Featured

under-performing on the dark side aka where do wild pigs go

Sljemenski maraton 2018

Oglasi

Osjetio sam kako još imam snage u sebi. Kako se nisam potrošio do kraja. Jurnuo sam naprijed.

Velika je napetost vladala prije početka ovog izdanja Sljemenskog maratona. Bilo da se trčalo 14 ili 42 km. Imao sam zacrtan svoj cilj. Sada je samo bilo da li ću ga ostvariti ili ne. Kada smo se vozili do vrha Sljemena gdje je bio početak utrke osjetili smo kako je šuma dosta svježa te će nam raditi dobar ugođaj kada ćemo trčati.

Došli smo nekih 45 minuta prije starta utrke na 28 i 45km što nam je dalo mnogo vremena da se istežemo, meditiramo i časkamo s ostalim natjecateljima. Išao sam malo trčkarati prema skijaškoj stazi i dijelu iz kojega ćemo dolaziti u cilj da malo osjetim taj uspon prije prave stvari. Tu sam susreo klupskog kolegu koji je trčao utrku na 28. km. Kako se vrijeme starta primicalo približio sam se startnoj liniji i pljeskom podržao sve one koji kreću na svoju avanturu od 28. i 42. km.

Imao sam još malo vremena. Utrošio sam to vrijeme na žustrije pripremanje, istezanje i još jedan posijet WCu. Pokušao sam se što više približiti startnoj liniji no nisam puno baš dobru poziciju izabrao – previše je ljudi bili oizmeđu mene i startnog praga. U gomili mi se pridružio kolega trkač koji također trči cross ligu na Dravi. Izmjenili smo par rečenica prije starta.

Vladala je velika gužva te je spust bio vrlo spor. Tražio sam svaki otvor kako bih se progurao što više naprijed. Sporo sam napredovao. Neki ljudi su bili presposi na ovom dijelu na kojem sam odlučio da ću ići brzo. Nakon prvog zavoja kada se cesta proširila konačno sam dobio više mjesta za manevriranje. Nako par kilometara morao sam stati kako bih obavio malu nuždu jer mi je u želucu vladao kaos te nisam htio da se fiziologija okrene protiv mene.

U tom trenutku smo već dobrano bili u šumi te je put na nekim dijelovima bio vrlo blatnjav. No to je bila samo uvertira u ono što nas čeka. Oko petog kilometra skrenuli smo na planinarski put koji se svakim pedaljom bio razgaženiji i razgaženiji. Neki ljudi su ovdje bili vrlo pažljivi. Neke sam puštao da idu ispred mene. Dok smo čuli žubor potoka znali smo da je tu kraj. Pred nama je bio uspon na Horvatove stube.

Na Horvatovim stubama hvatao sam dah te sam pratio trkača ispred sebe. Činilo mi se da je išao malo presporo. Pretekao sam ga prvom prilikom isto tako još dvoje trkača. Kada smo prilazili okrijeponoj postaji odmah nakon stuba posegnuo sam za gelom koji mi je dao Bojan prije utrke te ga isprao s dva deci vode. Krenuo sam brzo dalje hitrim korakom.

Pred nama je bio brži dio na kojem se moglo dobro zalaufati. No svako veselje kratko traje te smo došli do oštrog uspona koji je vodio prema Hunjki. Niti otvorena livada nije puno pomogla. Povišena temperatura je usporavala ljude. Pokušao sam taj dio što prije odraditi. Tako sam i par ljudi prestigao. Laganim korakom sam prešao livadu te smo došli do ceste iza koje je slijedio još jedan brzi dio kroz šumu.

36839546_10213513756172509_8510631001586663424_n

Te dijelove sam mogao bolje odraditi te još više potegnuti. Ovako sam samo guštao. U svakom zavoju kroz šumu i zemljani put pred menom koji je mijenjao nagib. Kada je nagib postao jači približili smo se Puntijarci. Tamo je bila još jedna okrijepna točka na kojoj se točila čak i piva. odmahnuo sam rukom na tu ponudu i krenuo dalje.

Znao sam da ima još malo, a moj sat je lagao o kilometraži koju sam prešao. Konkurencije nije bilo na vidiku te sam tjerao koliko je išlo. Ostalo je još par brijegova prije kraja te ona zadnji na kojem sam puzao prema odašiljaču. kada se nagib smirio počo sam trčkarati i napredovati naprijed. U startno-ciljnoj ravnini sam potegao. Oslobodio sam višak energije koja je ostala zarobljena u meni.

36852902_2081647182162455_8804770548363034624_o
ušprintavanje u cilj 😀 FTW

No nažalost to nije bilo dovoljno. Iako sam ostvario super vrijeme od 1:15:18,  to nije bilo dovoljno da prestignem dugonogu konkurenciju. U meni je ostao osjećaj praznine možda čak i malo srama koji nije bio toliki da bude prijetnja egu. Lekcija naučena: go hard or go home! Nakon utrke fotkao sam te čavljao s kolegama trkačima dok smo čekali da Bojan istrči svoj maraton. I istrčao ga je i to s vrlo dobrim rezultatom. Do sljedečeg Sljemnskog maratona. Rok, rok 😀

Featured

trail-blaizing

4. utrka za mač grofa Draškovića

Trčanje šumskim putićima najbolji je način trailanja. Takav osjećaj daje utrka na Trakošćanu koja se ove godine održala po četvrti put. Nakon prošlogodišnjeg debija koji sam otrčao s manjom ozljedom, ove godine sam istinski uživao.

Start utrke je bio u 10 sati na livadi podno dvorca i blizu ulaza s glavne ceste. Ponukan iskustvom od prošle godine odabrao startna pozicija mi je sada bila bliža prvim linijama. Kada smo startali još sam malo pretrčavao ljude bez obzira da li su oni sudjelovali na utrci od 5 ili 10 km. Tražio sam što čišću liniju po kamenom usponu poslije prijeđenog mosta. Bilo je previše ljudi kada se puteljak suzio te je taktika puno značila. Mjesta za prestizanje je bilo malo ili je bilo rizično. Mogao si birati korijenje i stijenje desno ili jezero s lijeve strane. Jedan od trkača poskliznuo se par metara ispred mene, bilo je sklisko.

Mostići su povezivali isprekidani zemljani putić koji je na djelovima bio blatnjav s obzirom na nedavne kišne dane. Kada trčiš iza nekoga teško je planirati gdje ćeš stati što povećava oprez i smanjuje brzinu. Tako se može opisati ostatak prvog kruga oko jezera. Nakon malog uspona na račvanju staze za 5 i 10 kn slijedio je spust do okrijepne postaje gdje u trku uzimam gutljaj vode.

Tu sam naišao na klupskog kolegu koji se pozalio na tjelesne tegobe. Trčali smo zajedno dalje kojih kilometar nakon čega je on odlučio da pričeka curu koja je isto trčala ovu utrku. Dan je bio oblačnjikav te je hlad nudio dosta svježine naspram prošle godine kada je vladala gadna sparina. Puteljci su sada bilo prohodniji te se optimalna putanja lako mogla naći. Gazio sam koliko je išlo, no pred kraj kruga sam stisnuo za ozbač. Zadnju milju sam trčao ubrzanim tempom prateči brzog trkača koji me prestigao.

36585487_1296966073770104_8959287880941830144_n
neki vele da je ovo lice odmornog čovjeka

Kada smo došli na zadnji uspon držao sam tempo trkača ispred sebe, a kada smo došli do zadnje dijela uspona i kada sam osjetio da je cilj blizu dao sam petama vjetra i prestigao trkača ispred sebe i ušao u cilj s vremenom 48:29. Za 3 minute bolje vrijeme nego  prošle godine no i definitivno bolji osjećaj. S nestpljenjem očekujem slijedeću godinu. Bolje da odmah počnem trenirati!

grof_drašković_2018

Featured

mountain trail racing

26. međunarodna brdska utrka ivančica 2018

conquer of Iva

Jutro je bilo hladnjikavo i manje toplo nego prijašnja jutra. Jučerašnja kiša i sjeverac donjeli su neočekivano osvježenje. Vrijeme je bilo kao stvoreno za trčanje. Danas smo se namjerili na brdsku utrku Ivančica koja je prijašnjih godina bila dio prvenstva RH u planinskom trčanju. Ove godine to nije bio slučaj te je zbog toga bila i manja gužva na startu.

Već prije devet sati smo stigli u Ivanec odakle je utrka startala te smo imali dovoljno vremena za pripreme i ispijanje kave na suncu. Točno u 10 sati 60-ak trkača startalo je iz centra Ivanca te smo se zaputili prema vrhu Ivančice. Do tamo nas je djelilo “samo” 13km i 827m nadmorske visine.

Prvih 4,5 km je bio čisti asfalt te se trebalo suspregnuti malo da se ne zaletim iako je i na ovom dijelu bilo dosta uspona. Kada smo prošli prvu okrepnu točku koja se nalazila na izvoru Žgano vino podloga se promijenila te je asfalt zamjenila zemlja, kamenje i šljunak.

35941765_2032915300083479_7997793906236325888_o

Ovdje je bilo i više hladovine što je bilo dobro s obzirom da smo se uspinjali te nam je trebalo svježeg zraka. čekao sam slijedeću okrepnu točku prije nego krenem u akciju. Do tada sam se lagano kretao po stazi koja je vodila do vrha. Na drugoj okrijepnoj točci sam zastao i popio punu čašu vode te brzo nastavio dalje. Nakon kilometra je slijedilo spuštanje na kojem se trebalo paziti da ne zaletim previše. Nakon spusta slijedio je uspon na kojem sam malo prošetao prije nego sam ponovo počeo trčkarati.

IMG_20180624_091203_730

Bio sam iz natjecatelja kojega sam mislio da ću ga prestići prije cilja no na kraju nisam. U cilj sam ušao s vremenom 1:22:39 što me pozicioniralo na 23. mjesto, što je bilo dosta dobro za prvi put.

brdska_utrka_ivancica_2018

freetrailing

Dan kasnije išli smo trčati na Sljeme. Točnije jedan krug sljemenskog maratona koji se uskoro održava. Iako smo krenuli dosta kasno (na startu smo bili oko 12h) vrijeme je bilo oblačno i hladnjikavo. No bez obzira na to išli smo u kratkome, jer smo se tokom trčanja zagrijali.

Bojan je bio zadužen za orijentaciju te je većinu vremena provodio na čelu, dok smo ga Ana i ja pratili. S obzirom da nismo bili stoposto sigurni na koje staze moramo skrenuti na nekim djelovima smo zastajali kako bi pogledali kartu.

Ovo je bio jedan od najboljih treninga, vrijeme perfektno kao i staza. prvi diose sastojao od spusta po većinom šodrenoj cesti koja je u šumi bila ispunjena lokvama te blatom. Kada smo prešli na planinarski put i završni spust prema Srnecu potreban je bio oprez jer je uski put bio ispunjen blatom i skliskim kamenjem. Kada smo odradili završni spust i prešli preko potoka, slijedio je uspon po Horvatovim stubama kroz spilju Medvednicu. Po stubama se ne može trčati već je potrebno oprezno navigirati po svih 500.
sljemenski_krug

Uspon se nastavlja putem prema planinarskom domu Hunjka gdje se nagib podiže. Na jednoj livadi uletavamo u krdo miroljubivih pasa te smo morali malo usporiti. Nakon Hunjke nastavljamo prema Puntijarki cijelim putem se krećući planinarskim putevima. na Puntijarci se opskbljujemo vodom te krećemo dalje prema vrhu. Nagib je oštar te  je hodanje obavezno. Na par mjesta moguće je i kratkotrajno trčanje no umor od jučerašnje Ivančice smanjuje to vrijeme. Usput se može vidjeti i pomirisati balega od nepoznatih životinja, pretpostvljam divljih svinja ili možda medvjeda.

Oštar uspon prema vrhu označavao je i kraj našeg treninga. Došli smo do vrha za jedan sat i 35 minuta. Trening odrađen te teren za sljemenski maraton izviđen. Sam maraton je na rasporedu za dva tjedna. Nadam se da će nam vrijeme biti naklonjeno kao što je bilo i ove nedjelje.

DSC_0129

Featured

dark and fast

night raid

Nikada još nisam išao trčati na Čevo po noči no prilika mi se ukazala u obliku zadnjeg kola cross lige “Četiri godišnja doba na Čevu”. Došao sam pola sata prije utrke još dok je ostalo nešto malo danjeg svijetla na obzoru. Start same utrke je bio kao i obično na mostu preko rijeke Bednje, a ovaj put na njega je bio postavljen lampaš kao putokaz svima nama koji ćemo trčati.

