo sam jako, iako mi se na prvu tako nije cinilo. Tek kada mi je Endomondo rekao tempo nakon prvog kilometra skuzio sam koliko sam jako povukao. Nisam sigurno mogao ovako nastaviti jer je sunce pičilo i nije davalo milosti. Po svim pretpostavkama vrijeme nije bilo idealno. Nakon drugog kilometra i tempo bržeg nego obicno znao sam da je sada trenutak. Sada ili nikad. Straha nije bilo te sam se prepustio instinktima. U trećem kilometru sam jos malo spustio tempo te pokušavao održati stabilno disanje. Onda sam valjda potegao za nekim malo bržim trkacima te popravio se u zadnja dva km.

Bilo je malo čudno jer pred sobom nisam imao nikoga. Nikoga od uobičajenih natjecatelja koje sam obično susretao na ovim kilometražama. Pusta cesta se protirala ispred mene, a zvukova stopala nije bilo iza mene. Nastavio sam dalje te potkraj utrke počeo dostizati jednog natjecatelja. Osjećaji patnje i uživanja su se ponovo počeli ispretlitati. Gorio sam te sam počeo zadnji juriš.  Ipak ovaj put sve mi se činilo drugačije.  Nekako lakše. Uletio sam u cilj za trkačem kojega sam počeo ganjati.

tumblr_ohm4j5ofbo1udrhi2o1_500

Kada su pročitali vrijeme nisam mogao vjerovati. 50 – zar sam tako sporo trčao. Pogledao sam vrijeme na Endomondu koji je bio u offsetu 3 sekuinde. Da dobro sam čuo. Moje vrijeme je bilo 24:50 min (5600m) što mi se činilo nevjerojatno. Opet sam srušio rekord (i to za 15 sekundi). Da li mi je zbilja vikend u prirodi toliko pomogao. Morao sam doći k sebi. Popio sam vode te se otišao istegnuti se na most. Nikome nisam rekao rezultat. Još sam bio u šoku.

Otišao sam doma lagano trčkarajući….

8. kolo

p.s. Uz to sam poboljšao još dva osobna rekorda

double trouble weekend pt.1

Kros utrka Frkanovec – srce gornjeg Međimurja

happy trails

Eto dogodio se i taj dan. Došli smo na prvu “selsku” utrku, no to ne potcjenjuje njene kilometre niti težinu Došli smo oko 16 sati u selo Frkanovec gdje se održavala kros utrka. Iako se ona održava već petu godinu vidljiva je razlika u načinu obavljanja nekih stvari. Ničega nije nedostajalo samo su neke stvari bile malo drugačije. Podigli smo svoje startne pakete te se počeli pripremati za utku koja je slijedila. Trčkarali smo okolo te maprirali djeliče staze kojom ćemo trčati. Bilo je tu mnogo poznatih lica iz lokalnih klubova koji su se došli iskušati.

18447185_10154596116136732_5749010435574552983_n

Sam event je počeo utrkama najmlađih trkača dobi oko 7 godina te onih malo starijih 12 – 15 godina. Nakon toga slijedila je podjela diploma te nagrada za najbrže. Nama ono nazanimljivije je tek slijedilo. Prvo je startala kraća utrka, ona od 4,6 km u kojoj je Bojan sudjelovao. U njoj je bilo puno više natjecatelja zbog svoje duljine, veća i konkurencija reklo bi se. No bez obzira na sve Ana i ja odabrali smo dulju dionicu od 10,2 km. Nismo niti znali što nas čeka.  Iako je vrijeme bilo sunčano kada smo došli do starta utrke sunce se sakrilo iza oblaka što nam je olakšalo trčanje.

Pucanj iz pištolja (ne bi se čudio da je bila i puška) je označio start naše utrke. To me malo zbrecalo no uključio sam Endomondo i lagano krenuo. Pošto smo se pozicionirali dosta blizu prve linije nismo imali problema s zaobilaženjem drugih natjecatelja. Odmak nakon starta krenuli smo na livade gdje se nalazio prvi spust. S obzirom da je ranije padala kiša spuštao sam se s malo zadrške no s dovoljno šusa da preteknem neke natjecatelje.

