whatdday say to one last showdown

18. kolo cross liga Drava 2018

Oglasi

Klasičan kraj cross lige Drava. Svježije vrijeme koje doliči početku listopada, bilo je preduvijet uspješnom završetku. Kao i prošle, i ovu godinu završavam s novim osobnim rekordom za ovu stazu, ali i novim osobnim rekordom na 5km.

Počnimo od početka. Nakon par turbulentnih kola s varirajučim rezultatima nestrpljivo sam čekao ovo zadnje kolo. Prije par kola čak sam bio nadomak obaranju osobnog rekorda staze koji sam postavio na početku jesenskog dijela lige. Falila mi je sekunda. To je još više rasplamsalo moje apetite za poboljšanjem. Ovaj četvrtak je bio pravi jesenski. Maglovito hladnije jutro i topli jesenski dan okupan suncem.

S obzirom da sam ovaj tjedan trčao samo u utorak jer uvijek kasnimo u dolasku iz Zagreba te mi se nekada omakne da odgodim trening. Pripreme za maraton idu dobro, no još je mnogo samo par tjedana do njega.

Dosao sam ranije kao i obicno. Dotrčao sam do starta te tako se zagrijao iako je bio topao dan. Ponesao sam i naočale s obzirom da prvih par kilometara trčimo prema zalasku sunca. No kada sam presao most skuzio sam da mi one danas neće toliko trebati. Sunce je već zašlo iza drveća.

Krenuo sam dosta brzo. Uobicajenih pacera nije bilo pa sam morao trčati po osjecaju. Zrak je bio onaj većernji te je bio lako disati. Prvi kilometar je brzo prosao (4:06). Znao sam da moram odrzavati tempo. U tome mi je pomogao kolega Žarko koji me pratio tempom. Nesto smo komentirali no meni nije bilo do priče. Nakon drugog kilometra naišli smo na kombajn koji je trebalo brzinski običi.

Održao sam snagu i u trećem kilometru te mi je temo bio postojan (kretao se oko 4:15). Nikad nisam mislio da ću biti u stanju održavati ovakav tempo no promjena dinamike treninga se izgleda isplatila. Malo prije mosta izgubio sam kolegu Žarka no trčao sam za trkačem ispred i pratio njegov tempo. Oko četvtog kilometra trčali smo usporedno zadržavajući postojan tempo. Cilj je dosta udaljen. Kilometar i pol. To je jedna cijela milja. No sada je trebalo stisnuti. Kada smo prešli cestu bili smo oko kilometar do cilja. Nije bilo pomisli o posustajanju. Zadnjih šesto metara trkač ispred mene je jurnuo, no nisam ga mogao pratiti. Iako sam i sam ubrzao, on je ubrzao jače. Opet sam ostavio Žarka iza sebe. Na pomolu je bio osobni rekord. Ulazak u cilj 23:31. Novi osobni rekord za ovu stazu poboljšan za čak 25 sekundi. I mali pomak osobnog rekorda na 5km koji je poboljšan za sekundu (21:08).

43174350_731067083892211_5055552909735886848_o

Nakon utrke odmor i klasično druženje s kolegama trkačima. Ovaj put s obzirom da je zadnje kolo lige bilo je i pive i kestenja. Pročakulali smo o svemu i svačemu. Novoj trail ligi koja se organizira u Ludbregu, Zagrebačkom maratonu koji se održava ovaj vikend kao i ostalim utrkama koje slijede. Pala je i zajednička fotografija našeg malog trkačeg plemena.

43209934_10215422615612808_2918171862334701568_o
racing tribe

To je to za ovu godinu. Sada samo ostaje Ljubljanski maraton te polumaraton na Stareku koji će biti odmjeravanje snaga za kraj.

side-wind-er

5. kolo cross liga Drava

Dan je počeo kao i svaki ovaj tjedan. Visoke temperature i sunce koje se probijalo kroz oblake. No kako sam danas radio uz otvoreni prozor s pogledom na kuču od susjeda, osjetio sam lahor koji je puhao dosta jako. Kako je dan odmicao dosta se naoblačilo te sat vreemna prije utrke činilo se kao da bi moglo pljusnuti.

Cijeli dan sam se vozao bicom po gradu i obavljao poslove koje sam imao za obaviti. Tako sam krenuo i na utrku bicom. S obzirom da je vjetar tukao s sjevera išao sam malo izmjenjenom rutom nego uobičajeno. Došao sam na štand s prijavama i uplatio startninu.

