lost in the woods

Ravna Gora Trail 2018

Oglasi

Još jedna subota, još jedna utrka. Ovaj puta RGT iliti Ravna Gora Trail. Nakon par godina promatranja kako i zašto ljudi tamo trče odlučio sam po prvi puta sudjelovati. Prijavio sam se na manju trasu od 13km (jer je ljeto i ostali razlozi povezani s tim 🙂 ). Krenuo sam dosta rano iz Varaždina, oko pola 8 kako bih izbjegao gužvu koja se očekivala na parkiralištu. Našao sam mjesto malo više od Filičevog doma na putu prema Pustom Duhu. Nakon uspješnih prijava čekali smo start. Organizatori su na sreću onih koji su kasnili pomakli start za pola sata.

38975549_1931953420217004_5360042176644382720_o
foto: SRD 315 Sjeverozapad Facebook

Naš start je bio u pola 11. Ništa strašno s obzirom da je vrijeme bilo svježije nego prethodnih dana te je bilo oblačnjikavo. Krenuli smo putem prema Pustom Duhu no nakon prolaska crkve skrečemo desno u žbunje. I prvi spust. Spust koji nas po vododerinama šumarkom vodi do manjeg uspona gdje skrečemo na makadam. Puno puta je bilo izmjena makadama i trail staze da više ne pamtim. No mogu samo reči da sam uživao trčati tim djelom.

Prati oznake ne čovjeka ispred sebe

– organizatori

Spuštali smo se makadamskom cestom i to punom brzinom. Šesti kilometar je bio pred nama što je značilo da je blizu i okrijepna postaja. Beep – sedmi kilometar, no okrepne postaje još nema na vidiku. Spuuštali smo prema selu te smo znali da tamo moramo ići. Možda mi se Garmin malo zbrejko pa opet krivo kilometre pokazuje. Beep – osmi kilometar – već smo došli na asfalt i kretali se prema raskižju. Konačno smo prihvatili istinu – krivo smo skrenuli. Oznake do sada su bile dobro postavljene no izgleda da smo se prebrzo spuštali po makadamu te fulali oznake kod križa.

2fs3zd

Vratili smo se gore makadamom na označeni put te nastavili dalje. Činilo mi se da smo dosta kilometara napravili kada smo skrenuli s kursa. Bio sam malo u očaju no nastavio sam jako naprijed. Na okrepnoj postaji uzimam izotonika i malo vode te nastavljam dalje. Put mi je poznat te se prisjećam da smo tim putem jedamput planinarili.

Na asfaltnom dijelu staze par sto metara nakon okrijepne s lijeve strane je bio parkiran auto iz kojeg je dopirala muzika. Pjesmu i ritam sam odmah prepoznao te malo raširio ruke kada sam prolazio kraj auta.  Nastavio sam brzo naprijed malo trčeći malo hodajući.

Skrenuli smo lijevo na šumski put koji je imao dosta nagiba. Na ovom dijelu nije bilo moguće trčati no bez obzira na to prestigao sam dosta ljudi koji su također hodali. Nastavili smo tako do “balkona” kojega sam se također sjetio iz naših prethodnih planinarenja. Nakon vidikovca gdje je malo zasjalo sunce slijedio je malo ravniji dio na kojem se moglo i potrčati. Ovdje sam susreo Mišelu koja me začuđeno pogledala. U prolazu sam joj objasnio situaciju te ubrzanim korakom požurio dalje. Znao sam točno gdje smo, gdje ćemo izaći i kakva je staza pred nama.

Trčao sam gdje sam mogao te pazio preko kamenja koje se nalazilo na završnim djelovima staze. Malo sam usporio na tom kamenitom dijelu te prepustio kolegu trkača koji je također bio u grupi koja se izgubila. Na čistom dijelu pred ciljem ubrzao sam do šprinta.

38926525_1931964290215917_4304353796701552640_n
Woo hooo! Cilj konačno! Samo 17 minuta lošije od predviđenog 😛

U cilj sam ušao u vremenu 1:32:27. kada sam pogledao koliko sam kilometara prešao sat mi je pokazivao 13:97. Po mome smo barem kilometar i pol više prošli. Malo sam bio razočaran jer smo zalutali no utrka se pretvorila u dobar trening. Više sreće sijedeće godine.