18527748_10154596103021732_4314760415955986693_n

Poslije spusta počeli smo trčati ivicom šume s malim mostičima na par mjesta. U tako lijepom okruženju pretrčali smo već 1 km. I tako se nastavilo. Trčali smo kroz livade ili šumarke dok smo se asfalta rijetko doticali. Endomondo me dobro pratio te mi govorio kojom brziom idem. Oko 5 km osjetio sam da mi nedostaje tekučine te je pregrijavanje počelo. Na moju sreću i svih ostalih natjecatelja na okrijepu nismo trebali dugo čekati.

18485650_10154593952496732_2137834503129870622_n

Bio sam sretan te nisam to skrivao. Ovo je bilo i više nego što sam očekivao. Prava idila. Iako razgovora nije bilo puno tu se govorilo zamasima nogu, pokretima rukama te uzdisajima. Moji bioritam je djelovao na optimalnoj temperaturi te  sam držao tempo s ostalim natjecateljima. Kilometri su se nizali, a moja sreća je bila sve veća. Na jednom spustu oko 7. km trčali smo rubom livade na kojem sam skoro završio u šumi te sam koristio ruke kako bih održao balans. Trčao sam u dobro društvu te smo ponovo utrčali u šumicu gdje smo prešli par brežuljaka.

18485329_10154596126411732_7930931104526022380_n

Staza je bila kao iz snova, a atmosferu je užarilo sunce koje se pri kraju utrke pokazalo iza oblaka. Nakon izlaska iz šume, gdje je nestrpljivo čekao Bojan, slijedio je kratak dio po asfaltu te sprint po travi do cilja. Osjećaj je bio super! Rezultat nije bilo toliko bitan kao niti poredak. Ipak Endomondo je pokazivao 52 minute i nešto sekundi (nisam zapamtio) što je bilo čist oke za utrku od 10km i to s brdima. Ubrzo je dotrčao i natjecatelj kojega sam pretrčao u zadnjem laganom dugom brijegu te mi pružio ruku da mi čestita.

Pozdravio sam se i s natjecateljem koji mi je rival na kros ligi na Dravi.  Nakon što sam popio nešto vode otišao sam do dijela ceste pred cilj kako bih bodrio Anu kada bude ulazila u cilj. Ubrzo se pojavila s Bojanom u pratnji. U potjeri su bile Sonja i pacerica s kros lige.  Ana je ispričala fascinantnu priču gdje je cijela skupina od dvadestak ljudi trčala u krivom smjeru pola kilometra te je zbog toga tako kasnila.

Bez obzira na sve ovo je bila jako lijepa utrka na koju se željno želim vratiti. Ono što me čekalo slijedećeg dana nisam mogao niti pojmiti…..

may the pace be with you

The world ain’t all sunshine and rainbows. It’s a very mean and nasty place and I don’t care how tough you are it will beat you to your knees and keep you there permanently if you let it. You, me, or nobody is gonna hit as hard as life. – Rocky Balboa

Izreka iznad može opisati kako je tekao moj tjedan od vikenda. Bilo koliko se trudiš ljudi to ne vide, nego vide samo greške. Makar bile one minijaturne. Za neke je to cijeli svijet.  No bez obzira na sve treba pregaziti preko “negativnih” stvari koje nam se dese u životu i iz toga izvuči pouku. Postoji čak i studija koja objašnjava da ne postoje pozitivni i negativni osjećaji već onako kako mi interpretiramo neki događaj u životu tako cemo se i osjećati.

Tjedan mi je prebrzo prošao i s obzirom da sam za vikend tri dana za redom išao trčati. Odlučio sam pauzirati preko tjedan te uopće ne trčati. To mi je dobra taktika kako bih bio odmoran za cross ligu. Odmah čim sam došao doma s posla išao sam se pripremati za novo kolo. Pojeo sam ostatke Dorine koju sam ostavio na kuhinjskom stolu te odlučio oguliti jednu naranču koju sam jučer kupio u Kuflandu. Naranča je bila sočna i bilo mi je žao što sam polovicu morao ostaviti jer sam već kasnio te sam morao krenuti prema startu.

