whatdday say to one last showdown

18. kolo cross liga Drava 2018

Oglasi

Klasičan kraj cross lige Drava. Svježije vrijeme koje doliči početku listopada, bilo je preduvijet uspješnom završetku. Kao i prošle, i ovu godinu završavam s novim osobnim rekordom za ovu stazu, ali i novim osobnim rekordom na 5km.

Počnimo od početka. Nakon par turbulentnih kola s varirajučim rezultatima nestrpljivo sam čekao ovo zadnje kolo. Prije par kola čak sam bio nadomak obaranju osobnog rekorda staze koji sam postavio na početku jesenskog dijela lige. Falila mi je sekunda. To je još više rasplamsalo moje apetite za poboljšanjem. Ovaj četvrtak je bio pravi jesenski. Maglovito hladnije jutro i topli jesenski dan okupan suncem.

S obzirom da sam ovaj tjedan trčao samo u utorak jer uvijek kasnimo u dolasku iz Zagreba te mi se nekada omakne da odgodim trening. Pripreme za maraton idu dobro, no još je mnogo samo par tjedana do njega.

Dosao sam ranije kao i obicno. Dotrčao sam do starta te tako se zagrijao iako je bio topao dan. Ponesao sam i naočale s obzirom da prvih par kilometara trčimo prema zalasku sunca. No kada sam presao most skuzio sam da mi one danas neće toliko trebati. Sunce je već zašlo iza drveća.

Krenuo sam dosta brzo. Uobicajenih pacera nije bilo pa sam morao trčati po osjecaju. Zrak je bio onaj većernji te je bio lako disati. Prvi kilometar je brzo prosao (4:06). Znao sam da moram odrzavati tempo. U tome mi je pomogao kolega Žarko koji me pratio tempom. Nesto smo komentirali no meni nije bilo do priče. Nakon drugog kilometra naišli smo na kombajn koji je trebalo brzinski običi.

Održao sam snagu i u trećem kilometru te mi je temo bio postojan (kretao se oko 4:15). Nikad nisam mislio da ću biti u stanju održavati ovakav tempo no promjena dinamike treninga se izgleda isplatila. Malo prije mosta izgubio sam kolegu Žarka no trčao sam za trkačem ispred i pratio njegov tempo. Oko četvtog kilometra trčali smo usporedno zadržavajući postojan tempo. Cilj je dosta udaljen. Kilometar i pol. To je jedna cijela milja. No sada je trebalo stisnuti. Kada smo prešli cestu bili smo oko kilometar do cilja. Nije bilo pomisli o posustajanju. Zadnjih šesto metara trkač ispred mene je jurnuo, no nisam ga mogao pratiti. Iako sam i sam ubrzao, on je ubrzao jače. Opet sam ostavio Žarka iza sebe. Na pomolu je bio osobni rekord. Ulazak u cilj 23:31. Novi osobni rekord za ovu stazu poboljšan za čak 25 sekundi. I mali pomak osobnog rekorda na 5km koji je poboljšan za sekundu (21:08).

43174350_731067083892211_5055552909735886848_o

Nakon utrke odmor i klasično druženje s kolegama trkačima. Ovaj put s obzirom da je zadnje kolo lige bilo je i pive i kestenja. Pročakulali smo o svemu i svačemu. Novoj trail ligi koja se organizira u Ludbregu, Zagrebačkom maratonu koji se održava ovaj vikend kao i ostalim utrkama koje slijede. Pala je i zajednička fotografija našeg malog trkačeg plemena.

43209934_10215422615612808_2918171862334701568_o
racing tribe

To je to za ovu godinu. Sada samo ostaje Ljubljanski maraton te polumaraton na Stareku koji će biti odmjeravanje snaga za kraj.

road runner

23. žumberačka utrka

Cijeli dan je bilo oblačno te mi se nije činilo da se utrka održava u tri popodne. Naučen sam da su utrke ujutro te mi ovo odmicanje od standarne šablone nije baš pasalo. Ujutro sam doručkovao taman prije puta. Malo prije 9 su Žarko i Mišela došli po mene te smo usput pokupili i Jasnu. Bili smo potpuni te smo krenuli prema naplatnim kučicama gdje smo se sastajali s drugim autom. Odmah smo krenuli dalje prema Zagrebu tj. mjestu Sošice gdje su se obavljale prijave za utrku i gdje je bio cilj utrke. Kada smo se skinuli s autoceste došli smo na zavojite brdske ceste koje su nas dovele do cilja.