39062186_1931969156882097_4007283699249840128_o
i onda sam skrenuo lijevo…a trebao sam desno #sexynogice

RGT_2018

mountain hustlin

AllRound Ivanščica 2018

zajaši konja

Dan prvi. Prvi izazov je bio uspon na Ivanščicu preko planinarskog puta Konj. Nagibi su ovdje jaki, jedan od razloga zašto dugo nisam planinario tim putem. Drugi je što nam se planinarska družina raspala ili sam ja ispao iz planinarske družine s obzirom na količinu vremena koju trošim na treniranje i odlaske na utrke.

Došao sam već oko 5 i 15 na parkiralište u Prigorcu, prijavio se, uplatio startninu i čekao start. Ubrzo su došli i klupski kolege Mišela i Žarko. Nisam bio toliko napet kao na nekoj drugoj utrci s obzirom da će ovo biti nešto kao Puntijarka. Lagano, iscrpljujuće i mučno. 😀 Sve u čemu sam dobar.

Krenuli smo točno u 18 po ceti koja je vodila prema planinarskoj stazi. Nakon par sto metara počele su serpatine i s trčanja sam se prebacio na brzo hodanje. Ove rane napore sam dobro podnosio i nije bilo problema. Serpatine su prešle u kamenjar nakon ogradice.

Zvučni signal prvog kilometra je došao dosta kasno. Tijelo mi je bilo u stanju stresa. Penjao sam se korjenjem obraslim padinama. Bilo je natjecatelja oko mene no nisam ih stigao pratiti. Na raskrižju sam otišao lijevo lakšim putem no nisam bio siguran da li sam time nešto profitirao. Ubrzo smo došli do prevoja naziva Veliki Konj. Nije bilo vremena za uživanje u pogledu. Pokušavao sam se spuštati niz padinu što brže sam mogao.

Još jedan uspon, noge su mi teške. Beeep. Drugi kilometar. Držim korak s natjecateljem ispred sebe. Kada on hoda, ja hodam. Kada on trči, ja trčim. Mislio sam da ima još puno, no bio sam u krivu. Nakon ravnijeg dijela, slijedio je zadnji uspon kroz šumu. Poslije njega smo trčeći došli na cestu te nakon 200-tinjak metara došli smo na cilj. Vrijeme 34:59. Misija uspjela.

37426875_1886943044718042_5932427413005795328_n

allRound1

uphill charge

Dan je bio sparan i vruč, no oko četiri popodne vrijeme se pomučkalo. Uspon biciklom na Ivančicu je bio predviđen za 18h. Krenuo sam tek oko pola šest te sam se žurio da što prije dođem na start. Kasnio sam šest minuta no s obzirom da sam javio da ću kasniti dečki i cure su me pričekali.

Sastavio sam bicikl te sam bio spreman za pokret. Startao sam iz začelja te se probijao prema naprijed. Bočica koju sam stavio u držać za bidon mi se opasno klimala kada smo prešli na šljunak pa sam je odlučio staviti u ruksak. S obzirom da je ovo put od 9km većinu puta sam bio u 1-1 brzini rijetko kada prebacujući na manje zupčanike.

Vrijeme je bilo dobro, malko hladnjikavo te je puhao vjetrić. Na pola puta sam skužio da sam u brzini priprema za start zaboravio prčvrstiti prednji kotač te sam se morao zaustaviti da ga osiguram.  Sjećam se da sam kleo sve i svakoga jer sam tako dojurio na start te sam si obečao da više nikada neću izvoditi ovakve egzibicije. Vožnja se svodila na puno pedaliranja te par spusteva na kojima smo trebali paziti na traktoriste koji su vukli drva iz šume.Imao sam puno vremena i puno preklinjanja.