Ovaj put odlučio sam sam trčkarati do starta i trčkarao sam brzo. Iako imam manje od 2 km do starta nabacio sam tempo. Vrijeme je bilo dobro jer je bilo oblačno no s obzirom na jugo koji je puhao ovih dana bilo je vrlo vlažno te kada sam došao do pješačkog mosta znoj je počeo izbijati iz mene. Pretrčao sam na drugu stranu te poceo s zagrijavanjem. Imao sam isplaniranu cijelu strategiju kako cu danas trcati te tempo koji moram postici kako bih poboljsao najbolji rezultat na 5km. Trebalo je samo istrcati utrku.

Ladies and gentelmen start your engines

Pozicionirao sam se opet negdje u sredinu s brzim natjecateljima ispred sebe te onim sporijim iza. No bez obzira na kalkulacije imao sam posla s zaobilaženjem natjecatelja. Prosječni tempo koji će me odvesti do novog PB na pet km je po kalkulacijama bio 4:30. Nakon drugo vremena Endomondo je počeo ponovo pričati samnom te sam imao oralnu podršku kojim tempom trčim. Nakon prvog kilometra tempo mi je bio 4:40 što je bilo prihvatljivo te poziv da ubrzam.

Zaobišao sam frendicu Sonju i njezinog kolegu koji su se ustalili u stabilnom tempu i nastavio svojim ubrzanim tempom. Bio sam na misiji. U drugom kilometru me prestiglo nekoliko ljudi no nisam se obazirao. Prestigla me i jedna cura za kojojm sam potegnuo te je neko vrijeme pratio u stopu. Nakon prelaska mosta ušli smo u treći kilometar te mi je tempo bio oko zacrtanih 4:30 min/km.  Tu sam se prepustio ritmu trkača oko sebe.

Ubrzo smo pretrčali i 3 km te mi je tempo bio pao za 13 sekundi. Bilo je vrijeme za akciju. Počeo sam potezati sve jače i jače. A cura koja me pretekla prije mosta je bila sve bliže i bliže. Disanje mi je bilo stabilno. Ubrzo nakon što sam pretrčao curu došao je i 4km. Tempo sam poboljšao no sada je bilo vrijeme za zadnji juriš.

tko zna zna, tko ne zna dva

Ubrzanje je unijelo poremećaje u moj ritam disanja. Trčao sam kao da je cilj udaljen kilometar te sam dostigao i prestigao neke trkače. Osjećaj je bio super. Bio sam nadahnut kada mi je Endomondo rekao da sam 4 km pretrčao za 18:15. Prestigao sam i starijeg gospodina kojega sam u jednom od prijašnjih kola prestigao u sprintu pred ciljem, u ovom slučaju kada sam završio dionicu od 5km posustao sam, te je on prestigao mene. Endomondo mi je očitao vrijeme te nisam bio sretan jer je to bila brojka koja me nije zadovoljila. No bez obzira na to ritmički sam pratio jednog od trkača te velikim izdisajima  mu puhao za vratom, doslovno. 😀

Utrka je još trajala 600 dugih metara. Šesto metara koji su trajali vječnost. Šesto metara izmjene užitka i patnje. Stroj se počeo prekuhavati. Uvijek si zamišjam da li ću umrijeti u ovakvoj nekakvoj situaciji gdje će me strefiti infarkt tijekom trčanja.

exhaustedrunner_wide-5241eba7a48301277a5159107562694eb39fc9c5-s900-c85

 Ipak na kraju sam ima dobar rezultat (25:07), i da postavio sam osobni rekord na 5km (22:25) iako to inicijalno nisam mislio.  Uz to srušio sam još dva osobna rekorda na 3 km i 3 milje.

7.kolo

Ovo je bila lijepa uvertira u aktivni vikend koji dolazi gdje egzibicijski idem trčati dvije trail utrke.