DSC_0100

Startali smo malo poslije pola 10 taman dok je pao pravi mrak, a hrvatska reprezentacija je dala prvi gol na svjetskom prvenstvu. Sve svijetiljke su bile upaljene te je bilo puno svijetla. Bez obzira na to izvan tog svijetla vladala je tama koja je skrivala razne opasnosti. Krenuo sam bržim korakom no bio sam usporena na prvoj uzbrdici od strane sporijih trkača. Brzo sam ih preskočio i jurio dalje.

Konfiguracija terena mi je bila poznata no s obzirom da nisam vidio ništa osim onoga što je moja svjetiljka osvjetljavala, doživljaj je bio potpuno drugačiji. Staza je bila prožeta lampionima te reflektirajučim oznakama koje su obilježavale naš put. Držao sam tempo te sam trčao na dijelovima na kojima obično ne trčim. Bilo mi je lakše jer nije bilo toliko sparno, no morao sam paziti na korijenje i kamenje na užim dijelovima staze.

Taman na usponu prije Trafine staze prestigao sam jednog “trkača” te nastavio dalje po istoj. Bilo je teško no ubrzo sam čuo glasove s vrha te sam znao da nema još puno. Zaletio sam se do križa na vrhu i to je bilo to. Novi PB! Naravno samo za ovu stazu (19:03), a prema službenim rezultatima on je još bolji (18:51).

35521627_1716672798447587_4049936959336873984_n

Nakon uspona slijedio je odmor na vrhu i opuštanje uz utakmicu koja se mogla gledati na velikom platnu. Tu se spremao i roštilj te smo se gostili štruklima. Nakon kraja utakmice koju smo pobijedili slijedila je podjela nagrada za najbolje u ovogodišnjoj lizi.

street racing

Nakon noči s malo sna, jer sam s Čeva došao tek oko pola jedan slijedila je još jedna utrka. Na redu je bio Medvedrun – utrka po ulicama Gornjeg grada. Več prije 8 sam bio na parkiralistu blizu glavnog kolodvor i čekao Bojana i Anu. Utrka je počinjala u 9 sati te smo imali dosta vremena da se prošetamo do Tkalčićeve ulice -starta utrke.

Na startu je kao i obicno vladala guzva no pomaknuo sam se što blize startnoj liniji kako bi imao manje posla u preskakanju sporijih trkaca. Utrka je startala malo iza 9 sati, a cep je nastao nakon 200 metara kada smo skrenuli lijevo na uske stepenice. Nakon stepenica krenuo sam u daljnje prestizanje, no kako je bio tek prvi krug morao sam se i malo štedjeti. Proletio sam kraj prve okrepe na spust s vrlo nezgodnim stepenicama. Ipak, u donjem dijelu spusta mogla se razviti dobra brzina. Vrijeme je bilo dobro te sunca nismo vidjeli. Niti kada smo krenuli ponovo uzbrdo na kratak uspon prema Štrosu. Uskoro smo uletjeli u niz lijevih i desnih zavoja koji su bili kombinirani s stepenicama. Zadnje stepenice prije cilja su bile zeznute jer su bile dosta male te je bio potreban brz rad nogu.

35540652_2059635991030241_3795054672071360512_n

Uletjeli smo u drugi krug u kojem više nije bilo tolike gužve. Prve stepenice sam preskakao te na kratko ostao bez daha, slijedio je dug slabi uspon na kojem sam dobio komentar da sam još dosta svijež. Nakon okrijepne točke gdje sam se rehidrirao malo sam povečao tempo. No još uvijek sam se čuvao.

U zadnjem slalomu sam pokušao dobiti nešto na vremenu no bilo je premalo staze. Cilj je došao prebrzo. Trčao sam s oke vremenom, ali mi se činilo da sam mogao trčati jače. Poslije utrke popili smo pivo te raspravljali smo o utiscima s utrke. Moji su da ovo nije utrka po mom ukusu te je malo vjerojatno da ću je ponoviti slijedeće godine.

medvedrun_2018

Featured

goat paths of rijeka

Rijeka trail

Nisam baš mogao spavati te noći. Valjda od uzbuđenja koje nas je čekalo sljedećeg dana. Produbio sam se oko 4 i 15. Taman prije nego što mi je zvonila budilica na mobitelu. Skuhao sam kavu i počeo obavljati zadnje pripreme. Vani se danilo i ptičice su počele cvrkutati. Malo prije pet sat krenuo sam putem Kneginca gdje sam pokupio već spremnog Nikolu.

Krenuli smo prema Zagrebu i dalje prema Rijeci. Nije bilo problema u prometu te smo se brzo kretali autocestom. Na jednom dijelu upali smo u maglu no većinu vremena smo uživali u pogledu na planine koje su okruživale autocestu. Kada smo došli u Rijeku malo smo krivo skrenuli te smo tražili točno mjesto gdje se održavala utrka. Ispostavilo se da sam ja bolji navigator nego vozač te sam na kratko zamijenio uloge s Nikolom.

DSC_4352

Došli smo 45 minuta prije početka te smo imali dovoljno vremena za pripremu. Start je bio ispred ulaza u dvorac što je bilo totalno drugačije od bilo koje utrke na kojoj sam do sada sudjelovao. Krenuli smo oko 9 sati ulicama Trsata prema planinarskim stazama Kvarnera. Bilo je dosta hlada no bilo je dosta i vlage.

Trčali smo šumicom kraj ruševina prije nego što krenuli nizbrdo. Ovdje je bilo dosta sklisko te je trebalo biti oprezan. I sam sam na par mjesta proklizao, no bez ozbiljnih posljedica. Uživao sam u svakom koraku. Staza mi je za sada pasala. Zemljana površina išarana malim kamenjem. Put se vrludao lijevo – desno. Prirodne zapreke, kao što su potoci i  srušena stabla sjekle su put dodajući još jedan sloj avanture.

Bilo je dosta uspona te je staza postajala sve uža i zahtjevnija. Zemlju je zamijenilo kamenje te je cijela staza postala popločena kamenjem. Ubrzo sam shvatio da sam napravio pogrešku kada sam startao iz začelja jer sam sada na usponu kao divokoza preskakivao sporije natjecatelje. Na puno dijelova bio sam “zatočen” jer nije bilo mjesta za obilazak.

Šumsko raslinje zamijenila je makija te se s povećanjem elevacije otvarao se pogled na grad. Nije bilo puno vremena za uživanje u pogledu no krajičkom oka sam pratio okolinu. Kamenjar se nastavio te smo uskoro došli do najviše točke Veli vrh gdje je bila prva kontrolna točka. Nije to bilo ništa posebno. Barem mi se nije tako činilo.

Krenuli smo u spust po skliskom i vlažnom planinarskom putu ispunjenog kamenjem. Ovdje sam morao usporiti s obzirom na brzinu spusta. Propuštao sam ljude koji su me dostigli. Shvatio sam da tenisice koje sam nosio nisu bile baš pogodne za ovaj teren. Skrenuli smo desno na odvajanju staza za kraću rutu te se još malo spuštali po kamenju.

35043466_2122880334609919_8771565756765700096_n

Došli smo do asfalta po kojem smo došli do okrijepne točke. Ponuđeno je bilo voda, izotonik i kola. Uzeo sam ono srednje i krenuo dalje. Počeo sam trčati za curama koje su me pretekle na spustu po kamenju te sam jednu pretekao. Trčali smo uz korito neke rijeke – Riječine, kako smo kasnije saznali.

34877813_2122881084609844_6387802574694645760_o

Na jednom dijelu smo prelazili preko morkog mosta. S obzirom da mi tenisice nisu bile prilagođene ovom skliskom terenu, odsklizao sam se na stijenu kada sam se pokušao zaustaviti prilikom silaska s mosta. Ništa strašno, no opreza nikad dosta.Nakon malo asfalta i makadama vraćamo se na uski put. Ovdje sam posrnuo dvaput te sam usporio. Puteljak mi je jednostavno bio preuzak.

Trčali smo šumom ma pravi užitak i onda sam krivo skrenuo. Da sada mogu reći da mi se i to dogodilo. Umjesto lijevog skretanja skrenuo sam desno i povukao sa sobom još dvoje. Odlučili smo se vratiti tek nakon kilometra. Izgubili smo nešto vremena a ja sam i većinu svoje volje. Ostatak puta sam prešao u sporijem tempu te me zadnji uspon malkice dokrajčio.

DSC_4333

Došao sam u cilj s vremenom 2:01:16. Nije loše ali moglo je bolje. Nikola je došao 6 minuta iza mene. Taman da popričam s curama koje su me pretekle i obnovim snage s ponuđenim osvježenjima. Zadovoljan sam ovim iskustvom te se možda zeletimo na još jedno kolo Kvarner lige – Risnjak, koji je na rasporedu slijedeći mjesec.

DSC_0085

Featured

another bear in the cave

33. Plitvički polumaraton

Plitvički polumaraton – utka koju sam očekivao cijele godine te utrka koje sam se najviše bojao. Zadnji put sam ovu utrku otrčao prije dvije godine i to mi je bio prvi polumaraton kojega sam istrčao. S obzirom da je to brdoviti polumaraton za njega treba jače trenirati. Ove godine nisam baš trenirao za polumaratone pa tako nisam niti za ovaj. Kako se on  održava početkom šestog mjeseca vručine su česta pojava. Još jedan detalj koji krasi ovaj maraton.

Krenuli smo dosta rano toga dana, već oko pola 5 smo bili na autocesti prema Zagrebu i dalje prema Karlovcu i Plitvicama – našoj krajnjoj destinaciji. Putem nas je oprala kiša koju sam priželjkivao da pada tijekom utrke.  Došli smo dosta rano. Več 15 do 7 smo bili kod kolege trkača koji je za nas podigao startne pakete dan prije. Odlučili smo da odemo na kavu poslije što smo parkirali auto na parkiralištu u šumi. Na kavi raspravljamo o tektikama trčanja i opremi.

Utrka je počinjala u devet sati. Pola sata prije krenuli smo prema startu. Malo smo zalutali te smo počeli trčati po zadnjoj trasi polumaratona kojeg sam se prisjetio od prije dvije godine. Trčkaranje kroz hlad šume je bilo vrlo opuštajuće. Spustili smo se do starta gdje je već bilo more trkača. Zbuksali smo se u sredini nekoliko metrara iza prve linije. Bilo je tu puno poznatih lica. Opet sam podvezivao tenisice te ostavljao dosta mjesta da mi ne budu prenapete.

More ljudi se pokrenulo i ja s njima. Bio sam opušten te sam krenuo jako. Nakon prvog zavoja krenuo sam u slalom između trkača. Tempo poslije prvog kilometra mi je bio dobar te sam samo tako nastavio. Prepustio sam se nizbrdici te sam lagano klizio prema dolje. Susreo sam kolegu trkača s kojim sam došao na Plitvice te smo zajedno pretrčali kilometar – dva. Pretrčali smo čak i Veroniku Jurišić – kraljicu brdskog trčanja – koja se držala iza nas kojih sto metara (nije bilo bitno što je ona trčala maraton). Kolega je otišao malo naprijed, a ja sam natavio kliziti cestom prema dolje. Kilometri su se samo nizali.

Tako je bilo do poslije mosta preko rijeke Korane gdje je počeo prvi manji uspon. Veronika je jurnula naprijed dok sam ja počeo usporavati. Krenuo sam lagano u brdo jer sam znao što nas sve još očekuje. Ubrzo je i došlo skretanje uljevo – ubrdo. Tu sam se počeo štedjeti jer smo bili na čistini, a sunce je pičilo. Pičilo je jako.

S nestrpljenjem sam dočekao 10. kilometar i drugu okrijepu. Uzeo sam bočicu s vodom i veliki dio polio po sebi dok sam manji dio popio. Uzeo sam i bananu koju na kraju nisam niti pojeo. Nešto je nedostajalo. Nije bilo tamburaša i drugih muzikaša koji su bili prisutni na nekim raskrščima prije dvije godine. Bio sam malo razočaran. Hlad sam hvatao svakom prilikom. Ovo više nije bio polumaraton, ovo je bila utrka za preživljavanje. Preticalo me dosta ljudi, a s nekima sam izmjenio i par riječi međusobne potpore. Delirij je vladao kada smo došli do sjenovitijeg dijela staze i krenuli s spuštanjem u nacionalni park.