Na kraju se sve svelo na upornost i izdržljivost. Zadnji km je bio pred nama i zadnja uzbrdica prije finiša. Ubrzo je i došao cilj (55:06). Vrlo loše vrijeme s obzirom da je to vrijeme koje obično imam kada trčim po toj istoj cesti. Slijedio je onaj sladak dio spust niz istu cestu po kojoj smo se penjali. Za čudo ruke su mi se činile izdržljivije nego zadnji puta kada sam se spuštao.

allRound2

morning stroll up the mountain

Oko 8 već bio u autu i na putu prema Ivancu. Promet je bio lagan te nisam previše žurio. U Prigorcu sam susreo Nikolu kolegu planinara koji se također namjerio na Ivančicu. Imao sam dosta vremena za pripremu. Malo zagrijavanje obavljanje zadnje nužde i chillanje pred utrku.

Put sam znao otprilike jer smo se u petak njime vračali. Znao sam i kakav nas teren očekuje. Odmah na početku osigurao sam si dobru poziciju te sam brojao natjecatelje ispred sebe. Dosta vremena sam mogao vidjeti i Žarka koji je dio utrke bio na drugoj poziciji. No kako je ovo bila brdska utrka mogao je biti i isprede mene. Usponi su bili ubitačni. Kao što je bilo i sunce koje se kroz drveče probijalo te usijavalo zrak koji smo disali.

Na par dijelova bilo je čak oke za trčat jer se staza izravnala. No u večini slučajeva bio je to brijeg za brijegom. Oko 3-4 km prestigao sam natjecatelja isped sebe te sam bio na petoj poziciji. Znao sam da sada samo moram držati ritam. Znoj mi je curio s čela.  Sliljedila je još jedna krivina. I još jedna iza nje. Nije ih bilo kraja.

No naposljetku smo došli do dijela koji je označavao kraj a to je bila kopanja po kojoj je bilo teško trčati jer je bila ispunjena večim kamenjem te se tražila što čišća linija. Ovdsje sam skoro dostigao i idučeg natjecatelja no dogodilo mi se zapravo obrnuto. Pri kraju kopanje pretigao me natjecatelj kojeg sam ranije prestigao te ponovo završio na šestoj poziciji.

36915649_1891069667638713_4432440665044942848_n

Do kraja sam vršio pritisak na njega no nisam smogao snage da išta učinim. Na vrh sam došao u vremenu 43:25.

allRound3

Kada se sve zboji i oduzme u ukupnom porektu sam završio kao 9. od 21. muškog natjecatelja. Dosta dobra pozicija s obzirom na prvo sudjelovanje iako me od 8. mjesta dijelilo par sekundi. Zabvavno iskustvo koje bih slijedeće godine htio ponoviti te popraviti svoje sveukupno vrijeme u ovom “triatlonu”.

37578300_1888800994532247_8090988559051259904_o

under-performing on the dark side aka where do wild pigs go

Sljemenski maraton 2018

Osjetio sam kako još imam snage u sebi. Kako se nisam potrošio do kraja. Jurnuo sam naprijed.

Velika je napetost vladala prije početka ovog izdanja Sljemenskog maratona. Bilo da se trčalo 14 ili 42 km. Imao sam zacrtan svoj cilj. Sada je samo bilo da li ću ga ostvariti ili ne. Kada smo se vozili do vrha Sljemena gdje je bio početak utrke osjetili smo kako je šuma dosta svježa te će nam raditi dobar ugođaj kada ćemo trčati.

Došli smo nekih 45 minuta prije starta utrke na 28 i 45km što nam je dalo mnogo vremena da se istežemo, meditiramo i časkamo s ostalim natjecateljima. Išao sam malo trčkarati prema skijaškoj stazi i dijelu iz kojega ćemo dolaziti u cilj da malo osjetim taj uspon prije prave stvari. Tu sam susreo klupskog kolegu koji je trčao utrku na 28. km. Kako se vrijeme starta primicalo približio sam se startnoj liniji i pljeskom podržao sve one koji kreću na svoju avanturu od 28. i 42. km.