25 mins of happiness or less (aka invincible)

5. kolo cross liga Drava 2017

Moderni način života nosi mnoge dobre stvari, ali i mnoge nedostatke. Život u gradovima daleko od opasnosti kao što su divlje životinje i sl., umanjilo je naše instiktivne osjećaje (ili je to samo u mom slućaju). Takav brzi način života je donio i mnogo stresa koji se obično povezuje s poslom ponajviše u odnosima s ljudima. Kada se tako zadubim u posao počnem previše razmišljati. Znate one trenutke u životu kada se nešto događa oko vas, a onda se sjetim nekog glupog događaja iz svoje mladosti. Za smirivanje slušam melodije kakve možete naći u videu na početku posta . Inače ne slušam Wombatse, ali kada počnem slušati jednu njihovu pjesmu onda se ostale samo redaju.

18157245_10154726574341896_3300545096239550165_n
Man of faith – John Locke

Život je čudna stvar. Nekada mi se čini da je sve u redu no nekada ima dana kada pogaziš sve svoje ideale i vrijednosti te mrziš i sebe i svakoga oko sebe. Danas je jedan takav dan.

Danas se održalo i novo kolo cross lige na Dravi.  Kao i uvijek bio sam nabrijan i kako sam prošli put skinuo 5 sekundi s najboljeg vremena ove sezone mislio sam to ponoviti i skinuti još pet. Vrijeme cijeli dan nije bilo nešto te je ujutro padalo malo kiše. I onda je cijeli dan visjelo u zraku. Da li će padati ili ne.  Na kraju je ostalo suho te sam se odlučio bicom  odvesti do starta utrke.  Obavio sam standarno zagrijavanje te čekao da utrka počinje. Čuo sam da je jedan od sudionika rekao kako je dobro vrijeme kao stvoreno za postizanje PBova.

Pozicinirao sam se tako negdje u sredini ispred mlađahnih djevojaka koje trče stazu od dva kilometra.  Krenuli smo s utrkom te sam počeo lagano grabiti naprijed. Onda je vrag ušao u mene te sam počeo prestizati ljude, menju njima je bila i pacerica. Tračao sam jačim tempom tako do prvog mosta, ulaska u drugi kilometar. Tada sam stabilizirao tempo te se koncentrirao na jednolilčno disanje. Tu me prestiglo nekoliko trkača. Pace mi je bio povečan no smanjivao se kako se drugi most približavao.

Prilikom okreta krajičkom oka sam vidio pacericu kojih 100 metara iza mene. Nastavio sam konstantnim tempom te  pokušao uhvatiti pace trkača ispred mene koji je nosio plavi dres. Natjecatelj kojeg sam u prošlom kolu pestigao u ciljnoj ravnini me lagano prelazio te me pitao da li sam ja usporio ili je on ubrzao. Diplomatski sam odogovorio da ćemo vidjeti u cilju. Ubrzanim tempom je grabio naprijed.

cruise control

Iako je njegov tempo bio brži pokušavao sam povečati i svoj. Posebno sada kada sam čuo da mi je pacerica bila iza leđa. Disanje mi je postalo neujednačeno no pokušavao sam ga stabilizirati te uzimati što dublje udisaje.  Beep – oglasio se sat na ruci natjecatelja isped mene, a označavao je ulazak u peti kilometar.

Sada je bilo vrijeme da dam sve što imam i povečam tempo. U ovakvim utrkama to radim postupno. A punom snagom idem pred kraj utrke kada znam da će to moje tijelo izdržati. Tako je bilo i ovaj put. Povečavao sam lagano tempo zadnjih 600 metara no punu snagu sam pokazao u zadnji 100 metara.

18194648_448509488814640_5542370252573605999_n

Kada sam čuo vrijeme koje sam postigao bio sam u čudu. Ne to ne može biti. To nije moje vrijeme. Pogledao sam ponovo na Endomondo i on mi je pokazivao to vrijeme + 4 sekude viška koje su bile potrebne da ugasim aplikaciju. Bio sam u šoku. No došao sam sebi te čestiao pacerici koja me zadnjih par kilometara pratila u stopu. Kada sam vidio rezultate vidio sam da je i ona postigla PB. Za dvije sekunde sam bio brži i postigao novi PB od 25:05min (5600m).