Kako sam prelazio pješački most osjetio sam par kapi koje su pale iz oblaka. Ostavio sam bic na uobičajenom mjestu te se počeo zagrijavati. Kako su minute prolazile tako je intenzitet kiše porastao. Par minuta prije starta bio je to već pravi pljusak. Poredali smo se na startnu liniju i onda smo čekali da se sudac prošeće preko pješačkog mosta. Svi su zazivali što brži start.

I krenuli smo! Pljusak se držao možda još kojih 500 metara utrke ili se to tako samo činilo jer utrka prolazi ispod krošanja drveča. Nakon kilometra izašli smo na čistinu te je kiša zasigurno prestala. Iako sam imao dobar tempo samo sam produžio za trkačem ispred sebe. Nisam osjećao preveliki umor. Da li se to osjete moji kondicijski treninzi s Čeva ili ne znam kaj? Disanje mi je bilo oke i nastavio sam dalje.

Onda se desilo nekaj kaj ne znam jel bio slučajnost ili sudbina. Odvezala mi se lijeva tenisica i znao sam da ću uskoro morati stati. Trčao sam taman malo prije mosta. I onda sam stao. Možda me prao adenalin ili kaj no motorne funkcije ruku su mi bile usporene. Rekao sam sebi: polako diši. Zec ide oko stabla i onda u rupu. Zavezao sam teniscu i krenuo dalje preko mosta.

Sat je ubrzo odzvonio za 3km. Imao sa solidan tempo s obzirom da sam stao i zavezao tenisicu (4:30). Da, to je taj tempo kad stignem i tenisicu zavezati. 😀 Išao sam dalje no malo sam izgubio mjesto u poretku. Rekao sam: nema veze. Koljena su mi bila opuštena te sam gazio naprijed. Odzodio je i četvrti km no nisam mario za tempo. Nastavio sam tempom svog tijela.

Kada smo se približavali cesti čuo sam glasove iza sebe. Neki su se ljudi spominjali. Prelaskom ceste pojačao sam tempo. Bilo je oko kilometra do cilja i sada je bilo vrijeme da još više potegnem. Na čudo nije bilo toliko teško.

31318247_611752542490333_5125063832980422656_n

Kada sam utrčao u cilj ostao sam u čudu kada sam čuo vrijeme: 24:08. Štaaa? Jel sam ja halucinirao? No pogled na sat je potvrdio to vrijeme. Obuzela me blaga euforija. Čak sam postavio i novi rekord na 5km: 21:44 što je 11 sekundi bolje od prethodno postavljenog rekorda. Bilo je još nekih novih rekorda no ovi su mi bili najbitniji.

05

Kada sam pio vodu poslije utrke neki like je rekoa da je ova liga predvidljiva. Uvijek pobjedi ili ovaj ili onaj lik. Po mome su pobjednici oni koji poboljšavaju svoj reziltat iz kolo u kolo.

into the overflow

3. kolo cross liga Drava

Biti će ovo kratak osvrt na jučerašnju utrku kros lige Drava. Ovaj puta nije bilo puno kiše nažalost, iako se tijekom dana situacija mijenjala konstantno. Odlučio sam se za kraću varijantu dresa no poduplao sam gornji dio. Kada sam trčao prema startu nosio sam laganu jaknu u kojoj sam se malo oznojio te dok sam došao do prijavnog pulta morao sam je skinuti.

Krenuo sam ovaj put iz drugog reda te sam potegnuo dosta jako. Jedna od natjecateljica je rekla 3:30 nakon kojih 200m utrke. Morao sam smiriti situaciju te sam usporio. Bilo mi je oke za trčati, no znao sam da će mi doljnji sloj biti problem kasnije. Nakon prvog kilometra imao sam prolaz 4:05 što nije bilo loše.

Naravno na prolazu drugog i trećeg kilometra ta brojka se ovečala na 4:35 i 4:45 što je bilo i očekivano. Vručina koja je navirala iznutra remetila mi je koncentraciju te sam mislio da neću dovršiti utrku. No pri kraju nas je malo pošprijalo nekoliko kapi kiše što je jako godilo. Na kraju sam potegao i završio utrku s rezultatom 25:28 – sedam sekundi lošije nego prošli put te puno lošije od mog trenutnog rekorda koji treba skinuti.