Imao sam još malo vremena. Utrošio sam to vrijeme na žustrije pripremanje, istezanje i još jedan posijet WCu. Pokušao sam se što više približiti startnoj liniji no nisam puno baš dobru poziciju izabrao – previše je ljudi bili oizmeđu mene i startnog praga. U gomili mi se pridružio kolega trkač koji također trči cross ligu na Dravi. Izmjenili smo par rečenica prije starta.

Vladala je velika gužva te je spust bio vrlo spor. Tražio sam svaki otvor kako bih se progurao što više naprijed. Sporo sam napredovao. Neki ljudi su bili presposi na ovom dijelu na kojem sam odlučio da ću ići brzo. Nakon prvog zavoja kada se cesta proširila konačno sam dobio više mjesta za manevriranje. Nako par kilometara morao sam stati kako bih obavio malu nuždu jer mi je u želucu vladao kaos te nisam htio da se fiziologija okrene protiv mene.

U tom trenutku smo već dobrano bili u šumi te je put na nekim dijelovima bio vrlo blatnjav. No to je bila samo uvertira u ono što nas čeka. Oko petog kilometra skrenuli smo na planinarski put koji se svakim pedaljom bio razgaženiji i razgaženiji. Neki ljudi su ovdje bili vrlo pažljivi. Neke sam puštao da idu ispred mene. Dok smo čuli žubor potoka znali smo da je tu kraj. Pred nama je bio uspon na Horvatove stube.

Na Horvatovim stubama hvatao sam dah te sam pratio trkača ispred sebe. Činilo mi se da je išao malo presporo. Pretekao sam ga prvom prilikom isto tako još dvoje trkača. Kada smo prilazili okrijeponoj postaji odmah nakon stuba posegnuo sam za gelom koji mi je dao Bojan prije utrke te ga isprao s dva deci vode. Krenuo sam brzo dalje hitrim korakom.

Pred nama je bio brži dio na kojem se moglo dobro zalaufati. No svako veselje kratko traje te smo došli do oštrog uspona koji je vodio prema Hunjki. Niti otvorena livada nije puno pomogla. Povišena temperatura je usporavala ljude. Pokušao sam taj dio što prije odraditi. Tako sam i par ljudi prestigao. Laganim korakom sam prešao livadu te smo došli do ceste iza koje je slijedio još jedan brzi dio kroz šumu.

36839546_10213513756172509_8510631001586663424_n

Te dijelove sam mogao bolje odraditi te još više potegnuti. Ovako sam samo guštao. U svakom zavoju kroz šumu i zemljani put pred menom koji je mijenjao nagib. Kada je nagib postao jači približili smo se Puntijarci. Tamo je bila još jedna okrijepna točka na kojoj se točila čak i piva. odmahnuo sam rukom na tu ponudu i krenuo dalje.

Znao sam da ima još malo, a moj sat je lagao o kilometraži koju sam prešao. Konkurencije nije bilo na vidiku te sam tjerao koliko je išlo. Ostalo je još par brijegova prije kraja te ona zadnji na kojem sam puzao prema odašiljaču. kada se nagib smirio počo sam trčkarati i napredovati naprijed. U startno-ciljnoj ravnini sam potegao. Oslobodio sam višak energije koja je ostala zarobljena u meni.

36852902_2081647182162455_8804770548363034624_o
ušprintavanje u cilj 😀 FTW

No nažalost to nije bilo dovoljno. Iako sam ostvario super vrijeme od 1:15:18,  to nije bilo dovoljno da prestignem dugonogu konkurenciju. U meni je ostao osjećaj praznine možda čak i malo srama koji nije bio toliki da bude prijetnja egu. Lekcija naučena: go hard or go home! Nakon utrke fotkao sam te čavljao s kolegama trkačima dok smo čekali da Bojan istrči svoj maraton. I istrčao ga je i to s vrlo dobrim rezultatom. Do sljedečeg Sljemnskog maratona. Rok, rok 😀

trail-blaizing

4. utrka za mač grofa Draškovića

Trčanje šumskim putićima najbolji je način trailanja. Takav osjećaj daje utrka na Trakošćanu koja se ove godine održala po četvrti put. Nakon prošlogodišnjeg debija koji sam otrčao s manjom ozljedom, ove godine sam istinski uživao.