Samo mjesto mi se činilo dosta napušteno. Osim kafića koji se polako punio trkačima koji su čekali autobuse koji će ih prevesti na start. Pojeo sam jedan od sendvića koje sam ponio te usput pijuckao izotonik. Par puta tijekom dana sam obavio nuždu no svašta se još moglo desiti tijekom utrke.

Autobus nas je vozio rutom kojom ćemo trčati, ali su obrnutom smjeru. Otprilike smo mogli ocijeniti što nas sve čeka. Sam start je bio u mjestu Radatovići. Krenuli smo s ravne ceste no ubrzo smo se spuštali u ponor. Prvi km lagane nizbrdice za ufuravanje. Nisam vidio nikoga od svojih klupskih kolega vec sam se nalazio u moru trkaca AK Žumberka – kluba domačina.

Potegao sam prva dva kilometra, no tada sam poceo da kalkuliram. Staza je postala valovita te su se izmjenjivali spustevi i usponi. Okrijepe su bile relativno rano – vec na četvrtom kilometru. Nažalost djelili su bočice vode što je po meni bilo previse. Pola bocice sam iskoristio za poljevanje po glavi i napravio par gutljaja dok je ostatak završio u grabi uz stazu. Od nekih trkaca sam čuo da je ponestalo vode kako su dolazili sporiji trkači.

Valovitost se nastavila i do druge okrijepe koja je bila na osmom kilometru. Tu sam se dosta polio jer je bilo sparnjikavo, a od najavljene kise nije bilo nikaj, cak se i sunce naziralo kroz oblake. Osjetio sam navalu energije. Poceo sam vuci malo jace. Više sam prebacivao snagu iz nogu na podlogu. Na spustevima sam pokusao ici sto brze, a na usponima sam isao lagano. Hodao sam sam jednom.

Pratio sam nekog trkaca iz AK Zabok koji je također povukao u drugom dijelu. Slijedio je i 11. km nakon kojeg bi po pricama sve trebalo biti lakse. Strpio sam se jos taj kilometar, no slijedio je jos jedan mali bregec prije nego smo krenuli u zadnji spust. Spust je bio strm i zavojit. Morao sam paziti kako koračam. Odlučio sam se da se malo brže spustim, no još sam držao sve pod kontrolom. Kada smo se spustili u selo, slijedio je ravan dio na kojem sam davao sve od sebe. Iz suprotnog smjera trcali su klupski kolege koji su ranije završili. Nakon par zavoja cilj je bio na vidiku. Bilo je vrijeme za završni sprint. Ušao sam u cilj s vremenom 1:13:28, što je dobar rezultat. Sam sam sebi prognozirao takav rezultat, s obzirom na valovitost staze.

received_938365323015580

Ostali smo još na podjeli nagrada kojega je malo ugrozila kiša pa je ona obavljena u dvorani, ne ispred iste kako je originalno zamišljeno. Pokupili smo par nagrada po kategorijama kao i ekipno treće mjesto.

žumberak

dark LSD

Grawe nočni maraton 2018

Trčanje noću ima posebnu draž. Tako i trčanje na nočnom maratonu koji trčim već treću godinu. Ovaj put odlučio sam se na 3/4 maratona nakon što sam prošle dvije išao na polumaraton. Prošlih godina vrijeme je uvijek bilo vruče i sparno, no ove godine sve je mirisalo na kišu. Kada smo se vozili prema Zagrebu vrijeme je bilo šućmurasto. Moglo se svašta očekivati.

Na Bundeku je bilo hrpa ljudi. Večina je čekala start dugih utrka koje su bile zakazane za 19:40. Bio sam malo nestrpljiv te sam jedva cekao da sve skupa počne. Ovaj put sam si stao dosta blizu startne linije te nije bilo toliko naguravanja. Povoljno pozicioniranje mi je omogučilo vrlo gladak start. Nisam htio brzati te sam trčao svojim tempom. Malo vrludanja po stazicama Bundeka prije nego smo se našli na nasipu. Završio sam u nekoj grupici koju je vodila VJ no ubrzo mi je postalo vruce te sam iz zaštite grupe jurnuo naprijed na svježiji zrak.