30689237_604830686515852_1212813032548204544_n
malo sam dobio boju pri kraju

go out with a bang

11. kolo cross liga Drava

253678-nothing-changes-if-nothing-changes

Ako se ništa ne mijenja sve ostaje isto – je poslovica koja bolje zvuči na engleskom. Ako želimo nešto drugačije moramo raditi nesto drugačije. Čak je i veliki Albert Einstein rekao “Ludilo je očekivati drugačije rezultate, nakon što problem stalno pokušavaš riješiti na isti način”. Životne promjene su često teške te ih je najbolje uvoditi postupno. Psihologija nalaže da nas velika količina promjena odjednom moze obeshabriti te preplaviti dok uvođenjem promjena postupno gradimo naviku po naviku te mijenjamo svoj život gradacijski.

Došao je i dugo očekivani četvrtak. Dan koji mi je postao drag zbog cross lige koju trčim tada. Nakon posla sam se malo osvježio izotoničnim pićem i keksima koji su mi ostali na stolu od sinoć. Bio sam nabrijan. Danas sam odlučio trčati što brže s obzirom na prošlotjedni flop.

Došao sam na start lagano trčkarajući te pozdravio nekoliko trkača prije nego sam se počeo zagrijavati. Odučio sam poraditi i na rukama jer mi se činilo da sam ih zapostavio, a one su ključni čimbenik kod trčanja jer mogu pomoći da se uhvati bolji zamah. Krenuo sam opet kao iz topa i probijao se kroz gomilu na startu. Uhvatio sam špur onih koje sam čuo na startu da ce prvi kilometar trčati tempom 4:00 no nakon pola kilometra početnog juriša počeo sam hvatati dah.

Slijedečih kilometar i pol stabilizirao sam disanje te me živcirao lik koji se na potezu prije okreta vozio ispred mene na bicu. Nije da mi je bio na putu no jednostavno mi je išao na živce. Spustio sam tempo. No bez obzira na sve trčao sam brže nego ikada prije. Osjećaj je bio grozan te sam se pitao zašto sam počeo trčati tako brzo. Vrijeme je bilo full sunčano te je toplina žarila iz zagrijanog kamenja po kojem smo trčali.

Prestiglo me dosta ljudi no nisam mario. Čak me prestigao i lik koji je trčao u nekakvim japankama / sandalama. Cilj mi je bio završiti i ne umrijeti. Oko 4 km prestigao me natjecatelj koji me nazvao “macanom” što me podsjetilo na komentar ispod jedne fotografije koju sam dobio na fejsu. Nastavio sam lagano prateći tempo svog tijela te naposljetku prestigao tog natjecatelja.

Konfliktan osjećaj užitka i patnje se vratio te me pratio ostatak utrke. Ulaskom u peti kilometar osjetio sam nalet inspiracije s obzirom da sam ponovo srušio svoj rekord (22:05). Cilj je bio blizu, mogao sam ga naljušiti te sam pokušao uhvatiti priključak za dva trkača koji su me prestigli. Sunce je vec dosta spustilo te je okolna vegetacija stvarala hlad na završnoj dionici utrke. Slijedio je završni “sprint”. Uletio sam u cilj s vremenom 24:34 te postavio novi osobni rekord staze. Počeo sam čestitati ostalim natjecateljima, a i oni su pružači ruku meni. Potražio sam vodu na stolu za okrijepu te je popio malo više.

18952544_467958146869774_7424442971870491309_n

Znojio sam se kao i prošli put te se znoj samo cijedilo s mene. Prilikom ispijanja vode jedan kolega trkač komentirao je kako me uvijek prepozna po stilu trćanja. Na povratku doma razmišljao sam o tome te zaključio da sigurno imam neki svoj divlji način trčanja koji sam razvio kroz individualne treninge (“bjelovarski divlji ples” kako sam ga na prvu nazvao).

11.kolo

Ovaj vikend je XC maraton koji se nadam da cu prezivjeti. Pa slijedeci trail do Grebengrada. Pola sezone je gotovo, ljeto se priblizava pa je vrijeme da se krene u planine.

Boroša gives you wings

8. kolo cross liga Drava

Nakon iscrpljujučeg vikenda ostavio sam si dan odmora te sam otisao malo trčkarati tek u utorak. Najvise zbog potrebe da se riješim negativne energije koja je taj dan prenijeta na mene. Napravio sam 12 km što je bilo dovoljno za oslobađanje od zlih duhova.