5.kolo

Cijeli tjedan sam u komunikaciji s frendovima iz Zagreba koji me nagovaraju da idem na utrku Boraša. Napokan sam se priajvio i na nju. Ova utrka je specifična jer kreče iz centra grada te završava na vrhu planine. Ovo će sigurno biti zanimljivo iskustvo koje će pomaknuti moje granice trčanja.

Postizanje PB na ligi je dobra uvertira u produženi vikend koji slijedi kada u nedjelju trčim polumaraton u Čakovcu. Nadam se da će i tamo pasti PB no otom potom.

Fun fact: Invincible je naziv letečeg broda u kompjuterskoj igri Final Fantasy 9

get faster

4. kolo cross liga Drava

Vrijeme je ovaj tjedan malo pošandrcalo.  Temperature su se strmoglavile te činilo se da se zima vrača kako bi zadnji put pokazala svoje zube. Situracija je bila koliko toliko oke do prije dva dana. Počeo je puhati jaki i neugodan sjeverac. Pa iako vani može biti sunčano, vrijeme neće biti ugodno.  Klimaks je dostignut jučer popodne kada je uz orkanske udare vjetra počeo padati i snijeg. Na sreću nije se nimalo primio no snijeg u travnju je nekako neprirodan.

I tako došao je još jedan četvrtak, a s njim i novo kolo cross lige. Grozio sam se izači danas van iz kuće s obzirom na vjetar koji je vani puhao, no što se mora nije teško. Za svaki slućaj sam obukao 3-4 sloja na gornji dio tjela jer iako je vani bilo 8 stupnjeva sjeverac je to srezao za najmanje 5 stupnjeva.  Krenuo sam prema startu utrke te nakon 200m počeo lagano trčkarati kako bih podigao temperaturu tijela.

Kada sam došao do starta ljudi su bili rasštrkani posvuda, neki su se zagrijavali kod startne linije dok ih je dosta trčkaralo okolnim puteljcima. Nakon kratkog zagrijavanja i ja sam se bacio na trčkaranje koje sam kombinirao s vježbama istezanja. Zrak je bio hladniji nego uobičajeno što je povoljno utjecalo na sam tok trčanja.

S obzirom na vrijeme učinilo mi se da je došlo malo manje ljudi nego obično, što je zbačilo manje ljudi za prestizanje. Opet sam se odabrao poziciju u začelju skupine, no ubrzo sam se probio na “čelo”.  Na početku sam na trenutak izgubio pacericu iz videokruga no ubrzo sam je pronašao.  Opet sam se probio kraj nje te pokušavao stabilizirati tempo.  Ušli smo u drugi kilometar te je ona počela vuči i to jako (ili se to meni samo tako činilo). Počeo sam kaskati za njom.

Nakon okreta na mostu nastavila je pojačavati tempo trčeći u paru s nekim likom u plavom dresu. Ja sam zadržavao neki svoj konstantni ritam te je pratio. Vjetar za sada nije predstavljao neki veći problem. Ulaskom u zadnji kilometar dao sam petama vjetra te ponovo povečao tempo.  Pacerica je bila ravno ispred mene.

smashing the gas

Pretekao sam je malo nakon prolaska kraj prvog mosta te sam to učinio dovoljno sporo da je možda povučem za sobom. No to se nije dogodilo. Nastavio sam grabiti dalje punom brzinom. Disanje je bilo oke i konstantno. Povukao sam još malo. Prestigao sam parnjaka od pacerice te nastavio prema cilju. 100 metara pred ciljem sam čuo zvuk stopala. To je značilo samo jedno. Netko je bio u potjeri. Stisnuo sam do ibera i dao sve što sam imao u tih 100 metara. Nekako sam nespretno ušao u ciljnu ravninu koja je bila omeđena vrpcama i stupićima te mi se činilo da ću pokupiti koji stupić. Na kraju sam 5600m pretrčao za 25:35m, ostavivši onoga koga sam pretrčao u ciljnoj ravnini 4 sekunde iza sebe.