34579359_2185161404882137_5946763292285337600_o

#samopozitiva

34583325_10156381788538875_2755574407781941248_o

Noge su mi se nakon 15. kilometra činile teške kao olovo. No nastavio sam svojim tempom dalje. Nakon prelaska kroz park slijedio je dio gdje se okrećemo u šumi i idemo prema cilju. Prije okreta to je mali uspon, a nakon pista za polagano ubrzavanje. Veselje traje kratko. Taman do uzbrdice prije zadnje okrijepe. Zadnjoj okrijepi sam se posebno veselio. Tu sam uzeo jednu čašu izotonika, bocu vode koju sam ponovo potrošio na poljevanje i bananu koju sam sada pojeo. Hodao sam kojih 50 metara dok sam sve to obavljao te sam krenuo odlučno naprijed. Bilo je samo još samo dva kilometra do kraja i jedna uzbrdica.

Štedio sam se koliko sam mogao i dobivao salve ohrabrenja od prolaznika koji su prolazili našom rutom. Pogledao sam na sat i otprilike izračunao koliko bih mogao istrčati ovaj polumaraton. Sputio sam se niz zadnju strminu i uletio u cilj. Vrijeme: 1:50:16 (chip time) – sedam minuta gore od PB-a, 10 minuta bolje nego prije dvije godine. Mnogo bolje nego što sam predvidio. Bio sam sretan što sam preživio ovaj prekrasan polumaraton. Odmah dobiješ motivacije za ostatak nadolazeće sezone.

Featured

boroša aftermath

8. kolo kros liga Drava 2018

Nakon vrlo aktivnog vikenda došao je tjedan u kojem sam odradio samo jedan trening te sam se čuvao za četvrtak. Vrijeme je bilo promijenjivo tokom cijelog tjedna što mi je pasalo jer nije bilo niti prevruče niti prehladno. Tako je bilo i ovog četvrtka, bilo je polusunčano jutro te su se onda nadvili oblaci.

Sat vremena prije utrke počela je lijevati kiša što je dodatno ohladilo atmosferu. Krenuo sam malo poslije pola sedam do starta, uplatio startninu te se zaputio preko mosta. Ostavio sam bicikl na ogradi bazena koji ovih dana prolaze temeljnu obnovu. Čak su i postavljeni plakati kako su izgledali u svojem punom sjaju.

Par minuta prije starta kišica je zaprijetila s par kapi, ali ništa što bi značajnije utjecalo na tok utrke. Tjekom zagrijavanja osjetio sam stezanje mišića u ljevoj nozi i blagu bol koja je bila samo trenutna. Kada sam se rastegnuo nije više bila prisutna. Krenuli smo točno na vrijeme. Ovaj put sam se pozicionirao dosta blizu prvog reda te nisam imao puno ljudi za prestizanje.

32781649_622275078104746_4509571337013952512_o

Prvi kilometar je brzo prošao i opet sam imao dobro prolazno vrijeme (4:03). nastavio sam dalje no odlučio sam se ne zaljetati već da sve ide svojim tokom. Na drugom kilometru je slijedio očekivani pad tempa. Be obzira na sve disanje mi je bilo postojanjije. Ohlađena atmosfera je pridonjela tome. Na trenutak me zabrinulo sunce koje je izašlo iza oblaka te je pucalo direktno na nas trkače. I kada smo bili već na trećem kilometru nisam gubio snagu kao prije već sam gurao naprijed. Čak mi niti tempo nije bio tako loš.

Nastavio sam dalje držeći priključak s ostalim natjecateljima. No tu me nekoliko njih prestiglo. Još uvijek nisam bio toliko umoran što to često bude slućaj prije četvrtaog kilometra. Tempo mi je bio postojan. Tako je bilo i do kraja. Iako sam malooo ubzao na zadnjem kilometru. Imao sam neviđenu snagu koju niti sam ne znam odakle sam čupao. Niti kada sam ušao u cilj nije mi bilo toliko teško kao na ranijim kolima. Rezultat: 23:56 i novi osobni rekord, staze kao i onaj na pet kilometara koji sam spustion za 15 sekundi na 21:32.

8. kolo kros liga Drava

Izgleda da mi je Boroša opet pomogla da poboljšam svoj rezultat na kratim stazama. Eh, da je barem Boroša svaki mjesec 😉

Featured

fired up in čakovec

2. polumaraton Zrinski(h)

Jutro je bilo vrlo toplo. Čak je bilo toplije nego u Osijeku prije par tjedana. To zasigurno nije bio dobar znak jer sam nosio majicu bez rukava. Oko 9 sati smo došli u Čakovec, sat vremena prije početka utrke. Zaputio sam se pokupiti startni paket i uplatiti statninu. Rad nije bio dug pa sam to brzo obavio.

Ubrzo smo se našli s frendovima koji su također trčali te smo razgovarali o taktikama. Moj cilj je bio da preživim polumaraton te se nisam osjećao spreman kao što sam bio  spreman na zimskome. Svi smo tražili mjesto u hladu te smo krenuli prema startu utrke koji je bio na istom mjestu kao i prošle godine.

Nakon uvodnog programa krenuli smo odjekom pucnja iz topa. Na prvih pet kilometara iznojio sam sve što sam mogao iznojiti. Na ovoj dionici je bilo dosta hlada te mi je tempo bio dobar. Nakon odvajanja utrke na 5km mi smo nastavili dalje desno. Okrijepnih postaja je bilo zbilja na pretek te tekučina nije nedostajalo. Osijetio sam da mi fali svježine te sam se na svakoj okrijepnoj postaji poljevao vodom te ispijao vodu ili sok.

Na prvim okrjepnim stanicama sam pio manje no kako su se kilometri nizali uzimanje tekučine je postalo prijeko potrebno. Bez obzira na sve osječao sam se dobro. Naravno nakon 10-og km tempo mi se smanjio.

Na 12. km stariji gospodin ispred mene se požalio uzrečicom: “Što mi je to trebalo u životu?”. I sam sam se puno puta pitao to. Nastavio sam postojanim tempom po nemilosrdnom suncu. Okrijepnih postaja nije nedostajalo te sam korisio svaku priliku da se zalijem vodom. Nažalost ta sviježina nije dugo trajala.

Nastavio sam dalje. Noge su mi bile sve teže. Oko 15-og km pretekao sam djevojku koja je doslovno stenjala od bola. Nastavio sam dalje svojim tempom na svakom koraku tražeći hlad. Na zaobilaznici ga nije bilo te je taj dio bio jedan od najtežih. Uskoro smo došli i do nadvožnjaka. Tu sam doživio jedan od zadnjih slomova. Hodao sam malo jer sam osjetio da mi se puls digao. Taman prije markera za 20km vidio sam natjecatelja kojega su u hladu “oživljavali”.

31945858_1058436124318063_7240936663415783424_n

I taj zadnji km je bio jedan od težih. Klonio sam se sunca što više sam mogao. Ušli smo u park prije cilja i samo smo još dvorac morali proči. Nažalost ove godine nije bilo tepiha preko kamenja koje je vodilo do cilja. Letio sam dalje i konačno došao na cilj. Vrijeme (1:52:18) nije vrijedno spomena. Ne nakon ovakve utrke, gdje je svaki kilometar bio izazov. Definitivno mi fali treninga po suncu.

ck_HM_2018

Featured

side-wind-er

5. kolo cross liga Drava

Dan je počeo kao i svaki ovaj tjedan. Visoke temperature i sunce koje se probijalo kroz oblake. No kako sam danas radio uz otvoreni prozor s pogledom na kuču od susjeda, osjetio sam lahor koji je puhao dosta jako. Kako je dan odmicao dosta se naoblačilo te sat vreemna prije utrke činilo se kao da bi moglo pljusnuti.

Cijeli dan sam se vozao bicom po gradu i obavljao poslove koje sam imao za obaviti. Tako sam krenuo i na utrku bicom. S obzirom da je vjetar tukao s sjevera išao sam malo izmjenjenom rutom nego uobičajeno. Došao sam na štand s prijavama i uplatio startninu.

Kako sam prelazio pješački most osjetio sam par kapi koje su pale iz oblaka. Ostavio sam bic na uobičajenom mjestu te se počeo zagrijavati. Kako su minute prolazile tako je intenzitet kiše porastao. Par minuta prije starta bio je to već pravi pljusak. Poredali smo se na startnu liniju i onda smo čekali da se sudac prošeće preko pješačkog mosta. Svi su zazivali što brži start.

I krenuli smo! Pljusak se držao možda još kojih 500 metara utrke ili se to tako samo činilo jer utrka prolazi ispod krošanja drveča. Nakon kilometra izašli smo na čistinu te je kiša zasigurno prestala. Iako sam imao dobar tempo samo sam produžio za trkačem ispred sebe. Nisam osjećao preveliki umor. Da li se to osjete moji kondicijski treninzi s Čeva ili ne znam kaj? Disanje mi je bilo oke i nastavio sam dalje.

Onda se desilo nekaj kaj ne znam jel bio slučajnost ili sudbina. Odvezala mi se lijeva tenisica i znao sam da ću uskoro morati stati. Trčao sam taman malo prije mosta. I onda sam stao. Možda me prao adenalin ili kaj no motorne funkcije ruku su mi bile usporene. Rekao sam sebi: polako diši. Zec ide oko stabla i onda u rupu. Zavezao sam teniscu i krenuo dalje preko mosta.

Sat je ubrzo odzvonio za 3km. Imao sa solidan tempo s obzirom da sam stao i zavezao tenisicu (4:30). Da, to je taj tempo kad stignem i tenisicu zavezati. 😀 Išao sam dalje no malo sam izgubio mjesto u poretku. Rekao sam: nema veze. Koljena su mi bila opuštena te sam gazio naprijed. Odzodio je i četvrti km no nisam mario za tempo. Nastavio sam tempom svog tijela.

Kada smo se približavali cesti čuo sam glasove iza sebe. Neki su se ljudi spominjali. Prelaskom ceste pojačao sam tempo. Bilo je oko kilometra do cilja i sada je bilo vrijeme da još više potegnem. Na čudo nije bilo toliko teško.

31318247_611752542490333_5125063832980422656_n

Kada sam utrčao u cilj ostao sam u čudu kada sam čuo vrijeme: 24:08. Štaaa? Jel sam ja halucinirao? No pogled na sat je potvrdio to vrijeme. Obuzela me blaga euforija. Čak sam postavio i novi rekord na 5km: 21:44 što je 11 sekundi bolje od prethodno postavljenog rekorda. Bilo je još nekih novih rekorda no ovi su mi bili najbitniji.

05

Kada sam pio vodu poslije utrke neki like je rekoa da je ova liga predvidljiva. Uvijek pobjedi ili ovaj ili onaj lik. Po mome su pobjednici oni koji poboljšavaju svoj reziltat iz kolo u kolo.

Featured

trial and error aka spring blaze

4. kolo cross liga Drava 2018

inferiority complex

Naš život je uvjetovan dvijema stvarima: genetikom i odgojem. Kako se naš roditelji i stariji ponašaju prema nama uvelike utječe na naš razvoj. Kažu da su prve tri godine djeteta najvažnije. Možda je to odskočna daska za djete ili kutija koja će gušiti njegov razvoj.

Zbog odgoja sam valjda ono što jesam (mind the “valjda”). Oko njega je izgrađena moja osobnost. Od svih osam simptoma ovog kompleksa podlježem svima njima. No ako znam da podliježem nećemu onda znam kako se oduprijeti porivima koji su izgrađeni u meni. Sve što je naučeno može se odučiti, jel ne?

..flashforward na 4. km utrke…

Sunce je nemilosrdno pržilo i već sam razmišljao: odustani. Po glavi su mi počele skakati svakakve misli. Počeo sam razmišljati o događajima od prije dvije godine i da li ću ponovo učiniti istu pogrešku. Svijest mi se uključila da idem prema istom rezultatu no da li sam spreman da promijenim nešto. Imam li ja taj kapacitet. S obzirom na prije dvije godine izbacio sam iz života jednu gadnu naviku koja me mnogo godina proganjala te po tome da situacija je bolje nego prije dvije godine. Albert Einsein je rekao: “Ludost je ponavljati isto i očekivati različiti rezultat”.

..back to present time..

Cijeli dan je bio jako topao te se temperatura popela preko 20 stupnjeva. Ovo kolo sigurno neće biti kiše. Odlučio sam otići na utrku biciklom jer sam tako mogao ponesti dodatnu vodu koju sam prethodno stavio na led. Došao sam i prijavio se za utrku. Vidio sam čak i Sonju koja se izgleda ponovo digla iz mrtvih nakon Istre.  prešao sam preko mosta i krenuo s istezanjem i laganim zagrijavanjem.