Skoro pa puni mjesec se uzdizao na istočnom horizontu. Sjajio je nekako crvenom aurom (blood moon). Držao sam povoljan tempo od 5min/km što je za mene nekaj standardno. Oko prve okrijepe i cheer zone dostigla me grupica koju sam prethodno pretekao. Nakon par kilometara trkacica koja se nalazila u toj grupi se odvaja lijevo te skrece u grmlje. Ubrzo se vraca komentirajuci kako smo svi bijeli do koljena. Bila je u pravu. Prasina koju smo digli tjekom jurnjave nasipom je nase tenisice, carape i noge pobjelila.

Nakon zaokreta na mostu mladosti, vračali smo se natrag na Bundek. Dolje lijevo stepenicama spustili smo na vijugave puteljke. Prolazak kraj kafica prije mostica oznacavao je kraj kruga. Tu sam dobio i ovacije od Gorana i Bojana koji su tamo zasjeli. Slijedio sam prethodno spomenutu grupicu do kraja prvog kruga nakon čega sam smanjio tempo.

40056674_2134916460083683_2919849871697510400_o

Predamnom je bio jos cijeli polumaraton. U tom krugu sam spustio tempo za pola minute, a slijedeći za još skoro pola. Osjetio sam hladan sjeverac koji nas je prao kada smo ponovo došli na nasip. Moje stanje konstantne začepljenosti se još nije promijenilo te sam bio pod uzbunom da i ja ne završim u nekom grmu u mraku nasipa. U lijevoj ruci poceo sam osjećati tupu bol. Istu onu koju sam imao prije dvije godine kada sam slomio kljucnu kost. Duhovi prošlosti su se vratili da me progone. I baš sad na utrci kada ću prvi put otrčati 30km.

40269979_2134949310080398_6945217522157223936_o

Na cheer zoni dobivam puno petaka i osnažen idem dalje. Blic fotografa me zasljepljuje kako izlazim iz rulje. Nastavljam dalje prema Hydra stationu na kojem se ne zaustavljam. Mislim si pa bolje je trcati sad nego Hendrixa. Barem nema sunca koje te načime. Samo hladan povjetarac koji te hladi. Prilikom drugog prelaska mosta mladosti dosta me ljudi preteklo. Vald su to bili oni koji su trčali polumaraton.

If it would be easy everybody would do it

Opet smo se spustili na Bundek. kako smo prolazili vijugavim stazama glavom mi je prošla jedna ideja. Ideja je bila da skrenem lijevo na račvanju cilja i nastavka utrke. Bilo mi je teško, no mogao sam još toga podnijeti. Bol u lijevoj ruci nije bila tako jaka. “Pain is temporary, but quiting is forever” – podsjetio sam se poznate poslovice. Skrenuo sam desno u svoj zadnji krug.

Falilo mi je goriva. Moral sam se natankat. Srećom nakon ulaska u novi krug su bile okrijepe. Uzeo sam vodu i htio sam uzeti nešto za jesti. Mozak mi je stao. Banana? pereci? Naranče? Keksi? Što uzeti. Vratio sam se natrag na banane. Sigurno je sigurno. Ogulio sam četvrtinu i s užitkom to pojeo.Obnovio sam dio snage te nastavio dalje. Zadnji krug – najduži krug.

Kroz mrakaču smo putićima skoknuli do nasipa. Bilo je puno manje ljudi u ovom krugu. Sada su ostali samo oni najtvrdoglaviji. Konstantnim tempom sam se kretao nasipom. Kako sam bio na izmaku snaga on je bio blizu 6:00. Trebalo je samo izdrzati do slijedece okrijepe. Garmin mi se umorio pa nisam tocno vidio na kojem sam km.