Start utrke je bio u 10 sati na livadi podno dvorca i blizu ulaza s glavne ceste. Ponukan iskustvom od prošle godine odabrao startna pozicija mi je sada bila bliža prvim linijama. Kada smo startali još sam malo pretrčavao ljude bez obzira da li su oni sudjelovali na utrci od 5 ili 10 km. Tražio sam što čišću liniju po kamenom usponu poslije prijeđenog mosta. Bilo je previše ljudi kada se puteljak suzio te je taktika puno značila. Mjesta za prestizanje je bilo malo ili je bilo rizično. Mogao si birati korijenje i stijenje desno ili jezero s lijeve strane. Jedan od trkača poskliznuo se par metara ispred mene, bilo je sklisko.

Mostići su povezivali isprekidani zemljani putić koji je na djelovima bio blatnjav s obzirom na nedavne kišne dane. Kada trčiš iza nekoga teško je planirati gdje ćeš stati što povećava oprez i smanjuje brzinu. Tako se može opisati ostatak prvog kruga oko jezera. Nakon malog uspona na račvanju staze za 5 i 10 kn slijedio je spust do okrijepne postaje gdje u trku uzimam gutljaj vode.

Tu sam naišao na klupskog kolegu koji se pozalio na tjelesne tegobe. Trčali smo zajedno dalje kojih kilometar nakon čega je on odlučio da pričeka curu koja je isto trčala ovu utrku. Dan je bio oblačnjikav te je hlad nudio dosta svježine naspram prošle godine kada je vladala gadna sparina. Puteljci su sada bilo prohodniji te se optimalna putanja lako mogla naći. Gazio sam koliko je išlo, no pred kraj kruga sam stisnuo za ozbač. Zadnju milju sam trčao ubrzanim tempom prateči brzog trkača koji me prestigao.

36585487_1296966073770104_8959287880941830144_n
neki vele da je ovo lice odmornog čovjeka

Kada smo došli na zadnji uspon držao sam tempo trkača ispred sebe, a kada smo došli do zadnje dijela uspona i kada sam osjetio da je cilj blizu dao sam petama vjetra i prestigao trkača ispred sebe i ušao u cilj s vremenom 48:29. Za 3 minute bolje vrijeme nego  prošle godine no i definitivno bolji osjećaj. S nestpljenjem očekujem slijedeću godinu. Bolje da odmah počnem trenirati!

grof_drašković_2018

mountain trail racing

26. međunarodna brdska utrka ivančica 2018

conquer of Iva

Jutro je bilo hladnjikavo i manje toplo nego prijašnja jutra. Jučerašnja kiša i sjeverac donjeli su neočekivano osvježenje. Vrijeme je bilo kao stvoreno za trčanje. Danas smo se namjerili na brdsku utrku Ivančica koja je prijašnjih godina bila dio prvenstva RH u planinskom trčanju. Ove godine to nije bio slučaj te je zbog toga bila i manja gužva na startu.

Već prije devet sati smo stigli u Ivanec odakle je utrka startala te smo imali dovoljno vremena za pripreme i ispijanje kave na suncu. Točno u 10 sati 60-ak trkača startalo je iz centra Ivanca te smo se zaputili prema vrhu Ivančice. Do tamo nas je djelilo “samo” 13km i 827m nadmorske visine.

Prvih 4,5 km je bio čisti asfalt te se trebalo suspregnuti malo da se ne zaletim iako je i na ovom dijelu bilo dosta uspona. Kada smo prošli prvu okrepnu točku koja se nalazila na izvoru Žgano vino podloga se promijenila te je asfalt zamjenila zemlja, kamenje i šljunak.

35941765_2032915300083479_7997793906236325888_o

Ovdje je bilo i više hladovine što je bilo dobro s obzirom da smo se uspinjali te nam je trebalo svježeg zraka. čekao sam slijedeću okrepnu točku prije nego krenem u akciju. Do tada sam se lagano kretao po stazi koja je vodila do vrha. Na drugoj okrijepnoj točci sam zastao i popio punu čašu vode te brzo nastavio dalje. Nakon kilometra je slijedilo spuštanje na kojem se trebalo paziti da ne zaletim previše. Nakon spusta slijedio je uspon na kojem sam malo prošetao prije nego sam ponovo počeo trčkarati.