Bilo je fest vruče i znao sam da će biti još gore kad krenemo trčati. Startao sam iz sredine. Bila je jako gužva na startu jer je sunce izmamilo puno ljudi. Probio sam se na desni bok i krenuo sredinom prema naprijed. Pokušavao sam ne brzati te sam konačno poslušao savjet koji sam dobio na osiječkom polumaratonu – opusti koljena. No to ima “negativni” učinak jer se cijela sila prenosi duž cijele noge prema kvadricepsima. S obzirom da još uvijek trčim u disbalansu to mi definitivno može uništiti mišiće. No s druge strane možda počnem ispravnije (brže) trčati.

U drugi kilometar sam uletio tempom 4:12 te sam se osjećao dosta dobro. Čak sam nakon kilometra i pol osjetio da imam snage za potegnuti. Pratio sam trkača koji me prestigao do mosta i tada je krenula spomenuta kriza. Zašto, kako dalje, koji je smisao života? U hladu se tražilo mjesto više.

Bez obzira na spomenuti umor išao sam dalje. Moja negativnost me potjerala dalje ili je to bio učinak visinskog treninga na Čevo od prošlog petka. Četvrti i peti kilometar su brzo dozujali i prozujali, jer sam bio okupiran vlastitim mislima. Jedino kaj sam uočavao je bila ženska trkačica koja je bila pola klika ispred mene. Jedna od onih koja nije redovna na ovoj ligi.

31073056_608204826178438_8793091849385410560_o

Ubio sam i tih zadnjih šesto metara i uletio u cilj s neočekivanim rezultatom 24:53. Najbolji rezultat sezone kao i poboljšanje od skoro pola minute. Bio sam presretan kada sam pogledao na sat i vidio to vrijeme. Znači, ipak se kreće. Znači, ipak se mijenja.

4_kolo_cross_liga_2018

Featured

into the overflow

3. kolo cross liga Drava

Biti će ovo kratak osvrt na jučerašnju utrku kros lige Drava. Ovaj puta nije bilo puno kiše nažalost, iako se tijekom dana situacija mijenjala konstantno. Odlučio sam se za kraću varijantu dresa no poduplao sam gornji dio. Kada sam trčao prema startu nosio sam laganu jaknu u kojoj sam se malo oznojio te dok sam došao do prijavnog pulta morao sam je skinuti.

Krenuo sam ovaj put iz drugog reda te sam potegnuo dosta jako. Jedna od natjecateljica je rekla 3:30 nakon kojih 200m utrke. Morao sam smiriti situaciju te sam usporio. Bilo mi je oke za trčati, no znao sam da će mi doljnji sloj biti problem kasnije. Nakon prvog kilometra imao sam prolaz 4:05 što nije bilo loše.

Naravno na prolazu drugog i trećeg kilometra ta brojka se ovečala na 4:35 i 4:45 što je bilo i očekivano. Vručina koja je navirala iznutra remetila mi je koncentraciju te sam mislio da neću dovršiti utrku. No pri kraju nas je malo pošprijalo nekoliko kapi kiše što je jako godilo. Na kraju sam potegao i završio utrku s rezultatom 25:28 – sedam sekundi lošije nego prošli put te puno lošije od mog trenutnog rekorda koji treba skinuti.

30689237_604830686515852_1212813032548204544_n
malo sam dobio boju pri kraju
Featured

osiječki čuspajz

14. osiječki Ferivi polumaraton

Sat je zazvonio u 5:30 i bilo je vrijeme za pokret. Krenuli smo na “dug” put prema Osijek gdje se održavala današnja utrka. Pokupili smo i zadnjeg suputnika prilikom izlaska iz Zagreba i kretali se dalje autocestom A4 prema našoj destinaciji.  Imali smo kratko stajanje na benziskoj, no bez obzira na to dosta smo brzo došli u Osijek. Već oko pola 9 smo bili tamo. Prilikom ulaska u grad malo nas je poškrolila kiša. Kao da blagoslivlja naš dolazak.

Potražili smo mjesto gdje su se dijelili startni paketi, koje je bilo vrlo blizu mjesta starta utrke. Izbjegli smo i gužvu te smo se vratili do auta da se pripremimo za utrku. Startni paket je bio izraziro bogat te je unjemu bilo dosta korisnih stvari, od pića do hrane bonova za kupnju pa i sredstva za pranje rublja.

DSC_4051

Malo smo se zagrijavali na glavnom gradskom trgu te s nestrpljenjem čekali početak utrke. Oko 10:20 smo se primaknuli startnoj liniji te među ruljom čekali start. Iako je start bio predviđen za pola 11 do tog raspletaja događaja nije došlo. Čekali smo 25 minuta na, kako smo kasnije saznali natjecatelje koji su podizali startne brojeve na dan utrke. Gužva je bila velika pa nije bilo niti čudo da se tako nešto dogodilo.

Oko 11 konačno su nas pustili. Kasnije smo saznali da je bilo i padova prilikom starta što je vjerojatno bio rezultat čekanja. Krenuo sam lagano s obzirom da je bila velika gužva na startu. Potegao sam dobrom tempom 4:34 no s obzirom da sam osjetio da su mi se mišići nisu još opravili od zadnjeg kola lige. Postupno sam usportavao na tempo od 5:00.

Trasa je bila životopisna pa samo prvo prolazili kroz farmu konjičkog kluba Osijek prije nego su nas iznenadili tamburaši oko četvrtog kilometra prilikom laganog uspona na nasip. Nastavili smo šetnjicom uz Dravu gdje je bilo mnogo mladih glazbenika koji su svirali. Došli smo  do 8 kilometra gdje smo skrenuli natrag prema centru te smo se u hladovini visokih zgrada lagano znoijili. Sunce je pržilo i niije bilo milosti.

Na dijelu utrke Osijek je odzvanjao s puno dobre muzike. Naupečatljiviji su mi bili tamburaši  koji su svirali Mišu Kovača i onu njegovu “Svi pjevaju, ja ne čujem”. Ubrzo su te taktove zamijenili zvuci uličnog benad koji je pjevao pjesmu Parnog Valjka. Nakon okreta tijekom prelaska jednog od križanja neka ženska mi je rekla “opusti koljena biti će ti lakše” ostao sam u čudu. Da, bilo mi je teško, ali to sam mogao zahvaliti podsloju kojega sam obukao na sebe.

Prala me mega kriza kada smo skrenuli u park u kojem su svirali jazz. Skoro sam stao no znao sam da moram nastaviti dalje. Rekao sam sam sebi još samo trećina. Poslije parka skrenuli smo prema Trvrđi, jednoj od znamenitosti grada. Tamo nas je ponovo dočekala tamburica i ijukanje. Podloga se promijenila te je bilo malo zeznuto trčati po velikom kamenim blokovima. Skrenuli smo prema placu gdje trčimo iza štandova te nas misrisi domačih jela i mirodija zaokupljaju.

30261968_1489383277857735_8609862948195663872_n

Kretali smo se prema još jednom od znamenitosti grada Osijeka – velikom visečem mostu preko rijeke Drave. Iako se trebalo malo popeti vjetrić koji je puhao kada smo trčali preko mosta donosio je potrebnu svježinu.  Na drugoj strani mosta čekalo nas je osvježenje u obliku okrijepe koju su pripremili organizatori. Trčali smo uz Dravu oko kupališta koje nažalost još nije bilo pušteno u rad.

30227009_1489431741186222_7628414052921769984_n

Tu i tamo su na asfaltu po kojem smo trčali pisale motivacijske poruke. “Life begins outside the comfort zone” je bila samo jedna od njih. Prije povratka na most preusmjereni smo u parkić gdje trčimo po zelenoj podlozi te nas usput bodre violončalistica i saksofonist. Aplauzirao sam djevojci koja je svirala violinčalo iako nisam znao melodiju koju je svirala. Kada smo konačno skrenuli prema mostu čuo sam melodiju koju je svirao saksofonist. Bila je to pjesma Sude mi od Thompsona te je nekako bila prigodna.

DSC_4055

Taman prije mosta bila je oznaka za 20 km što je značilo da je kraj blizu. Preko promenade smo se vračali do starta te nas je samo još lagani uspon dijelio do cilja. Ubrzao sam te konačno došao do cilja uz rezultat 1:51:51 prema mojem satu. Zbog vručine mi se činilo kao sam sam pretrčao puno više. S guštom sam popio pola litre pive koja je vrlo brzo nestala.

14_osijecki_polumaraton

Sve u svemu vrlo specifična utrka koja je ostavila vrlo dobar utisak na mene. Čak razmišljam da se jednom vratim, možda čak već slijedeće godine. Čekali smo i proglašenje pobjednika koje je isto kasnilo kao i sam start. Ana je osvojila prvo mijesto u svojoj kategoriji te postavila novi PB. Za mene će biti drugih prilika za postavljanje PBova. Čakovački polumaraton je jako blizu…

DSC_4053_2

Featured

only happy when it rains

2. kolo cross liga Drava 2018

Iako sam propustio početak ovogodišnje cross Drava lige bio sam odlučan da sudjelujem u svim ostalim kolima.  Dan je počeo obečavajuće malo oblačno i kroz dan se na trenutke pokazivalo i sunce. No sat vremena prije početka utrke nebo se otvorilo. Počela je malo jača kiša za koju sam mislio da će potpuno zaobiči Varaždin.

Dvadeset minuta prije utrke zaputio sam se prema startu i usput pretekao jednog od natjecatelja. Prijavni pult je bio ispod suncobrana koji je sada glumio kišobran. Uploatio sam kotizaciju te krenuo preko mosta. Činilo mi se da je dosta manje trkača nego obično. No kako se vrijeme za utrku približavalo tako se startna linija punila dok je kiša neumorno padala.

Činilo mi se da sam startao malo blaže. Možda zato jer je bilo manje ljudi za preticanje. Nakon prvog kilometra tempo mi je bio 4:20 što je bilo dosta dobro. Morao sam smiriti disanje koje je bilo sporadično.  Drugi kilometar mi je nekako proletio i most je došao prebrzo. Još uvijek sam se borio s disanjem, ali nije bilo ništa kritično. Pratio sam trkače ispred sebe dok su me neki preticali.

Druga strana staze je bila puna rupa te su lokve bile posvuda. Nakon četvrtog kilometra sam osjetio da mi je čarapa mokra. Nastavio sam hrabro naprijed ubrzo mi je postalo vruče te sam počeo premještati kapu koju sam nosio na glavi. Čak sam razmišljao da je i skinem no kapa je na kraju ostala na glavi.

Na kraju je bio dobar rezultat: 25:21. Dobar početak sezone koja če prema mojim procjenama biti jedna od najmokrijih.

02

Who dares wins – SAS

Featured

spring on Krndija

Krndija 2018

Polako se danilo kada smo se potrpali u auto i krenuli prema Novom Marofu. Točno u 7 sati smo došli na parkiralište iza stare škole gdje nas je čekalo malobrojno društvo koje se odlučilo na ovaj pohod. Bilo nas je ukupno šest te smo se podijelili u dva auta. Krenuli smo prema Ludbregu te smo se preko Koprivnice i Virovitice po Podravskoj magistrali polako kretali prema našoj destinaciji. Nakon otprilke tri sata vožnje došli smo do Orahovice odakle smo krenuli prema napuštenom starom gradu Ružica. Usput smo provjerili radove na bazenu koji su se obavljali u vrijeme naše posjete.

 

Krenuli smo prema ruševinama kroz šumu koja je na malim djelovima bila pokrivena snijegom. Usput surećemo par planinara. Zemlja je još bila vlažna te je ispod snijega naviralo blato. Zaustavili smo se na malom vidikovcu prije ulaska u drevne ruševine.

 

Same ruševine su dosta velike te daju više opcija za istraživanje. Odmah na ulazu može se birati između tri staze. Lijeva vodi prema artiljeriskom dijelu i najmanji je od svih djelova. Središnji dio je najveći za istraživanje te omogućuje penjanje na vanjski dio tvrđave s kojega se pruža lijep pogled na okolicu.

 

Počinjemo spust s ruševina natrag prema autu, a usput se zaustavljamo na izvoru koji nosi naziv “Izvor života”. Spust je otežan blatom po kojem se doslovno kližemo prema dolje. Dolazimo do auta te krećemo do vidikovca iznad Orahovice gdje nastavljamo svoj pohod.

 

Kada čekamo vozače da se vrate iz Kutjeva gdje su ostavili jedan od auta susrećemo se s grupom trail trkača (prema mojoj pretpostavci) koji su krenuli u smijeru u kojem ćemo se i mi kretati. Na jednom od zidića odlučili smo prostrijeti hranu koju smo ponijeli sa sobom te obnovili snagu različitim prehrambenim proizvodima.