U okrijepi sam nasao spas. U prvoj i onoj drugoj – Hydra stationu (LOST anybody 😀 ). Pio sam dosta i izotonik me dignuo. Malo sam se još hrvao no sada je bilo lakše. Kada smo prošli zadnji prijelaz preko mosta Mladosti s nestrpljenjem sam čekao da se konačno spustimo na Bundek. Od volontera nije bilo skoro nikoga pa sam bio u napasti da kratim vijugave staze. Kraj je bio blizu. Asfaltirana stazica nas je dovela do kafića gdje smo skretali lijevo te preko malog mostića iza kojeg je slijedio cilj.

40262245_2135008253407837_7565949968419127296_o

Zavrsio sam “trening” u vremenu 2:53. No to mi nije bilo toliko bitno. Mada sam potvrdio formu i dokazao si da mogu trčati dulje dužine. Pao mi je mrak na oči poslije svega. Uzeo sam izotonik te počeo ga lagano piti. Brzo sam se hladio na svježem sjevercu. Morao sam se otići presvući. Kako sam išao prema autu, počeo je pljusak. I padao je i padao. Hladna piva koju su dijelili jednostavno mi nije prisjela.

Puntijarka ALL IN

Puntijarka 2018 – zadnje kolo

Došlo i dugo očekivano zadnje kolo Puntijarke. Bio sam super nabrijan jer sam bio odlučan da nakon par loših kola napravim novi PB. Svi ostali su bili pod dojmom utrke u Paklenici koja je kako ime implicira bila paklena. Izmorila ih je vručina zagrijanog kamenjara i usponi.

Na startu je vladala standarna guzvancija te sam ponovo trazio mjesto što blize prvom redu. Kako smo krenuli probio sam se kroz more ljudi i hvatao korak s Veronikom Jurišić. Nakon kilometra u njenom tempu skuzio sam da ne mogu baš potpuno pratiti njen tempo te sam odustao od potjere.

Ovaj prvi dio mi se uvijek čini kao najgori jer je blag uspon, a korijenje i kamenje često izbija iz zemljane podloge. Trči se koliko možeš. Uvijek brojim desne zavoje koje moramo priječi prije Njivica. Ima ih tri i onaj zadnji uvijek je najgori. Poslije njega se nalazi zadnji uspon prije polovice utrke. Na njemu ili trčim ali najčešće znam prohodati par koraka. Čuvanje snage kak’ bi se reklo.

I ovaj put sam odmorio noge kako bih ih pripremio za muku koja dolazi. Eh, da cijelo vrijeme pod nogama mi se motao pas koji je pripadao trkačici koja je na kraju došla dvadesetak sekundi poslije mene. Moglo bi se reći da mi je bio pacer.

cute…but NO

Prolaskom Njivica ušli smo u strmiji dio staze na kojem sam stalno imao osjećaj da me netko prati. Mislio sam da je Patriša iza mene s obzirom da sam čuo ženske uzdisaje s vremena na vrijeme. Đole i ona su sigurno u pozadini razrađivali plan kako da me se riješe. No bio sam motiviran i odmoran te nisam to mislio dopustiti.

S obzirom da sam imao dobro prolazno vrijeme na Njivicama (najbolje do sada) nastavio sam jakim tempom te kombinirao trčkaranje i hodanje na strmijim dijelovima. Na ravnom dijelu prije jednog od zadnjijih uspona potegao sam koliko je išlo. Iza sebe sam čuo žamor glasova. Ne, danas Patriša, ne danas – pomislio sam.

Na zadnjim bregovima davao sam sve od sebe te sam svu snagu preusmjerio na noge. Svakim korakom da prenesem što više te energije na površinu. Nisam imao problema s vrtoglavicom niti pregrijavanjem. Uvijeti su mi bili skoro pa idealni. Bojan je bio dvadesetak metara ispred mene. No djelio nas je samo zadnji uspon. Šparao sam se ne požurujući u zadnji uspon. Tek zadnjih  pedesetak metara sam krenuo u zadnji juriš. Juriš na novi PB. Kada sam čuo vrijeme ostao sam u čudu (34:40). Skinuo sam 37 sekundi u par tjedana.

puntijarka_all_IN

end game

Razmišljajući kako sam skinuo PB odmah u prvom kolu ovogodišnje lige te kako sam isto postigao sada na kraju pitao sam se da li ću slijedeće godine moći postići isto. Da li postoji nešto više što mogu napraviti. Da li je ovo moj vrh? Na početku sezone PB mi je bio 37:14 sada je 34:40. Razlika od dvije minute i 34 sekundi. Dvije minute i 34 sekunde napretka. Ovakve dionice mi pašu, no mogu li to prijenjeti na druga polja? Polumaraton, desetka? Ovaj tjedan ponovo se vraća u igru i cross liga na Dravi. Biti će zanimljivo vidjeti razliku od proljeća.