IMG_20180624_091203_730

Bio sam iz natjecatelja kojega sam mislio da ću ga prestići prije cilja no na kraju nisam. U cilj sam ušao s vremenom 1:22:39 što me pozicioniralo na 23. mjesto, što je bilo dosta dobro za prvi put.

brdska_utrka_ivancica_2018

freetrailing

Dan kasnije išli smo trčati na Sljeme. Točnije jedan krug sljemenskog maratona koji se uskoro održava. Iako smo krenuli dosta kasno (na startu smo bili oko 12h) vrijeme je bilo oblačno i hladnjikavo. No bez obzira na to išli smo u kratkome, jer smo se tokom trčanja zagrijali.

Bojan je bio zadužen za orijentaciju te je većinu vremena provodio na čelu, dok smo ga Ana i ja pratili. S obzirom da nismo bili stoposto sigurni na koje staze moramo skrenuti na nekim djelovima smo zastajali kako bi pogledali kartu.

Ovo je bio jedan od najboljih treninga, vrijeme perfektno kao i staza. prvi diose sastojao od spusta po većinom šodrenoj cesti koja je u šumi bila ispunjena lokvama te blatom. Kada smo prešli na planinarski put i završni spust prema Srnecu potreban je bio oprez jer je uski put bio ispunjen blatom i skliskim kamenjem. Kada smo odradili završni spust i prešli preko potoka, slijedio je uspon po Horvatovim stubama kroz spilju Medvednicu. Po stubama se ne može trčati već je potrebno oprezno navigirati po svih 500.
sljemenski_krug

Uspon se nastavlja putem prema planinarskom domu Hunjka gdje se nagib podiže. Na jednoj livadi uletavamo u krdo miroljubivih pasa te smo morali malo usporiti. Nakon Hunjke nastavljamo prema Puntijarki cijelim putem se krećući planinarskim putevima. na Puntijarci se opskbljujemo vodom te krećemo dalje prema vrhu. Nagib je oštar te  je hodanje obavezno. Na par mjesta moguće je i kratkotrajno trčanje no umor od jučerašnje Ivančice smanjuje to vrijeme. Usput se može vidjeti i pomirisati balega od nepoznatih životinja, pretpostvljam divljih svinja ili možda medvjeda.

Oštar uspon prema vrhu označavao je i kraj našeg treninga. Došli smo do vrha za jedan sat i 35 minuta. Trening odrađen te teren za sljemenski maraton izviđen. Sam maraton je na rasporedu za dva tjedna. Nadam se da će nam vrijeme biti naklonjeno kao što je bilo i ove nedjelje.

DSC_0129

dark and fast

night raid

Nikada još nisam išao trčati na Čevo po noči no prilika mi se ukazala u obliku zadnjeg kola cross lige “Četiri godišnja doba na Čevu”. Došao sam pola sata prije utrke još dok je ostalo nešto malo danjeg svijetla na obzoru. Start same utrke je bio kao i obično na mostu preko rijeke Bednje, a ovaj put na njega je bio postavljen lampaš kao putokaz svima nama koji ćemo trčati.

DSC_0100

Startali smo malo poslije pola 10 taman dok je pao pravi mrak, a hrvatska reprezentacija je dala prvi gol na svjetskom prvenstvu. Sve svijetiljke su bile upaljene te je bilo puno svijetla. Bez obzira na to izvan tog svijetla vladala je tama koja je skrivala razne opasnosti. Krenuo sam bržim korakom no bio sam usporena na prvoj uzbrdici od strane sporijih trkača. Brzo sam ih preskočio i jurio dalje.

Konfiguracija terena mi je bila poznata no s obzirom da nisam vidio ništa osim onoga što je moja svjetiljka osvjetljavala, doživljaj je bio potpuno drugačiji. Staza je bila prožeta lampionima te reflektirajučim oznakama koje su obilježavale naš put. Držao sam tempo te sam trčao na dijelovima na kojima obično ne trčim. Bilo mi je lakše jer nije bilo toliko sparno, no morao sam paziti na korijenje i kamenje na užim dijelovima staze.