Nakon regrupiranja krečemo po cesti prema slijedećem cilju – vrh Kapavac. Po cesti je bilo ugodno šetati s obzirom da je bila pokrivena s par centimetara ugaženog snijega. Nakon par spustova i uspona dolazimo do vrha gdje se nalazi i odašiljač. Trailaši od prije su već bili u povratku kada smo štambiljali žigove ispod vidikovca.

 

Slijedio je oštar spust prema Tromeđi, našeg slijedećeg odredišta. Blizu Tromeđe se pružao prekrasan pogled na Krndiju i Papuk te dolinu ispred dviju velebnih planina. Snijezni pokrivac se izmijenivao s blatom što nam je na nekim mjestima usporavalo naš  marš.

Novu pauzu smo napravili u lovačkoj kuči Dobra voda. Vode nije bilo samo zapuštene fotelje, kauči i pecenjarnica. Ubrzo dolazimo do slijedeceg vrha – Lipa – gdje na raskrižju skrećemo prema vidikovcu Rogin Kamen s kojeg se proteze lijep pogled na udolinu. Iako je na znakovima pisalo 15 min meni se činilo da smo do vidikovca došli za upola manje. Opažamo i selo koje nam je krajnja točka. Netko je bacio opasku da se trebamo samo spustiti niz brijeg te bi bili na cilju. No odabrali smo drugu opciju te se vratili do raskrizja u šumi.

Krecemo se prema planinarskoj kuči Mlaka. Na jednom dijelu staze došli smo do oznake SPP za koju svi imaju interpretaciju što znači. Nakon par sto metara nailazimo na šikaru te nudim svima svoju interpretaciju – sjebani planinarski put. Nakon sto smo ponovo nasli markacije prolazimo kroz dio gdje je suma bila dosta razrusena. Bilo je dosta prepreka na stazi te cesto vijugamo. Jedan od najzanimljivijh djelova ovog pohoda kojeg smo usporedili s adrenalinskim parkom.

Dolazimo do planinarske kuče gdje radimo jos jednu pauzu. Samo kuča je vrlo lijepo napravljena te se uklapa u okolni okolis. Kraj nje prolazi potok na kojem su neki napunili zalihe vode. Uskoro dobivamo društvo u obliku velikog pesa iza kojeg su se pojavili njegovi vlasnici u pratnji još jednog psa.

Nakon izmjene par riječi krećemo u završni spust prema selu. Usput prolazimo kraj vinograda po čemu je i ovaj kraj poznat. Dolazimo do auta te se svi tiskamo u njega. Raspravljamo gdje bi mogli nabaviti vino te nam se odgovor sam nameće na prvom raskrižju do kojeg smo došli. Proizvođać vina Majetić nas je ugostio u svojoj maloj kušaonici i prodavaonici. Uz čašicu njegovih najboljih vina upuštamo se u dijalog o proizvodnji vina, propadanju Slavonije te komentiramo okuse koji se kotrljaju našim jezicima.

Zahvaljujemo se domačinu, kupujemo par boca njegovih vina koje smo ranije probali te krećemo dalje. Vozimo se do polazišne točke i drugog auta. Kako svijetlo blijedi vracamo se istim putem prema Novom Marofu. Jedan lijepo iskoristen dan i upoznavanje s još jedim kutkom Lijepe naše. Krndija check!

Featured

snow, mudd, cold water and everything in between

Crazy Hill Trail – 2018

Integritet i odlučnost su jako važne odlike u svijetu trčanja. Posebno ako se suočeni s nedostatkom snage i terenom koji te svakim korakom tjera da jednostavno odustaneš.

Ovo je jedna takva priča. Uvjeti koji su vladali na ovogodišnjem izdanju Crazy Hill Trail-a baš su bili crazy. Iako je vrijeme bilo super i povoljno za vanjske aktivnosti, zbog topljenja snijega uzrokovanim proljetnim temperaturama teren po kojem se kretala trasa traila je bila zanimljiva i izazovna.

Došli smo oko devet u Ludbreg što nam je dalo dosta vremena da se pripremimo za utrku čiji je start zakazan za pola jedanaest. Stigli smo i kavu popiti sto mi nije navika prije utrke. Ove godine svi natjecatelji su krenuli zajedno i oni s manje i oni s veće trase na koju sam ja išao. Nakon početnih par kilometara po asfaltu skrenuli smo na šljunčanu podlogu te je slijedio prvi spust. Ravno u jarak. Blatnjavi traktorski put na djelovima pokriven snijegom odavao je ono što nas čeka.

28699128_2091634300901515_1490891964270678131_o

Na četvrtom kilometru došli smo do račvanja male i velike trase. Velika je skrenula desno preko nabujalog potoka gdje je krenuo uspon u brdo. Nakon kilometra trasa je potpuno bila pokrivena snijegom, s obzirom da je tuda prošlo već dosta ljudi put je bio varljiv. Izmjenivao sam trčanje s hodanjem obzirom na količinu snijega koja se nalazila na trasi i da li smo se kretali uzbrdo ili nizbrdo.

Staza mi se svakim prijeđenim kilometrom činilia gorom. Blato se izmjenjivalo s lokvama i bljuzgom, koja se stvarala na mjestima gdje se snijeg ubrzano topio. Prvih 10 km je brzo prošlo čak i nekoliko km poslije nije bilo loše. Bilo je tu i scena iz crtiča. Jedan je jedan natjecatelj na skliskoj podlozi počeo zamahivati nogama jako brzo no to mu nije pomoglo da padne u blato. Počeli smo uspon po čistoj cesti gdje je voda utrla svoj put i napravila vododerinu. Kilometar ili dva nakon toga bila je slijedeća okrijepna točka kojoj sam se vrlo obradovao.

28617057_2091855524212726_3290141811285387652_o
“što mi je to trebalo” pogled na 17 km utrke

Slijedio je mokar spust po snijegu i blatu u dolinu. Ovo mi se činilo kao najgori dio staze jer mi je čarapa opet bila mokra. Nije bilo drugog izbora nego kretati se. Opet smo ušli u šumu u kojoj nas je dočekao snijeg i ragažena bljuzga. Opet sam par puta namočio čarapu.  Kretali smo se sporo te se naša trasa bila ispresjecana već prije nabujalim potocima. Napokon smo se dočepali ceste gdje je dosta ljudi pohitalo naprijed no ja nisam imao snage za išta takvo te sam ubrzanim korakom grabio naprijed.

Preostalo je još 10km do kraja te sam u glavi lagano počeo odbrojavati. Veselio sam se svakom javljanju mog sata da sam prešao još jedan kilometar. Došao sam do poznatag dijela koji je označavao da je blizu zadnja okrijepna postaja, a onda još samo 8 km do kraja. Samo.  Tih zadnjih 8km je naravno vodili kroz šumu i oni lijepi dijelovi od prošle godine su bili iskvareni. Na jednom dijelu prelazili smo preko još jednog nabujalog potoka preko kojeg nije bilo puta prijeko nego smo morali zagaziti u njega. Još jedno močenje čarapa.

Znao sam da je kraj blizu. Visibabe su prekrile brežuljke gdje nije bilo nimalo snijega. Skrenuli smo na cestu i to je bilo to. Preostalo je manje od dva km do cilja koje sam s guštom istrčao. Utrku sam završio u vremenu 5h 7min i 49sec.  Utrka koju sam zapravo vodio sam sa sobom. Deset puta sam planirao odustati no nešto mi je govorilo: Još samo jedan korak. Utrka koja je postala metafora za život. I kada ti se ne da, moraš nastaviti.

Featured

plowing the asphalt

2. zimski polumaraton

Nakon jednog kola crossa u Beretincu bio sam u nevolji. Nisam to odmah primijetio te mi je trebalo dva dana trčanja i 21 km da to shvatim. Nažuljao sam potkoljenični mišić lijeve noge i bilo je vrijeme da mirujem par dana. To mi je teško palo, a u pitanju je bio i izazov te pripreme za polumaraton koji je nadolazio. Kako je rekao mudri Obi Wan Kenobi: Patience. Tako je i bilo. Igrao sam na strpljivo i bio u uvjerenju da ako odmaram da će sve dobro proći. Tjedan dana prije polumaratona sam mirovao i to me pomalo izluđivalo.

I won’t break

Bio je četvrtak i odlučio sam odradio jedan trening od 5 km samo da vidim u kakvom sam stanju. Iako još nisam bio na sto posto bio sam zadovoljan oporavkom te sam zaključio da sam spreman.

Osvanuo je hladnjikav i oblačan dan, preslika onoga prije njega. To je značilo dulju opravu koja mi je bila rezervna opcija ako vrijeme ne bi bilo sunčano kako su najavili. Odpeljao sam se bicom do dvorane gdje sam parkirao te obavio prijavu. Potražio sam Bojana i Anu koji su također došli na ovaj polumaraton. Krenulo je zagrijavanje i istezanje, malo trčkaranja i sve usput.

27368304_2044922398906039_5515707922964929162_o
foto: 3sporta.com

Prvo je krenula ona najstarija starosna skupina koja je brojila par trkača. Te tako svake 3 minute. S svakom skupinom broj natjecatelja je rastao te mi se činilo da je zadnja skupina u kojoj smo startali bila najbrojnija. Približio sam se startnoj liniji koliko sam mogao te sam tražio svoje mjesto među natjecateljima. Našao sam ga u začelju grupe gdje sam se zapričao s mladom dubrovčankom te smo izmjenivali iskustva s polumaratona nekoliko minuta prije starta.

I won’t bend

Krenuo sam dosta brzo, no to se meni činilo kao normalan tempo. U prvom kilometru sam sustigao pacericu s cross lige. U drugom sam već na vidiku vidio Anu što mi se činilo dosta čudno. Na prvom okretu sve nas je ošinuo vjetar koji je puhao otovorenom ravnicom iz smjera juga. Kretali smo se natrag prema dvorani kada sam dostigao Anu. Rekla je da odustaje i da ne može više trčati. Trčali smo zajedno kilometar dva sve dok se nisam odvojio i otišao dalje svojim (pre) “brzim” tempom.

27540488_2044907702240842_545773950971497079_n
foto: 3sporta.com

Drugi krug je uvijek najteži no tempo mi je bio postojan te sam imao dobro vrijeme s obzirom na prijeđenu kilometražu. Zverinjam ja tako okolo i primjetim psa kako iz svog ograđenog prostora mirno gleda sve te ljude kako trče po cesti. Sigurno se pitao zašto svi ti ljudi trče. Skoro sam prasnuo u smijeh na tu pomisao. Ova duljina između 13. i 18. kilometra mi uvijek uvijek teško pada. Ali sam se tješio da je okrijepna postaja blizu.

Brojio sam korake i nije mi nikada bila tako laka kriza. Bol koja je dolazila iz stopala lijeve noge držala me budnim. Kao da sam tabanom doticao asfalt po kojem sam trčao. I to ne cijelim nego samo prednjim desnim dijelom. Cedevita koju sam popio povratila mi je malo snage te sam bio spreman za završni juriš.

I’ll avenge

Trčao sam dobrim tempom. Najbolje što sam mogao dati nakon 18 km i trunčicu po trunčicu sam ga povečavao. Vidio sam mlađu dubrovačku trkačicu s početka utrke u ovim terminalnim trenucima utrke s kojom sam razmjenio pozdrave. Slijedilo je dva zadnja kilometra u koje je trebalo uliti  sve što je ostalo u meni. Orao sam po tom asfaltu ta dva kilometra najbolje što sam znao i mogao. Prestigao sam čak i neke natjecatelje naspram kojih sam imao malo veći hendikep. Ali ovo je bila utrka protiv samoga sebe.

Kada sam vidio dvoranu gdje se nalazila startno ciljna ravnina postrugao sam sve što još nisam postrugao od energije i ponovo potegao. Pri kraju sam pretekao još par natjecatelja te uletio u cilj s vremenom 1:43:12. Da, postavio sam novi osobni rekord u disciplini polumaraton i srušio stari za minutu i 15-ak sekundi. S obzirom na količinu kilometara koje sam prešao u prvoj polovici ovog mjeseca ovo je za mene bio zadovoljavajući rezultat.

I’ll get you in the end

i uhvatio sam pahulju…

2_zimski

Featured

muddy trials

4. kolo cross lige Beretinec

Subota, ni po čemu posebna. Vrijeme, oblačno hladnjikavo i pomalo depreseivno za neke je to vrijeme stvoreno za zatvaranje u četiri zida i gledanja maratona filmova serija ili nečeg trećeg, ali ne i za mene i ne ove subote. Ove subote se održavalo 4. kolo cross lige Beretinec, zimske lige koju već odavno imam na piku.