U ponedjeljak su konačno došli i konačni rezultati cijele lige. Na moje veliko iznenađenje završio sam deveti ukupno u muškoj kategoriji. Iako sam četiri kola izostao postigao sam ovako dobar rezultat. Da li je falilo konkurencije? Da li su svi drugi na nekim drugim treninzima?

Sada se krećem novim treninzima i pripremama za jesen koja dolazi. Na polumaratone na koje namjeravam ići te maraton u Ljubljani koji se nadam ove godine istrčati.

lost in the woods

Ravna Gora Trail 2018

Još jedna subota, još jedna utrka. Ovaj puta RGT iliti Ravna Gora Trail. Nakon par godina promatranja kako i zašto ljudi tamo trče odlučio sam po prvi puta sudjelovati. Prijavio sam se na manju trasu od 13km (jer je ljeto i ostali razlozi povezani s tim 🙂 ). Krenuo sam dosta rano iz Varaždina, oko pola 8 kako bih izbjegao gužvu koja se očekivala na parkiralištu. Našao sam mjesto malo više od Filičevog doma na putu prema Pustom Duhu. Nakon uspješnih prijava čekali smo start. Organizatori su na sreću onih koji su kasnili pomakli start za pola sata.

38975549_1931953420217004_5360042176644382720_o
foto: SRD 315 Sjeverozapad Facebook

Naš start je bio u pola 11. Ništa strašno s obzirom da je vrijeme bilo svježije nego prethodnih dana te je bilo oblačnjikavo. Krenuli smo putem prema Pustom Duhu no nakon prolaska crkve skrečemo desno u žbunje. I prvi spust. Spust koji nas po vododerinama šumarkom vodi do manjeg uspona gdje skrečemo na makadam. Puno puta je bilo izmjena makadama i trail staze da više ne pamtim. No mogu samo reči da sam uživao trčati tim djelom.

Prati oznake ne čovjeka ispred sebe

– organizatori

Spuštali smo se makadamskom cestom i to punom brzinom. Šesti kilometar je bio pred nama što je značilo da je blizu i okrijepna postaja. Beep – sedmi kilometar, no okrepne postaje još nema na vidiku. Spuuštali smo prema selu te smo znali da tamo moramo ići. Možda mi se Garmin malo zbrejko pa opet krivo kilometre pokazuje. Beep – osmi kilometar – već smo došli na asfalt i kretali se prema raskižju. Konačno smo prihvatili istinu – krivo smo skrenuli. Oznake do sada su bile dobro postavljene no izgleda da smo se prebrzo spuštali po makadamu te fulali oznake kod križa.

2fs3zd

Vratili smo se gore makadamom na označeni put te nastavili dalje. Činilo mi se da smo dosta kilometara napravili kada smo skrenuli s kursa. Bio sam malo u očaju no nastavio sam jako naprijed. Na okrepnoj postaji uzimam izotonika i malo vode te nastavljam dalje. Put mi je poznat te se prisjećam da smo tim putem jedamput planinarili.

Na asfaltnom dijelu staze par sto metara nakon okrijepne s lijeve strane je bio parkiran auto iz kojeg je dopirala muzika. Pjesmu i ritam sam odmah prepoznao te malo raširio ruke kada sam prolazio kraj auta.  Nastavio sam brzo naprijed malo trčeći malo hodajući.

Skrenuli smo lijevo na šumski put koji je imao dosta nagiba. Na ovom dijelu nije bilo moguće trčati no bez obzira na to prestigao sam dosta ljudi koji su također hodali. Nastavili smo tako do “balkona” kojega sam se također sjetio iz naših prethodnih planinarenja. Nakon vidikovca gdje je malo zasjalo sunce slijedio je malo ravniji dio na kojem se moglo i potrčati. Ovdje sam susreo Mišelu koja me začuđeno pogledala. U prolazu sam joj objasnio situaciju te ubrzanim korakom požurio dalje. Znao sam točno gdje smo, gdje ćemo izaći i kakva je staza pred nama.