Ono za što sam se pripremao je bilo jos jedno kolo cross lige koje se odrzavalo u četvrtak. Kao i po dobrom starom običaju krenuo sam oko pola 7 prema startu utrke trčkarajući. Usput sam sreo kolegu trkaca koji mi je ponudio prijevoz, na sto sam ja samo odmahnuo rukom. Trebalo se zagrijati prije utrke. A ovakvo trckaranje jedan je od načina. Iako sam obavio i dodatna stacionarna zagrijavanja i istezanja. Iako sam razmisljao da bih danas mogao srusiti jos jedan rekord nisam imao vremena da razmisljam koju strategiju da koristim da to postignem niti odredio tempo kojim bih morao trcati. Bez obzira na sve odlucio sam da probam.

Its time to shake ground, in the eight round

tumblr_nlz61ywged1s89jqbo1_500

Krenuo sam jako, iako mi se na prvu tako nije cinilo. Tek kada mi je Endomondo rekao tempo nakon prvog kilometra skuzio sam koliko sam jako povukao. Nisam sigurno mogao ovako nastaviti jer je sunce pičilo i nije davalo milosti. Po svim pretpostavkama vrijeme nije bilo idealno. Nakon drugog kilometra i tempo bržeg nego obicno znao sam da je sada trenutak. Sada ili nikad. Straha nije bilo te sam se prepustio instinktima. U trećem kilometru sam jos malo spustio tempo te pokušavao održati stabilno disanje. Onda sam valjda potegao za nekim malo bržim trkacima te popravio se u zadnja dva km.

Bilo je malo čudno jer pred sobom nisam imao nikoga. Nikoga od uobičajenih natjecatelja koje sam obično susretao na ovim kilometražama. Pusta cesta se protirala ispred mene, a zvukova stopala nije bilo iza mene. Nastavio sam dalje te potkraj utrke počeo dostizati jednog natjecatelja. Osjećaji patnje i uživanja su se ponovo počeli ispretlitati. Gorio sam te sam počeo zadnji juriš.  Ipak ovaj put sve mi se činilo drugačije.  Nekako lakše. Uletio sam u cilj za trkačem kojega sam počeo ganjati.

tumblr_ohm4j5ofbo1udrhi2o1_500

Kada su pročitali vrijeme nisam mogao vjerovati. 50 – zar sam tako sporo trčao. Pogledao sam vrijeme na Endomondu koji je bio u offsetu 3 sekuinde. Da dobro sam čuo. Moje vrijeme je bilo 24:50 min (5600m) što mi se činilo nevjerojatno. Opet sam srušio rekord (i to za 15 sekundi). Da li mi je zbilja vikend u prirodi toliko pomogao. Morao sam doći k sebi. Popio sam vode te se otišao istegnuti se na most. Nikome nisam rekao rezultat. Još sam bio u šoku.

Otišao sam doma lagano trčkarajući….

8. kolo

p.s. Uz to sam poboljšao još dva osobna rekorda

double trouble weekend pt.1

Kros utrka Frkanovec – srce gornjeg Međimurja

happy trails

Eto dogodio se i taj dan. Došli smo na prvu “selsku” utrku, no to ne potcjenjuje njene kilometre niti težinu Došli smo oko 16 sati u selo Frkanovec gdje se održavala kros utrka. Iako se ona održava već petu godinu vidljiva je razlika u načinu obavljanja nekih stvari. Ničega nije nedostajalo samo su neke stvari bile malo drugačije. Podigli smo svoje startne pakete te se počeli pripremati za utku koja je slijedila. Trčkarali smo okolo te maprirali djeliče staze kojom ćemo trčati. Bilo je tu mnogo poznatih lica iz lokalnih klubova koji su se došli iskušati.

18447185_10154596116136732_5749010435574552983_n

Sam event je počeo utrkama najmlađih trkača dobi oko 7 godina te onih malo starijih 12 – 15 godina. Nakon toga slijedila je podjela diploma te nagrada za najbrže. Nama ono nazanimljivije je tek slijedilo. Prvo je startala kraća utrka, ona od 4,6 km u kojoj je Bojan sudjelovao. U njoj je bilo puno više natjecatelja zbog svoje duljine, veća i konkurencija reklo bi se. No bez obzira na sve Ana i ja odabrali smo dulju dionicu od 10,2 km. Nismo niti znali što nas čeka.  Iako je vrijeme bilo sunčano kada smo došli do starta utrke sunce se sakrilo iza oblaka što nam je olakšalo trčanje.