Početak utrke je planiran za 14:30 no ja sam došao pola sata ranije kako bih obavio prijavu te se malo zagrijao. S obzirom na temperature toga je bilo puno te sam skoro stalno trčkarao te upoznavao stazu na kojoj ćemo trčati s obzirom da mi je ovo prvi nastup. Odmah kada sam zašao u šumu blata je bilo po cijeloj stazi. S obzirom na vremenske uvjete proteklih dana ovo je bilo očekivano.

Kako se je približavao start sve se više ljudi okupljalo pred startom među kojima je bila i Sonja. Krenuli smo minutu nakon pola 3, prvih 100 metara po asfaltu dok nismo ušli u šumu na blatnjavi put. Prvo je slijedio uspon koji je bio malo otežan s obzirom na količinu blata koja je bila na putu. Pokušavao sam biti što brži no blato me usporavalo. Poslije uspona slijedio je mali spust gdje je trebalo posebno paziti s obzirom na skliski teren.

Uhvatio sam dobar tempo i dobro se držao. Na kraju kruga slijedio je veći spust te je natjecateljica koja je bila ispred mene malo proklizala te je trebala usporiti što mi je omogučilo da je preteknem. Slijedio je drugi krug u kojem sam malo usporio s obzirom da sam dosta snage potrošio u prvome. Činilo mi se da mi je grip bolji ili sam se samo prilagodio načinu trčanja po ovom terenu. Trčao sam skoro cijelo vrijeme solo sve dok me jedan natjecatelj nije prestigao.

Pratio sam ga i natjecatelj ispred  njega sve do zadnjeg spusta gdje sam malo usporio, čini mi se. No ubrzao sam na ravnom dijelu i pobjednički utrčao u ciljnu ravninu. Za ovaj pothvat od 6.3 km mi je trebalo 38:57 min. Nije loše za prvi put s obzimo na uvjete na stazi.

beretinec_04
gps trag (fali 400 metara)

Moje vrijeme mi je osiguralo 15 mjesto od 36 trkača i trkačica koji su išli odradili dva kruga po blatnjavim i skliskim brdima.

26734060_1974391119448624_6327587212960956151_n
ulazak u cilj s kilom blata na tenisicama 🙂
Featured

it’s all about the base…or the challenge

New Year, New me and all that shit. Popularizacijom trčanja sve se više ljudi iz naše sredine počelo baviti baš time. Neki kažu da ti za to trebaju samo dobar par tenisica. Baš sam danas pročitao članak koji objašnjava koliko je važna zimska baza za postizanje dobrih rezultata.  Spominje se i nagrada koja obično dolazi s proljećem jer smo preko zime ostali aktivni.

Moramo priznati da u prosincu nisam baš bio aktivan što zbog posla što zbog dolaska nižih temperatura. No odlučio sam to sve nadoknaditi u siječnju. Čak sam se pridružio i izazovu na aplikaciji Garmin Connect. Treniram sam te mi je tako lakše određivati duljinu i tempo treninga. Makar mi neko društvo nebi škodilo.

Tek je prošlo 4 dana koliko izazov traje a neki natjecatelji su već pretrčali skoro 60km.  Do kraja mjeseca je ostalo još 4 tjedan i veliko finale u obliku 2. zimskog polumaratona će se manifestirati 28. ovog mjeseca. Sigurno ću prikupiti mnogo kilometara, no bitno je biti prvi je li ne? Također su mi konkurencija frendovi iz Zagreba što mi daje poticaj, ali znam i da će toliko i prva mjesta biti teže za dosegnuti.

Zima ove godine nije toliko oštra pa mi odrađivanje treninga nije toliko mrsko. Mogao bih ići trčati svaki dan da nemam drugih obaveza. Kuhanje obroka, spavanje, pospremanje sve je to dio životne rutine. Nekada mi se ćini da su dani bez broja, imena i boja 😀 . Za vikend ću posegnuti za Sljemenom te nabildati noge u 9km do vrha. Nadam se da ću moći hodati u ponedjeljak.

chibi_running_base_by_jazminebenfield-dbkdtfr

Featured

new years resolution (review)

Iza mene je jedna od mojih najaktivnihih godina. Aktivna baš po onome što riječ opisuje – samom kretanju. Iako ove godine nisam planinario onoliko koliko sam htio (bilo je par dobrih izleta koji će mi ostati u dobrom sjećanju), bio sam aktivan u trkačkom svijetu. Nanizalo se utrka od kojih su mi najdraže one kraće 5 – 10 km. No i one dugoprugaške nisam izgbjegavao.

Nadraže su mi bile one neobične, kao “seoska utrka” u Frkanovcu koja se pokazala kao prekrasan trail ili Boroša koji nas je poveo iz centra Republike do vrha Sljemena. Ligaške utrke su također ubačene u raspored te se tu našla povranička cross liga na Dravi koju sam ove godine u potpunosti istrčao i Puntijarka kao i Lagvić koje su orijentirane na osvajanje Sljemena.

Nakon jučerašnje dočeka Nove godine odlučio sam da alkoholne pare ostavim na ulici. Plan je bio da odspavam 3 sata te tada operem 10km. No kako to biva život se umješao te umjesto 3 sata spavao sam 5 i u među vremenu je počela da pada kiša. Odlučio sam pričekati no kiša nije jenjavala. Čak sam primijetio i kolegu trkača koji mi se prošuljao ispod prozora. Bio je spreman za vremenske uvjete i bio je obavijen kišnom jaknom.

Mislim da sam još više nabrijan na zimski polumaraton koji će se održati krajem mjeseca nego prošle godine. Čak sam se i prijavio i uplatio startninu. Neka cijeli svijet zna.  E sada pripreme mogu da počnu. Prvi tjedan makismalna kilometraža, čak sam mislio odraditi i neku dugometražnu stazu u subotu. Plan je dobro krenuo i danas sam odradio 15km. Na prvom nadvožnjaku sam vidio kolegu trkača koji mi se čini da je radio vježbe brzine jer je pretrčavao nadvožnjak u oba smjera dok sam ga ja prelazio u jednom smjeru.

Naravno nakon 10 km u glavu mi je jednostavno skočila ova dolje pjesma i nije se skidala s playliste dobrih 4 km sve dok je nije izgurao Eye of the tiger.

Ovo se može okarakterizirati kao dobar početak godine, ali vidjet ćemo kako će se sve rasplitati.

2018_01_02
back on the streets…staying hungry
Featured

snowpiercer

Pohorje 2017

Još jedna nedjelja, još jedan izlet u nepoznato. Ovoga puta naša destinacija je bilo Pohorje u Sloveniji odnosno Lovrenška jezera koja se tamo nalaze (jezera na planini, idi pa vidi :)).  Pokret je bio oko 8h kada su moji suputnici došli po mene. Vozili smo se poznatom cestom prema Sloveniji i graničnom prijelazu Dubrava Križovljanska. Na drugoj strani, u mjestu Zavrč pričekali smo grupu iz Novog Marofa (MZM) koji su i organizirali ovaj pohod.

Borna je bio napet i nabrijan na lov Pokemona, Maja je sjedila na suvozačevom sjedalu još uvijek kao u polusnu dok je Nikola za volanom također bio nabrijan Borninom napetošću. Čekali smo oko 20 minuta da se svi skupimo na granici te smo u koloni krenuli dalje prema odredištu. S obzirom da nismo znali put dosta smo čekali jedni druge te je nervoza rasla. Nakon polovice puta konačno smo ugledali svoje odredište. Iz daljine je planina izgledala kao visoravan posipana bijelom supstancom. Po poljima kraj kojih smo prolazili u tragovima se pojavljivao i snijeg.

Kada smo ugledali znakove za vrh Rogla znali smo da smo blizu i snijega je bilo mnogo više. Počeli smo se verati uz planinu po asfaltiranom putu te su prizori ovdje bili magični. Bili smo blizu te je uzbuđenje raslo. Cesta je na početku bila čista no kako smo se sve više dizali nailazili smo na više snijega na njoj. Kako je počela sezona skijanja ovo je bilo dosta prometna cesta.  Nakon više od dva sata vožnje došli smo na destinaciju – hotel Natura kraj skijaškog centar Rogla gdje smo se parkirali.

Bilo je poprilično hladno iako je bilo sunčano. Kretali smo prema planinarskoj kući “Koča na Pesku” te usput nabasali na vidikovac na koji smo se svi popentrali. Pogled s vidikovca je veličanstven i isplati se popeti do treče, najviše razine, iako je na njoj najviše puhalo.

[Group 1]-IMG_4424_IMG_4428-5 images

Krenuli smo dalje no s obzirom da je Partizanska staza bila previše zatrpana snijegom grupa je odlučila da puteljkom kroz šumu cestom skratimo put. Putem neki uživaju u zimskim radostima te se sanjkaju. Dolazimo do ceste kojom ubrzo stižemo do pl. kuče na Pesku.

Ondje se krijepimo pivama i sendvičima iz ruksaka. Borna u međuvremenu uzima sve žigove te ih štambilja po svojoj planinarskoj bilježnici. Izlazimo van te ubrzo krečemo dalje. Nailazimo i na konje koji su nas čudno gledali iz svojih ograda.

Teren kojim hodamo počinje biti izazovan što zbog dubine snjijega po kojem hodamo i propadanja u njega što zbog uspona koji su slijedili. Rutica je bila zanimljiva te nas je vodila uz potok koji smo i par puta gazili. Radili smo i par stanki kako bi se ljudi odmorili od sve zahtjevnijeg pohoda prije nego što smo konačno došli na Lovrenška jezera.

Nažalost debeli pokrivač snijega pokrio je jezera pa nismo vidjeli niti j od jezera. Slijedio je povratak prema polazišnoj točci gdje smo se malo razvukli te promašili zacrtani put. Prema riječima našeg vođe produžili smo si malo rutu. Bez obzira na to popeli smo se na visoko brdo s kojeg se mogao vidjeti lijepi zalazak sunca (dobra strana ovog obilaska). Mrak je padao kada smo došli do auta gdje smo se utrpali u njih i krenuli natrag.

Jako zanimljiv izlet i prvi susret s snijegom ove sezone. Na kakvim svim planinarskim putevima ćemo koročiti u budućnosti i da li će oni biti posipani s ovoliko snijega samo će vrijeme pokazati. Najavljen je i izlet na Moslavačku goru za tjedan dana. Tko zna čega sve ima tamo….

IMG_4598

Featured

curse of the trail

Papuk trek & trail 2017

Cijelu noć nisam mirno spavao te sam bio nervozno uzbuđen. Alarm koji je bio namješten na 4:25 sam ugasio od prve jer sam se iz kreveta izvukao par minuta ranije kada sam odlučio da mi je dosta prevrtanja po krevetu. Borna je treba doći oko 4:40 te sam sam obavljao zadnje pripreme prije puta. Uz malo kašnjenje, krenuli smo prema Knegincu gdje su nas čekali Maja i Nikola. Potrpali smo se svi u Nikolin auto te pošli putem Papuka, odnosno mjesta Velika, seoceta pored Požege gdje je bio start.

DSC_3912
Velika, s pogledom na ruševine starog grada u daljini

Atmosfera u autu je bila dobra iako smo se vozili do odredišta 4 i pol sata. Stigli smo na vrijeme da obavimo prijave i malo se zagrijemo prije početka (ponajviše ja jer sam trčao par puta između starta i auta). U jednom pretrčavanju vidio sam Sonju koja je trčala onu veću kategoriju od 28 km. Već je bilo 4 minute do početka utrke te sam se požurio u startni prostor koji se nalazio u dvorištu informativnog centra.

Krenuo sam onako lagano s obzirom da sam se pozicionirao u začelju kako bih izbjegao laktarenje u gomili. Nakon par sto metara počeo sam pretrčavati ljude koji su se kretali sporije od mene. Tempo je bio dobar te kada smo došli do prvih stepenica bio sam u dobroj poziciji. Stepenice su bile uže te nije bilo mjesta za prestizanje. Neke su bile ljudske izrade no uskoro su zamjenjeni korjenjem. Kretali smo se planinskom stazom prema starom gradu koji se vidio iz mjesta gdje smo startali. Tamo je bila prva kontrolna točka gdje smo bušili karticu. Bili smo tek na 3 km.