Trčao sam gdje sam mogao te pazio preko kamenja koje se nalazilo na završnim djelovima staze. Malo sam usporio na tom kamenitom dijelu te prepustio kolegu trkača koji je također bio u grupi koja se izgubila. Na čistom dijelu pred ciljem ubrzao sam do šprinta.

38926525_1931964290215917_4304353796701552640_n
Woo hooo! Cilj konačno! Samo 17 minuta lošije od predviđenog 😛

U cilj sam ušao u vremenu 1:32:27. kada sam pogledao koliko sam kilometara prešao sat mi je pokazivao 13:97. Po mome smo barem kilometar i pol više prošli. Malo sam bio razočaran jer smo zalutali no utrka se pretvorila u dobar trening. Više sreće sijedeće godine.

39062186_1931969156882097_4007283699249840128_o
i onda sam skrenuo lijevo…a trebao sam desno #sexynogice

RGT_2018

mountain hustlin

AllRound Ivanščica 2018

zajaši konja

Dan prvi. Prvi izazov je bio uspon na Ivanščicu preko planinarskog puta Konj. Nagibi su ovdje jaki, jedan od razloga zašto dugo nisam planinario tim putem. Drugi je što nam se planinarska družina raspala ili sam ja ispao iz planinarske družine s obzirom na količinu vremena koju trošim na treniranje i odlaske na utrke.

Došao sam već oko 5 i 15 na parkiralište u Prigorcu, prijavio se, uplatio startninu i čekao start. Ubrzo su došli i klupski kolege Mišela i Žarko. Nisam bio toliko napet kao na nekoj drugoj utrci s obzirom da će ovo biti nešto kao Puntijarka. Lagano, iscrpljujuće i mučno. 😀 Sve u čemu sam dobar.

Krenuli smo točno u 18 po ceti koja je vodila prema planinarskoj stazi. Nakon par sto metara počele su serpatine i s trčanja sam se prebacio na brzo hodanje. Ove rane napore sam dobro podnosio i nije bilo problema. Serpatine su prešle u kamenjar nakon ogradice.

Zvučni signal prvog kilometra je došao dosta kasno. Tijelo mi je bilo u stanju stresa. Penjao sam se korjenjem obraslim padinama. Bilo je natjecatelja oko mene no nisam ih stigao pratiti. Na raskrižju sam otišao lijevo lakšim putem no nisam bio siguran da li sam time nešto profitirao. Ubrzo smo došli do prevoja naziva Veliki Konj. Nije bilo vremena za uživanje u pogledu. Pokušavao sam se spuštati niz padinu što brže sam mogao.

Još jedan uspon, noge su mi teške. Beeep. Drugi kilometar. Držim korak s natjecateljem ispred sebe. Kada on hoda, ja hodam. Kada on trči, ja trčim. Mislio sam da ima još puno, no bio sam u krivu. Nakon ravnijeg dijela, slijedio je zadnji uspon kroz šumu. Poslije njega smo trčeći došli na cestu te nakon 200-tinjak metara došli smo na cilj. Vrijeme 34:59. Misija uspjela.

37426875_1886943044718042_5932427413005795328_n

allRound1

uphill charge

Dan je bio sparan i vruč, no oko četiri popodne vrijeme se pomučkalo. Uspon biciklom na Ivančicu je bio predviđen za 18h. Krenuo sam tek oko pola šest te sam se žurio da što prije dođem na start. Kasnio sam šest minuta no s obzirom da sam javio da ću kasniti dečki i cure su me pričekali.

Sastavio sam bicikl te sam bio spreman za pokret. Startao sam iz začelja te se probijao prema naprijed. Bočica koju sam stavio u držać za bidon mi se opasno klimala kada smo prešli na šljunak pa sam je odlučio staviti u ruksak. S obzirom da je ovo put od 9km većinu puta sam bio u 1-1 brzini rijetko kada prebacujući na manje zupčanike.