Taman na usponu prije Trafine staze prestigao sam jednog “trkača” te nastavio dalje po istoj. Bilo je teško no ubrzo sam čuo glasove s vrha te sam znao da nema još puno. Zaletio sam se do križa na vrhu i to je bilo to. Novi PB! Naravno samo za ovu stazu (19:03), a prema službenim rezultatima on je još bolji (18:51).

35521627_1716672798447587_4049936959336873984_n

Nakon uspona slijedio je odmor na vrhu i opuštanje uz utakmicu koja se mogla gledati na velikom platnu. Tu se spremao i roštilj te smo se gostili štruklima. Nakon kraja utakmice koju smo pobijedili slijedila je podjela nagrada za najbolje u ovogodišnjoj lizi.

street racing

Nakon noči s malo sna, jer sam s Čeva došao tek oko pola jedan slijedila je još jedna utrka. Na redu je bio Medvedrun – utrka po ulicama Gornjeg grada. Več prije 8 sam bio na parkiralistu blizu glavnog kolodvor i čekao Bojana i Anu. Utrka je počinjala u 9 sati te smo imali dosta vremena da se prošetamo do Tkalčićeve ulice -starta utrke.

Na startu je kao i obicno vladala guzva no pomaknuo sam se što blize startnoj liniji kako bi imao manje posla u preskakanju sporijih trkaca. Utrka je startala malo iza 9 sati, a cep je nastao nakon 200 metara kada smo skrenuli lijevo na uske stepenice. Nakon stepenica krenuo sam u daljnje prestizanje, no kako je bio tek prvi krug morao sam se i malo štedjeti. Proletio sam kraj prve okrepe na spust s vrlo nezgodnim stepenicama. Ipak, u donjem dijelu spusta mogla se razviti dobra brzina. Vrijeme je bilo dobro te sunca nismo vidjeli. Niti kada smo krenuli ponovo uzbrdo na kratak uspon prema Štrosu. Uskoro smo uletjeli u niz lijevih i desnih zavoja koji su bili kombinirani s stepenicama. Zadnje stepenice prije cilja su bile zeznute jer su bile dosta male te je bio potreban brz rad nogu.

35540652_2059635991030241_3795054672071360512_n

Uletjeli smo u drugi krug u kojem više nije bilo tolike gužve. Prve stepenice sam preskakao te na kratko ostao bez daha, slijedio je dug slabi uspon na kojem sam dobio komentar da sam još dosta svijež. Nakon okrijepne točke gdje sam se rehidrirao malo sam povečao tempo. No još uvijek sam se čuvao.

U zadnjem slalomu sam pokušao dobiti nešto na vremenu no bilo je premalo staze. Cilj je došao prebrzo. Trčao sam s oke vremenom, ali mi se činilo da sam mogao trčati jače. Poslije utrke popili smo pivo te raspravljali smo o utiscima s utrke. Moji su da ovo nije utrka po mom ukusu te je malo vjerojatno da ću je ponoviti slijedeće godine.

medvedrun_2018

goat paths of rijeka

Rijeka trail

Nisam baš mogao spavati te noći. Valjda od uzbuđenja koje nas je čekalo sljedećeg dana. Produbio sam se oko 4 i 15. Taman prije nego što mi je zvonila budilica na mobitelu. Skuhao sam kavu i počeo obavljati zadnje pripreme. Vani se danilo i ptičice su počele cvrkutati. Malo prije pet sat krenuo sam putem Kneginca gdje sam pokupio već spremnog Nikolu.

Krenuli smo prema Zagrebu i dalje prema Rijeci. Nije bilo problema u prometu te smo se brzo kretali autocestom. Na jednom dijelu upali smo u maglu no većinu vremena smo uživali u pogledu na planine koje su okruživale autocestu. Kada smo došli u Rijeku malo smo krivo skrenuli te smo tražili točno mjesto gdje se održavala utrka. Ispostavilo se da sam ja bolji navigator nego vozač te sam na kratko zamijenio uloge s Nikolom.