Teren je bio valovit te smo puno išli gore pa malo dolje te ponovo gore. Priroda kojom prolazimo je prekrasna no vrhunac smo dosegli kada smo se kamenim (Tauberovim) stubama popeli do križa (vrh Lapjak) s kojeg se pruža pogled na cijelu požešku kotlinu. Nastavili smo brzo naprijed preko prevoja natrag u šumu. Kilometri su samo prolazili te uskoro sam osjetio umor. Umor koji sam moga suzbiti samo da sam pojeo nešt više prije utrke. Pitao sam se gdje su okrijepne točke. Vidio sam oznaku Jankovac koja je naznačavala da ulazimo u jednu od najljepših šuma na Papuku, barem tako kažu. Odmah sam se sjetio izleta koji se organiziraju u proljeće, a vezani su uz jaglace koji ovdje rastu u velikom broju.

Na desetom km sam osjetio da više ne mogu te sam izvukao čokoladicu koju sam putem grickao. Na sreću nakon jednog spusta došli smo do kučice gdje su bile okrijepe. Tamo sam popio čašu kole te uzeo mandarine koje su bile očišćene za razliku od banana. Ponuđene čevapa sam odbio s obzirom da nisam znao kako će utjecati na daljnji tijek utrke. Krenuo sam dalje u šumu osnažen namirnicama koje sam konzumirao. Bilo je još samo 6 km do kraja te sam si rekao pa to je ništa :D. Ipak bilo je tu još jedno brdašce uz koje smo se pentrali no bio sam ponosan koliko sam dobro sve to odradio.

Zadnji dio je bio čisti spust te sam požurio za curom koja me pretekla (onom istom koju sam pretekao na prvim stubama, cca 2 km utrke). Ovo je bila prava planinarska staza te se lišće miješalo s skrivenim kamenjem i granama. Došao je na red i kameniti dio preko kojega se posebno pazilo. Grupu ispred sebe sam pomalo izgubio s obzirom da sam na spustu bio pažljiviji. Grupica je malo fulala stazu te sam ih dostigao na kamenim subama koje su vodile natrag prema Velikoj.

Ostao je još samo manji dio asfalta koji sam pretrčao te došao na cilj koji je bio u restoranu u kojem smo obavljali prijave. 2:21:07 je bio očekivani rezultat za ovakvu brdovitu utrku koja mi se jako svidjela. No zabrinuo sam se za Nikolu kojeg nigdje nisam mogao nači. Na kraju se ispostavilo da je i on trčao moju trasu od 18km i njegov rezultat od manje od 3 sata je hvalevrijedan s obzirom na njegovu kilažu i količinu treninga.

papuk_trail

Kako sam nosio puls metar tjekom utrke tako mi je puls bio 92% utrke u 5 zoni koja nije baš preporučena no dobra strana je da nije prešao 200 otkucaja po minuti. Vrijeme je bilo idealno za ovu utrku iako je na jednom djelu staze puhao jači vjetrić koji nas je hladio. Ovo je bila zadnja utrka za ovu godinu. Sada se prebacujem na zimske lige i građu baze za sl. godinu u kojoj ću nadam se pretrčati maraton.

Featured

summer moves (you) on

Round the lake

Nakon Grebengrada i uobicajenih treninga doslo je vrijeme da u miks ubacimo jednu utrku. Odlučili smo se prijaviti na utrku za mač grofa Draškovića. Posebnost ove utrke je da se ona trci oko Trakošćanskog jezera a zavrsetak je na ulazu u sam dvorac.

Ana, Bojan i ja prijavili smo se za onu veću utrku, dva kruga oko jezera. Pošto mi se desna noga jos nije ful oporavila od Grebengrada znao sam da bih mogao ostvariti losiji rezultat no nisam posustajao. Krenuli smo s livade podno samog dvorca u smjeru obrnuto kazaljkama na satu. Slijedio je val osvježenja kako smo se dotaknuli tih vegetacijom obraslih puteljaka koji su donosili mali blagostaj s obzirom da je bio sunčan i vruč dan.

Nakon par kilometara počelo je dizanje temperature za što su organizatori bili spremni s pravovremeno postavljenim osvježenjima. Tempo je bio dobar te korjenje koje je svako malo izvirivalo iz tla nije ga previše narušavalo. No s obzirom na spori oporavak krajem prvog kruga sam posustao te me Ana pretekla malo prije jednog od mostića koji je bio izgrađen uz jezero.

Bez obzira na sparinu bio je užitak trčati oko jezera. Sam teren je bio grbav te je bio upotpunjen drvenim građevinama koje su bile postavljene oko jezera. U drugom krugu pojavila se bol koja me malo usporila. Sada je bilo vrijeme da sakupim sve snage i nastavim dalje. Preteklo me nekoliko kolega trkača, a i ja sam dotigao neke. Pred kraj sam osjetio da me netko prati te sam pojačao tempo. Na kraju je trebalo utrčati opsadnim putem do ulaza u dvorac. Jedan od zahtjevnijih djelova no ništa za što nisam bio spreman. Konaćni rezultat 51 min za 10km.

trakoscan

conquer of Ivanščica

Bio sam odlučan da to bude dobar aktivan vikend te sam u subotu zaputio na Ivanščicu. Veće prije sam sve isplanirao i bez obzira što su vladale vručine, znao sam ako krenem rano da ću dio toga izbječi. No kako sam budilicu koju sam postavio u 7 sati promtno ugasion nakon njezinog oglašavanja kasnije sam se probudio. No, odlučnost je još uvijek bila prisutna pa sam počeo s užurbanim pripremama. U 8 i 15 sam već bio na biciklu i na putu do Ivanščice. Odabrao sam “lakši” put do podnožja planine: Jalkovcom do Beretinca, te preko Ledinca i Završja Podbelskog na spori uspon.

Konačno dolazim do izvora Žgano vino na kojem nadopunjavam rezerve vode te ubrzo krećem u full-frontalni napdan na cestu. Cesta je duga, ali valovite i rupičasta. Teško je na ovakvom terenu održavati neki tempo no velikom većinom puta mi je to uspijevalo. Nekoliko puta sam silazio s bicikla kako bih malo odmorio noge. Činilo mi se da je ovo gore od utrke Ivanec – Grebengrad koju sam pretrčao prije par tjedana.

conquerOfIvanscica

Trebalo mi je otprilike sat vremena od Žganog vina do vrha. Sat vremena muke koje sam skoro požalio. No kada sam stigao odmorio sam se te je sada slijedio brzi spust prema dolje (20 min). Uslijedio je ugrijani povratak doma po usijanom asfalt.

Čevo party

Dan nakon pokoravanja Ivanščice bilo je vrijeme da okrenem na trčanje. Ljetna cross liga Čevo koja se održava već petu godinu primamljiva je s svojih 2km trčanja po vrlo strmom terenu.

Odlučuio sam i taj dan početi s malo bicikliranja. Četrnasest kilometara točnije koliko je start utrke daleko od Varaždina. Nakon uplate “kotizacije” koja će pokriti gemište i roštilj na vrhu malo još sam se malo razgibavao te istezao. Bio sam uzbuđen jer još nikada nisam trčao na Čevo (ako ne računamo onaj put kada sam promašio stazu). Bilo je tu raznih profila trkača od onih polu-profi do onih amaterskih u koje i sam spadam.

Start je bio na mostu preko Bednje. Krenuli smo oko 9 sati ravnom čistinom desno prema planinanrskim putevima Čeva. S obzirom na gužvu podigla se i prašina iza prvih trkača. Krenuo sam laganije no čvrsto sam se držao kada su počele prve strmine. Znao sam da bih mogao izdržati barem kilometar uspona s ovim tempom. Nažalost Endomondo se malo zblesiro te me uopće nije pratio.

Oko prvog kilometra nagib se povećao te sam morao prijeći na ubrzano hodanje. Više nije bilo toliko mjesta za trčanje no tempo mi je bio postojan. Do vrha sam došao za 20:05 min. Za prvi put sam bio vrlo zadovoljan. Rezultat na kojem se može poboljšati. Nakon male okrijepe odlučio sam se spustiti dolje te se veselo odpeljao doma.

Puntijarka reloaded

Bio je to još jedan naporan dana na poslu. Neki ljudi se ponašaju kao djeca potaknuti vanjskim faktorima. Kontrola je ključ uspjeha (Control is the key to success). No nakon dva tjedna izbivanja s lige Puntijarka odlučio sam ponovo trčati, te sam se tome veselio kao malo dijete. Taj dana sam jeo sve što mi je došlo pod ruke no banane su bile moj najčešći prehrambeni proizvod.

Taj dan sam potukao prvobitno postavljeni rekord te spustio vrijeme na 38:45. Ostvarenju rekorda pridonijele su i povoljnije vremenske prilike te manja temperatura.

puntijarka_reloaded_8_kolo

Ponovno rušenje rekorda se zbilo na zadnjem kolu kada sam se već upoznao s stazom. Na predzadnjem kolu sam bio odlučan te nabrijan na postavljanje novog rekorda no krenuo sam prebrzo te brzo ostao bez snage. Na zadnjem kolu sam se tempirao. Srezao sam vrijeme za 25 sekundi (38:19).

puntijarka_reloaded_12_kolo

“opaka” utrka

Zadnje iskušenje prije “kraja” ljeta je bila utrka na Čevu s gemištima. Organizatori su je prozvali “opaka” utrka jer je svaki natjecatelj trebao popiti 2 litre gemišta te istrčati 2km koliko je bilo od starta do cilja utrke koje je bilo na vrhu Čeva (kod popularnog inoksa).

Utrka je trebala početi oko 15 sati no bilo je nekih manjih zapreka te smo krenuli tek oko 15:15. Vrijeme nam je bilo naklonjeno i sunce se sakrilo iza oblaka. Najavljivali su i kišu no nadali smo se da je Vakula pogriješio. Bez obzira na sve bilo je dosta toplo i nešto hladno bi bilo super da olakša naš uspon na brdo.

Razgrabilo smo gemište koji su bili uredno poslagani na platformi kraj starta te nazdravili još jednom prije nego je vrijeme počelo teči. Počele su teči l litre gemišta niz grla žednih trkača. Prvih pola litre je bilo malo toplije nego što je bilo očekivano no ubrzo je večina ispraznila čaše te pohrlila po stazi koja je vodila prema Čevu.

Malo sam falio na startu no ubrzo sam dostigao mnoge sporije trkače te došao do druge “kontrolne” točke gdje je gemišt bio puno hladniji nego na startu. Iako sam mislio da će nakon pola litre gemišta biti koma za trčati, litra je potvrdila da to neće biti problem te uz stalno podrigivanje nije bilo drugih nuspojava.

Kod treće okrijepne postaje susreo sam Gorana i Anu s kojima smo se trebali susresti na vrhu. Ovdje je bilo grdo jer se nagib opako povečao. No tu sam se spretno provukao te ušao u zdanji dio nazvan Tafrinina staza. Prešao sam tu par natjecatelja te pošao dalje. Cilj je bio blizu a s njim i zadnji gemišt. Zadnji gemišt je ispijen za 29:37 min što nije loš rezultat. Bojan je bio 3. te je zadnji gemišt popio za 24:20 min.

20901748_1418286928286177_7984549426441987130_o

Ana i Goran su došli uskoro nakon mene te je slavlje moglo početi. Popilo se još par gemišti te počastilo s roštiljom. Veseli i nasmijani nakon proglašenja pobjednika krenuli smo prema dolje. Put je bio opasan i trnovit jer nas je tek sada “šupila” sva ona količina alkohola koju smo popili te sam ja malo završio u grmlju, a čuo sam da  je i Boja imao sličnu avanturu. Sve u svemu jedno super popodne koje je spojilo nespojivo – alkohol i sport.

I eto tek sada u studenom dovršavam ovaj davno započeti tekst koji opisuje neke od ljetnih utrka i aktivnosti koje su ga obilježile. Šlag na kraju! Sezona (trčanja) je gotova, a sada slijede pripreme za slijedeću. Tu se naziru zimske lige kao Lagvić (Sljeme) i zimska brdska liga (Ivanščica) kao vikend treninzi koji će nam pomoći u tome.

Featured

how to fail: walkthrough

Ljubljanski (polu)maraton 2017

Došao sam na kraj puta. Definitivni kraj za koji nisam bio spreman. Falio sam u treninzima dužina i podsvjesno sam to znao. Osjećao sam to i u nedjelju ujutro kada sam se probudio i osjetio naotekle mišiće. Moj plan da izbijem klin klinom i istrčim jedan Lagvić dan prije maratona mi se obio u glavu. Tu većer sam zaspao kao zaklan na krevetu u našem unajmljenom apartmanu u Ljubljani.

Noge su mi bile teske i bolne no utrka se nazirala. I Bojan je bio u sličnoj situaciji kao i ja no on je bio spremniji i discipliraniji. Ana se nešto žalila na koljeno te se svako malo upotrebljavala sprej za ublažavanje bolova. Svi smo se zajedno zezali kako cemo završiti na hitnoj koja je bila nedaleko od našeg apartmana. Druga pošalica koja se provlačila taj vikend je bila opcija odustajanja na 21 km koja je cijelo vrijeme bila na tapeti.