Vrijeme je bilo dobro, malko hladnjikavo te je puhao vjetrić. Na pola puta sam skužio da sam u brzini priprema za start zaboravio prčvrstiti prednji kotač te sam se morao zaustaviti da ga osiguram.  Sjećam se da sam kleo sve i svakoga jer sam tako dojurio na start te sam si obečao da više nikada neću izvoditi ovakve egzibicije. Vožnja se svodila na puno pedaliranja te par spusteva na kojima smo trebali paziti na traktoriste koji su vukli drva iz šume.Imao sam puno vremena i puno preklinjanja.

Na kraju se sve svelo na upornost i izdržljivost. Zadnji km je bio pred nama i zadnja uzbrdica prije finiša. Ubrzo je i došao cilj (55:06). Vrlo loše vrijeme s obzirom da je to vrijeme koje obično imam kada trčim po toj istoj cesti. Slijedio je onaj sladak dio spust niz istu cestu po kojoj smo se penjali. Za čudo ruke su mi se činile izdržljivije nego zadnji puta kada sam se spuštao.

allRound2

morning stroll up the mountain

Oko 8 već bio u autu i na putu prema Ivancu. Promet je bio lagan te nisam previše žurio. U Prigorcu sam susreo Nikolu kolegu planinara koji se također namjerio na Ivančicu. Imao sam dosta vremena za pripremu. Malo zagrijavanje obavljanje zadnje nužde i chillanje pred utrku.

Put sam znao otprilike jer smo se u petak njime vračali. Znao sam i kakav nas teren očekuje. Odmah na početku osigurao sam si dobru poziciju te sam brojao natjecatelje ispred sebe. Dosta vremena sam mogao vidjeti i Žarka koji je dio utrke bio na drugoj poziciji. No kako je ovo bila brdska utrka mogao je biti i isprede mene. Usponi su bili ubitačni. Kao što je bilo i sunce koje se kroz drveče probijalo te usijavalo zrak koji smo disali.

Na par dijelova bilo je čak oke za trčat jer se staza izravnala. No u večini slučajeva bio je to brijeg za brijegom. Oko 3-4 km prestigao sam natjecatelja isped sebe te sam bio na petoj poziciji. Znao sam da sada samo moram držati ritam. Znoj mi je curio s čela.  Sliljedila je još jedna krivina. I još jedna iza nje. Nije ih bilo kraja.

No naposljetku smo došli do dijela koji je označavao kraj a to je bila kopanja po kojoj je bilo teško trčati jer je bila ispunjena večim kamenjem te se tražila što čišća linija. Ovdsje sam skoro dostigao i idučeg natjecatelja no dogodilo mi se zapravo obrnuto. Pri kraju kopanje pretigao me natjecatelj kojeg sam ranije prestigao te ponovo završio na šestoj poziciji.

36915649_1891069667638713_4432440665044942848_n

Do kraja sam vršio pritisak na njega no nisam smogao snage da išta učinim. Na vrh sam došao u vremenu 43:25.

allRound3

Kada se sve zboji i oduzme u ukupnom porektu sam završio kao 9. od 21. muškog natjecatelja. Dosta dobra pozicija s obzirom na prvo sudjelovanje iako me od 8. mjesta dijelilo par sekundi. Zabvavno iskustvo koje bih slijedeće godine htio ponoviti te popraviti svoje sveukupno vrijeme u ovom “triatlonu”.

37578300_1888800994532247_8090988559051259904_o

under-performing on the dark side aka where do wild pigs go

Sljemenski maraton 2018

Osjetio sam kako još imam snage u sebi. Kako se nisam potrošio do kraja. Jurnuo sam naprijed.

Velika je napetost vladala prije početka ovog izdanja Sljemenskog maratona. Bilo da se trčalo 14 ili 42 km. Imao sam zacrtan svoj cilj. Sada je samo bilo da li ću ga ostvariti ili ne. Kada smo se vozili do vrha Sljemena gdje je bio početak utrke osjetili smo kako je šuma dosta svježa te će nam raditi dobar ugođaj kada ćemo trčati.

Došli smo nekih 45 minuta prije starta utrke na 28 i 45km što nam je dalo mnogo vremena da se istežemo, meditiramo i časkamo s ostalim natjecateljima. Išao sam malo trčkarati prema skijaškoj stazi i dijelu iz kojega ćemo dolaziti u cilj da malo osjetim taj uspon prije prave stvari. Tu sam susreo klupskog kolegu koji je trčao utrku na 28. km. Kako se vrijeme starta primicalo približio sam se startnoj liniji i pljeskom podržao sve one koji kreću na svoju avanturu od 28. i 42. km.