DSC_4352

Došli smo 45 minuta prije početka te smo imali dovoljno vremena za pripremu. Start je bio ispred ulaza u dvorac što je bilo totalno drugačije od bilo koje utrke na kojoj sam do sada sudjelovao. Krenuli smo oko 9 sati ulicama Trsata prema planinarskim stazama Kvarnera. Bilo je dosta hlada no bilo je dosta i vlage.

Trčali smo šumicom kraj ruševina prije nego što krenuli nizbrdo. Ovdje je bilo dosta sklisko te je trebalo biti oprezan. I sam sam na par mjesta proklizao, no bez ozbiljnih posljedica. Uživao sam u svakom koraku. Staza mi je za sada pasala. Zemljana površina išarana malim kamenjem. Put se vrludao lijevo – desno. Prirodne zapreke, kao što su potoci i  srušena stabla sjekle su put dodajući još jedan sloj avanture.

Bilo je dosta uspona te je staza postajala sve uža i zahtjevnija. Zemlju je zamijenilo kamenje te je cijela staza postala popločena kamenjem. Ubrzo sam shvatio da sam napravio pogrešku kada sam startao iz začelja jer sam sada na usponu kao divokoza preskakivao sporije natjecatelje. Na puno dijelova bio sam “zatočen” jer nije bilo mjesta za obilazak.

Šumsko raslinje zamijenila je makija te se s povećanjem elevacije otvarao se pogled na grad. Nije bilo puno vremena za uživanje u pogledu no krajičkom oka sam pratio okolinu. Kamenjar se nastavio te smo uskoro došli do najviše točke Veli vrh gdje je bila prva kontrolna točka. Nije to bilo ništa posebno. Barem mi se nije tako činilo.

Krenuli smo u spust po skliskom i vlažnom planinarskom putu ispunjenog kamenjem. Ovdje sam morao usporiti s obzirom na brzinu spusta. Propuštao sam ljude koji su me dostigli. Shvatio sam da tenisice koje sam nosio nisu bile baš pogodne za ovaj teren. Skrenuli smo desno na odvajanju staza za kraću rutu te se još malo spuštali po kamenju.

35043466_2122880334609919_8771565756765700096_n

Došli smo do asfalta po kojem smo došli do okrijepne točke. Ponuđeno je bilo voda, izotonik i kola. Uzeo sam ono srednje i krenuo dalje. Počeo sam trčati za curama koje su me pretekle na spustu po kamenju te sam jednu pretekao. Trčali smo uz korito neke rijeke – Riječine, kako smo kasnije saznali.

34877813_2122881084609844_6387802574694645760_o

Na jednom dijelu smo prelazili preko morkog mosta. S obzirom da mi tenisice nisu bile prilagođene ovom skliskom terenu, odsklizao sam se na stijenu kada sam se pokušao zaustaviti prilikom silaska s mosta. Ništa strašno, no opreza nikad dosta.Nakon malo asfalta i makadama vraćamo se na uski put. Ovdje sam posrnuo dvaput te sam usporio. Puteljak mi je jednostavno bio preuzak.

Trčali smo šumom ma pravi užitak i onda sam krivo skrenuo. Da sada mogu reći da mi se i to dogodilo. Umjesto lijevog skretanja skrenuo sam desno i povukao sa sobom još dvoje. Odlučili smo se vratiti tek nakon kilometra. Izgubili smo nešto vremena a ja sam i većinu svoje volje. Ostatak puta sam prešao u sporijem tempu te me zadnji uspon malkice dokrajčio.

DSC_4333

Došao sam u cilj s vremenom 2:01:16. Nije loše ali moglo je bolje. Nikola je došao 6 minuta iza mene. Taman da popričam s curama koje su me pretekle i obnovim snage s ponuđenim osvježenjima. Zadovoljan sam ovim iskustvom te se možda zeletimo na još jedno kolo Kvarner lige – Risnjak, koji je na rasporedu slijedeći mjesec.

DSC_0085