Pucanj iz pištolja (ne bi se čudio da je bila i puška) je označio start naše utrke. To me malo zbrecalo no uključio sam Endomondo i lagano krenuo. Pošto smo se pozicionirali dosta blizu prve linije nismo imali problema s zaobilaženjem drugih natjecatelja. Odmak nakon starta krenuli smo na livade gdje se nalazio prvi spust. S obzirom da je ranije padala kiša spuštao sam se s malo zadrške no s dovoljno šusa da preteknem neke natjecatelje.

18527748_10154596103021732_4314760415955986693_n

Poslije spusta počeli smo trčati ivicom šume s malim mostičima na par mjesta. U tako lijepom okruženju pretrčali smo već 1 km. I tako se nastavilo. Trčali smo kroz livade ili šumarke dok smo se asfalta rijetko doticali. Endomondo me dobro pratio te mi govorio kojom brziom idem. Oko 5 km osjetio sam da mi nedostaje tekučine te je pregrijavanje počelo. Na moju sreću i svih ostalih natjecatelja na okrijepu nismo trebali dugo čekati.

18485650_10154593952496732_2137834503129870622_n

Bio sam sretan te nisam to skrivao. Ovo je bilo i više nego što sam očekivao. Prava idila. Iako razgovora nije bilo puno tu se govorilo zamasima nogu, pokretima rukama te uzdisajima. Moji bioritam je djelovao na optimalnoj temperaturi te  sam držao tempo s ostalim natjecateljima. Kilometri su se nizali, a moja sreća je bila sve veća. Na jednom spustu oko 7. km trčali smo rubom livade na kojem sam skoro završio u šumi te sam koristio ruke kako bih održao balans. Trčao sam u dobro društvu te smo ponovo utrčali u šumicu gdje smo prešli par brežuljaka.

18485329_10154596126411732_7930931104526022380_n

Staza je bila kao iz snova, a atmosferu je užarilo sunce koje se pri kraju utrke pokazalo iza oblaka. Nakon izlaska iz šume, gdje je nestrpljivo čekao Bojan, slijedio je kratak dio po asfaltu te sprint po travi do cilja. Osjećaj je bio super! Rezultat nije bilo toliko bitan kao niti poredak. Ipak Endomondo je pokazivao 52 minute i nešto sekundi (nisam zapamtio) što je bilo čist oke za utrku od 10km i to s brdima. Ubrzo je dotrčao i natjecatelj kojega sam pretrčao u zadnjem laganom dugom brijegu te mi pružio ruku da mi čestita.

Pozdravio sam se i s natjecateljem koji mi je rival na kros ligi na Dravi.  Nakon što sam popio nešto vode otišao sam do dijela ceste pred cilj kako bih bodrio Anu kada bude ulazila u cilj. Ubrzo se pojavila s Bojanom u pratnji. U potjeri su bile Sonja i pacerica s kros lige.  Ana je ispričala fascinantnu priču gdje je cijela skupina od dvadestak ljudi trčala u krivom smjeru pola kilometra te je zbog toga tako kasnila.

Bez obzira na sve ovo je bila jako lijepa utrka na koju se željno želim vratiti. Ono što me čekalo slijedećeg dana nisam mogao niti pojmiti…..

may the pace be with you

The world ain’t all sunshine and rainbows. It’s a very mean and nasty place and I don’t care how tough you are it will beat you to your knees and keep you there permanently if you let it. You, me, or nobody is gonna hit as hard as life. – Rocky Balboa

Izreka iznad može opisati kako je tekao moj tjedan od vikenda. Bilo koliko se trudiš ljudi to ne vide, nego vide samo greške. Makar bile one minijaturne. Za neke je to cijeli svijet.  No bez obzira na sve treba pregaziti preko “negativnih” stvari koje nam se dese u životu i iz toga izvuči pouku. Postoji čak i studija koja objašnjava da ne postoje pozitivni i negativni osjećaji već onako kako mi interpretiramo neki događaj u životu tako cemo se i osjećati.