17951986_445070925825163_6954869196249658849_n

Za sada to mi je najbolji reultat sezone no ne i najbolji rezultat staze. Deda koji me uvijek pretekne a ovaj put je bio iza mene kojih 5 sekundi je rekao da sam ubrzao, ali se meni činilo da su svi drugi usporili. S obzirom na prošlo kolo ovo je samo poboljšanje od 5 sekundi.

4kolo

U slijedećem kolu se nadam toplijem vremenu te još boljem rezultatu.  😉

pacekeeper

3. kolo Cross liga Drava

Nakon mog neslavnog nastupa na Hendrixovom polumaratonu bio sam loše volje, neki bi rekli depresivan.  Poznato je da svaki trkač koji istrči polumaraton iznad 2 sata može zapasti u ovo stanje. No odmah slijedeći dan sam išao da odmorim noge te istrčao 5 laganih km po ulicama Varaždina.

Mislio sam trčkarati svaki dan toga tjedna jer za vikend idem u Bjelovar te nezznam koliko ću se moći posvetiti trčanju. No nakon ponedjeljka sam odlučio da se neću trošiti te ću čuvati snagu za četvrtak. Za 3. kolo cross lige.  Da i ovaj tjedan sam bio nabrijan te sam ovaj put odlučio trčati u tenisicama koje mi se zasigurno neće odvezati. Iste one koje sam nosio na trail utrci u Ludbregu. Čak sam nosio i dres s te utrke.

Došao sam, ovaj put biciklom nekih 15-ak minuta prije početka utrke te se počeo zagrijavati. Bilo je puno ljudi na startu jer svi natjecatelji startaju u isto vrijeme i oni koji trče kraču dionicu kao i i oni na dužoj.  Pozicionirao sam se negdje u sredini grupe s dobrim pogledom na pacericu. Kako smo krenuli prestigao sam nekoliko ljudi te pratio curu po kojoj sam uskladio pace. Ponuknut iskustvom iz prošlog kola shvatio sam da ne trebam brzati i uskladiti tempo tijekom cijele utrke.

Iako su mi usta cijelu utrku bila suha nisam posustajao te trpio ovu neugodnost. Pratio sam pace te dodavao malo na taj pace. U dionici utrke do okretnog mosta trčao sam usporedno s pacericom ili malo ispred nje. Kako se most približavao odlučio sam malčice ubrzati. Trčao sam u grupi s još trojicom dok je paceric bila nekih 50m iza mene po mojoj procjeni. Tempo je bio oke i pokušavao sam se zakačiti na najbržeg.

S obzirom da je cesta po kojoj trčimo puna rupa nekada je trebalo taktički tražiti što čišći put. Uskoro se iza mene pojavila pacerica te je to bio znak da i ja ubrzam.  Povukao sam tempo no dedek koji me svaki put prijeđe je povukao više.  Klik, klik, klik  – otkucala su tri sata te označila istrčana četiri kilometra.

this moment, we own it

17757633_441443106187945_293807089313801533_n

Došao je trenutak za završni juriš. Zadnji dio ceste, nakon prelaska alsfaltirane ceste s kojom se križa, je puno čišći te je idealan za prestizanja. To se i meni desilo kada me u sprintu pretekla jedna druga natjecateljica. Koncentrirao sam se na disanje koje je bilo isprekidano te plitko. Tik pred sam kraj zašpurao sam se te punom snagom ušao u cilj te otčao stazu u vremenu  25:40m.

Osjećaj je bio puno bolji nego nakon prošlog kola. Odmah sam se istegnuo kako bih izbjegao možebitne ozljede. Ipak u petak sam osjetio kao da mi se stara rana na loži lijeve noge ponovo otvorila. Ipak sutra idem malo trčkarati i to po “trail” stazi.

3kolo