Imao sam još malo vremena. Utrošio sam to vrijeme na žustrije pripremanje, istezanje i još jedan posijet WCu. Pokušao sam se što više približiti startnoj liniji no nisam puno baš dobru poziciju izabrao – previše je ljudi bili oizmeđu mene i startnog praga. U gomili mi se pridružio kolega trkač koji također trči cross ligu na Dravi. Izmjenili smo par rečenica prije starta.

Vladala je velika gužva te je spust bio vrlo spor. Tražio sam svaki otvor kako bih se progurao što više naprijed. Sporo sam napredovao. Neki ljudi su bili presposi na ovom dijelu na kojem sam odlučio da ću ići brzo. Nakon prvog zavoja kada se cesta proširila konačno sam dobio više mjesta za manevriranje. Nako par kilometara morao sam stati kako bih obavio malu nuždu jer mi je u želucu vladao kaos te nisam htio da se fiziologija okrene protiv mene.

U tom trenutku smo već dobrano bili u šumi te je put na nekim dijelovima bio vrlo blatnjav. No to je bila samo uvertira u ono što nas čeka. Oko petog kilometra skrenuli smo na planinarski put koji se svakim pedaljom bio razgaženiji i razgaženiji. Neki ljudi su ovdje bili vrlo pažljivi. Neke sam puštao da idu ispred mene. Dok smo čuli žubor potoka znali smo da je tu kraj. Pred nama je bio uspon na Horvatove stube.

Na Horvatovim stubama hvatao sam dah te sam pratio trkača ispred sebe. Činilo mi se da je išao malo presporo. Pretekao sam ga prvom prilikom isto tako još dvoje trkača. Kada smo prilazili okrijeponoj postaji odmah nakon stuba posegnuo sam za gelom koji mi je dao Bojan prije utrke te ga isprao s dva deci vode. Krenuo sam brzo dalje hitrim korakom.

Pred nama je bio brži dio na kojem se moglo dobro zalaufati. No svako veselje kratko traje te smo došli do oštrog uspona koji je vodio prema Hunjki. Niti otvorena livada nije puno pomogla. Povišena temperatura je usporavala ljude. Pokušao sam taj dio što prije odraditi. Tako sam i par ljudi prestigao. Laganim korakom sam prešao livadu te smo došli do ceste iza koje je slijedio još jedan brzi dio kroz šumu.

36839546_10213513756172509_8510631001586663424_n

Te dijelove sam mogao bolje odraditi te još više potegnuti. Ovako sam samo guštao. U svakom zavoju kroz šumu i zemljani put pred menom koji je mijenjao nagib. Kada je nagib postao jači približili smo se Puntijarci. Tamo je bila još jedna okrijepna točka na kojoj se točila čak i piva. odmahnuo sam rukom na tu ponudu i krenuo dalje.

Znao sam da ima još malo, a moj sat je lagao o kilometraži koju sam prešao. Konkurencije nije bilo na vidiku te sam tjerao koliko je išlo. Ostalo je još par brijegova prije kraja te ona zadnji na kojem sam puzao prema odašiljaču. kada se nagib smirio počo sam trčkarati i napredovati naprijed. U startno-ciljnoj ravnini sam potegao. Oslobodio sam višak energije koja je ostala zarobljena u meni.

36852902_2081647182162455_8804770548363034624_o
ušprintavanje u cilj 😀 FTW

No nažalost to nije bilo dovoljno. Iako sam ostvario super vrijeme od 1:15:18,  to nije bilo dovoljno da prestignem dugonogu konkurenciju. U meni je ostao osjećaj praznine možda čak i malo srama koji nije bio toliki da bude prijetnja egu. Lekcija naučena: go hard or go home! Nakon utrke fotkao sam te čavljao s kolegama trkačima dok smo čekali da Bojan istrči svoj maraton. I istrčao ga je i to s vrlo dobrim rezultatom. Do sljedečeg Sljemnskog maratona. Rok, rok 😀