Tjedan mi je prebrzo prošao i s obzirom da sam za vikend tri dana za redom išao trčati. Odlučio sam pauzirati preko tjedan te uopće ne trčati. To mi je dobra taktika kako bih bio odmoran za cross ligu. Odmah čim sam došao doma s posla išao sam se pripremati za novo kolo. Pojeo sam ostatke Dorine koju sam ostavio na kuhinjskom stolu te odlučio oguliti jednu naranču koju sam jučer kupio u Kuflandu. Naranča je bila sočna i bilo mi je žao što sam polovicu morao ostaviti jer sam već kasnio te sam morao krenuti prema startu.

Ovaj put odlučio sam sam trčkarati do starta i trčkarao sam brzo. Iako imam manje od 2 km do starta nabacio sam tempo. Vrijeme je bilo dobro jer je bilo oblačno no s obzirom na jugo koji je puhao ovih dana bilo je vrlo vlažno te kada sam došao do pješačkog mosta znoj je počeo izbijati iz mene. Pretrčao sam na drugu stranu te poceo s zagrijavanjem. Imao sam isplaniranu cijelu strategiju kako cu danas trcati te tempo koji moram postici kako bih poboljsao najbolji rezultat na 5km. Trebalo je samo istrcati utrku.

Ladies and gentelmen start your engines

Pozicionirao sam se opet negdje u sredinu s brzim natjecateljima ispred sebe te onim sporijim iza. No bez obzira na kalkulacije imao sam posla s zaobilaženjem natjecatelja. Prosječni tempo koji će me odvesti do novog PB na pet km je po kalkulacijama bio 4:30. Nakon drugo vremena Endomondo je počeo ponovo pričati samnom te sam imao oralnu podršku kojim tempom trčim. Nakon prvog kilometra tempo mi je bio 4:40 što je bilo prihvatljivo te poziv da ubrzam.

Zaobišao sam frendicu Sonju i njezinog kolegu koji su se ustalili u stabilnom tempu i nastavio svojim ubrzanim tempom. Bio sam na misiji. U drugom kilometru me prestiglo nekoliko ljudi no nisam se obazirao. Prestigla me i jedna cura za kojojm sam potegnuo te je neko vrijeme pratio u stopu. Nakon prelaska mosta ušli smo u treći kilometar te mi je tempo bio oko zacrtanih 4:30 min/km.  Tu sam se prepustio ritmu trkača oko sebe.

Ubrzo smo pretrčali i 3 km te mi je tempo bio pao za 13 sekundi. Bilo je vrijeme za akciju. Počeo sam potezati sve jače i jače. A cura koja me pretekla prije mosta je bila sve bliže i bliže. Disanje mi je bilo stabilno. Ubrzo nakon što sam pretrčao curu došao je i 4km. Tempo sam poboljšao no sada je bilo vrijeme za zadnji juriš.

tko zna zna, tko ne zna dva

Ubrzanje je unijelo poremećaje u moj ritam disanja. Trčao sam kao da je cilj udaljen kilometar te sam dostigao i prestigao neke trkače. Osjećaj je bio super. Bio sam nadahnut kada mi je Endomondo rekao da sam 4 km pretrčao za 18:15. Prestigao sam i starijeg gospodina kojega sam u jednom od prijašnjih kola prestigao u sprintu pred ciljem, u ovom slučaju kada sam završio dionicu od 5km posustao sam, te je on prestigao mene. Endomondo mi je očitao vrijeme te nisam bio sretan jer je to bila brojka koja me nije zadovoljila. No bez obzira na to ritmički sam pratio jednog od trkača te velikim izdisajima  mu puhao za vratom, doslovno. 😀

Utrka je još trajala 600 dugih metara. Šesto metara koji su trajali vječnost. Šesto metara izmjene užitka i patnje. Stroj se počeo prekuhavati. Uvijek si zamišjam da li ću umrijeti u ovakvoj nekakvoj situaciji gdje će me strefiti infarkt tijekom trčanja.

exhaustedrunner_wide-5241eba7a48301277a5159107562694eb39fc9c5-s900-c85

 Ipak na kraju sam ima dobar rezultat (25:07), i da postavio sam osobni rekord na 5km (22:25) iako to inicijalno nisam mislio.  Uz to srušio sam još dva osobna rekorda na 3 km i 3 milje.

7.kolo

Ovo je bila lijepa uvertira u aktivni vikend koji dolazi gdje egzibicijski idem trčati dvije trail utrke.