Nakon ranog doručka (oko 7h) prošetao sam se do ekipe iz Varaždina koja je došla busom, a preko kojih sam se prijavio na ovaj maraton. Bilo je svježe jutro, a mobitel mi je pokazivao temperaturu od 4 stupnja. Malo presvježe za trčanje maratona no rekli su da će kasnije bili oko 16. Ta misao me tješila kada sam se vraćao polupraznim ljubljanskim ulicama s startnim paketom natrag u apartman. Uput sam čuo muziku koja je dolazila iz centra, a obilježavala je početak i utrke na 10km. Odmah sam se počeo spremati iako smo se dogovorili da ćemo prema krenuti centru tek za sat vremena. Bio sam nestrpljiv i nervozan. Dodatnu nervozu su stvarali bolovi u mišićima.

Kada smo se kretali prema startu nije mi se činilo toliko hladno, no kada smo došli do samog centra osjetio sam hladni sjeverac koji je unosio nered u harmoniju. Sam centar Ljubljane pun je grafitima na skoro svakoj fasadi što joj daje dodatni urbani/ alternativni doživljaj. Usput sam vidio još jedan grafit zeca ispod kojeg je bila poruka “riderz on the storm”, koji mi je najviše privukao pažnju. Obavili smo i zadnji wc prije utrke te potražili svoje mjesto u startnim zonama. Odlučio sam se za drugi zonu iako sam mislio da bi mi četvrta bila više odgovarajuća s obzirom da su tamo bili stacionirani trkači koji bi maraton trebali istrčati za 4 sata. Iskoristio sam rani ulazak za tako potrebno razgibavanje upaljenih mišića. Uzbuđenje je bilo na vrhuncu kada se moja zona skoro potpuno ispunila te je ostalo manje od pet minuta do starta. Svi su dizali ruke u zrak od trkača do navijača te doveli atmosferu do usijanja.

Završno odbrojavanje je krenulo, nakon kojeg su poletili oni najbrži. Mi koji smo bili u drugoj zoni smo morali malo pricekati prije nego smo se pomakli s mjesta, a jos više prije nego samo počeli trčati te prešli startni prag. Krenuo sam lagano, najlaganije što sam krenuo ikada u ovoj sezoni. Noge su mi bile teške i bolne no gazio sam dalje. Stalno sam bacao sam pogled pogled na pace koji mi je pokazivao sat. Išao sam preporučenom brzinom, puževim korakom.

Usput je bilo puno navijača koji su bodrili trkače ovom maratona. Nisam se baš obazirao na njih već sam bio fokusiran na kretnje i korake koje sam pravio. Svako malo je bio neki bend limene glazbe koji je svirao neku melodiju ili čak rock bendova koji su uz stazu svirali. Najbolji trenutak mi je bio kada smo prolazili kraj jedne kuče iz koje se čula klasična stvar koja je pretpostavljam kao i u meni ostalim trkačima dala dodatnu mativaciju. S obzirom da je to bilo par kilometaraod starta utrke taj utjecaj je ubrzo oslabio.

Okrijepne postaje su bile vrlo bogate no na njima je vladala gužva. Kao i obično nisam išao na onu prvu već sam pričekao onu na 10km. Osvježio sam se ponuđenim izotonikom te krenuo dalje. Bilo je još snage u meni no ona kao da je brzo kopnila. Skrenuli smo u manje urbani dio te su kučice zanjenile livade i šuma. Kako je ovo bio dosta otvoren dio sjeverozapadnjak je bio neugodniji i prodorniji. Čuo sam komentar jednog od trkača da je ovo super staza i pohvalio organizatore. I meni se sviđala no s obzirom na povečane bolove u nogama moj entuzijazam je bio manji.

Slijedio je povratak u centar te smo se kreali kroz jedan zatvoreniji dio gdje je temperatura bila malo veća ili je to sunce koje je provirivalo kroz oblake davalo više topline. Bilo smo na 16-17 km i meni je već bilo dosta. Razmišljao sam o tome kako bi mi bilo da je ovo 37 km. E to bi onda već bila prava stvar. Došao je i 19 . i 20. km. S njima i vrijeme odluke. Bilo smo na dijelu u koje su se maratonci i polumaratonci dijelili. Skrenuo sam u lijevu traku koja je vodila u cilj polumaratona. Bilo je još prilika da se vratim u desnu traku i dugo sam razmišljao o povratku. No na kraju bolovi u nogama su odlučili da se ne vratim. Završio sam polumaraton za 1:59:29. Nije baš najbolje vrijeme, ali s obzirom da sam pucao na maraton mogao ovako nešto i očekivati.

polumaraton ljubljana

Nakon što sam pokupio medaljicu krenuo sam dalje prema trgu gdje su bile okrijepe. Osjetio sam sram te sam odmah počeo skidati broj čija je zelena pozadina označavala moje sudjelovanje u velikoj utrci koju sam skratio na pola. Pričekao sam Bojana i Anu koji su svoj maraton istrčali za 3:19 i 3:30. Što bi bilo kad bi bilo prolazilo mi je cijelo vrijeme kroz glavu.

Sezona je gotova. Sada se okrečem zimskim pripremama te nadam se trčanju dužina (30+). Žao mi je što nisam uspio istrčati ovaj maraton kojemu sam se tako radovao no na kraju sam podbacio s pripremama te sam se još samo saboritao dan prije. Samoubojstvo iz zasjede bi neki rekli.

Featured

Indian summer blast

1. kolo Lagvić

Bio je prekrasan sunčani jesenski dan. Zadnji takav prije najavljene kišurine. S prijateljima sam se dogovorio da idemo trčati na Sljeme. Zadnji veliki test prije nadolazečeg maratona.

Jutro je bilo svježe, kao i uvijek nakon vedre noći. No ubrzo se sunce diglo i donijelo tako potrebnu toplinu. Oko 9 smo se potrpali u auto i krenuli prema startu u podnožju planine. Iako koliko smo nadmorske visine pobrali do starta činilo bi se da smo pola puta prevalili u autu. Pokupili smo i usput Sonju koja se javila da bi takoder išla. Došli smo tako oko pola 10 do Šestina gdje smo se nakon upornog traženja parkirnog mjesta konačno i našli jedno.

Dan se svakim trenutkom postajao lijepši, topliji i bolji. Idealno vrijeme za trčanje po meni, s obzirom da se penjemo na planinu. Prijavili smo se i krenuli s laganim rastezanjem i zagrijavannem. Neki više od drugih. Svatko po svom nahođenju i osjećaju.

Na startu je bilo mnogo trkača kao i srednjoškolaca koji su bili obvezni biti tu. Sada kada je došao trenutak utrke bio sam uzbuđeniji više nego ikad prije. Vidio sam šaren svod lišća koje se mijenja iz ljetnog zelenog u žučkasto – smeđi jesenski ton te sam ostao očaran. Čekirao sam i sporednu cestu koja je bila potpuno pokrivena tim lišćem te sam si zapamtio lokaciju koja bi bila prigodna za neki photosesion.

I krenuli smo! Ana i ja smo odabrali cestu dok su Bojan i Sonja isli trailom stazom do vrha. Krenuo sam malo jako no ubrzo sam usporio kada se nagib pod nogama počeo povečavati.  Prestigao sam par ljudi no par ljudi je prestiglo i mene. Cesta me odmah dojmila s obzirom na lišće koje je bilo prosuto po rubovima. Kao prizor s neke od super kul fotografija kakvih bih htio napraviti. Kada smo dosli blizu Kraljičinom zdencu dostigla me Ana. Pogledom na desnu stranu preko jarka i uočio i Bojana koji je trčao trail stazom.

Nakon što smo prošli taj poznati dio odvojili smo se lijevo te krenuli vijugavom cestom do vrha. Uspon je bio opak no Ana i ja smo držali tempo. Uz sunčane dijelove ceste na kojima je bilo vruče tu su bili i sjenoviti djelovi na kojima je puhao jak vjetar koji je nosio svježinu. Nakon polovice puta počeo sam malo zaostajati za Anom koja je od prije bila upoznata s stazom. No nisam posustajao te sam držao priključak. U daljini smo vidjeli par trkača koji se također hrvao s brdima. Za razliku od njih mi niti u jednom trenutku nismo stali. Ovdje su godine i mladost bile presudne. Tu je bilo i biciklista koji su se punom brzinom spuštali niz polupraznu cestu.

Nakon teške prve polovice slijedio je mali ravni dio gdje sam konsolidirao snage te ih taktički raspoređivao po usponima koji su slijedili. Koju milju pred cilj kada sam ugledao toranj pred sobom znao sam da je to to. Odvojio sam se od Ane i krenuo u završni juriš. Iako nisam bio ziher koliko ima do kraja davao sam sve od sebe. Nakon dva skretanja pojavio se poznati prizor završnog uspona do restorana kraj odašiljaca gdje je bio i cilj. Zapeo sam svim snagama te uz Bojanovo bodrenje uletio u cilj. Sat mi je pokazivao 57:28. To je po meni bilo super za prvi nastup. Ana je dosla desetak sekundi iza mene.

22549731_10211663480115430_3552133778236768696_n

Mislio sam da će mi za ovu avanturu trebati barem sat i pol no uz dobrog partnera za trčanje trebalo mi je puno manje. Popio sam nesto soka i vode te krenuo u zen solo spust natrag po cesti. Svi ostali su se otisli okušati u Lagvic treku aka. gubljenja po Sljemenu. Trebalo mi je oko 47 minuta da se vratim do početne pozicije gdje sam se sunčao na ugodnom jesenjem suncu.

lagvić_1

Featured

one last showdown (aka sun always shines on thursdays)

18. kolo cross liga Drava

Ima nešto u tim finalima, zadnjim kolima i općenito događajima koji obilježavaju kraj nečega. Nakon 17 kola došlo je i naposljetku i ono završno 18 kolo cross lige Drava za ovu godinu. Dan počeo sunčano i mirno, no južni vjetar je pojačao tijekom poslijepodneva. Nestrpljivo sam čekao ovaj završni okršaj na kojem sam namjeravao dati sve od sebe i skinuti PB.

Naravno to je bio plan. Došao sam na utrku trčkarajući. No odmah sam osjetio da forsiram previše lijevu nogu. To bi mi se moglo obiti u glavu u nadolezečem periodu jer se pripremam za maraton koji je za manje od mjesec dana. Bez obzira na tempo taj problem se pojavljuje. Tako sam i zaradio ozljedu prošle jeseni te ne bih htio to ponoviti.

Krenuo sam u utrku iz sredine čopora te su me ostali trkači malo sputavali. No ubrzo sam se probio kroz gomilu i našao puno slobodnog prostora ispred sebe. S obzirom da je puhao jak vjetar temperatura je bila vrlo visoka. Od hukanja i fijukanja vjetra nisam čuo vrijeme koje mi je Endomondo rekao nakon prvog kilometra. Bez obzira na to nastavio sam jako.

Osjećao sam negativne posljedice trčanja po ovom vremenu, povećano naprezanje koje rezultira i povećanjem umora. Na mostu gdje radimo okret osjetio sam punu silu vjetra jer je puhao pravo u prsa. Ovdje se vidio i prekrasni prizor sunca koje je već zalazilo. Bez obzira na vjetar postizao sam dobro split vrijeme, sva su bila oko 4:30 min/km. Osjetio sam da se previše naprežem  lijevu nogu no nadao sam se da neću navuči neku ozljedu.

Kilometar do cilja odlučio sam malo nabiti tempo. Kolega trkač me također pretrčao te me to malo povuklo. No bez obzira na sve još ga uvijek nisam mogao pratiti cijelom dužinom koja je preostala. Išao sam najbrže što sam mogao, no bez obzira na sve to nije bilo dovoljno. U cilj sam uletio s vremenom 25:17. Kod mene izgleda nema zlatne sredine. Ili trčim oko 25:15 ili trčim oko 24:34 što mi je nedavno novopostavljeni rekord.18Ovo je bila super cross sezona koju sam uspio cijelu otrčati, bez ozljeda ili preskakanja kola. Nekoliko puta sam obarao svoje vlastite rekorde i to sve jer sam trčao za nekim. Uvijek je bilo lijepo doči na svako kolo lige, otrčati najbolje što sam mogao i na kraju pročakulati s ostalim trkačima. Tradicija koja je stvorena i nastavlja se slijedeće godine.

DSC_0045
Kraj dana (a i cross lige)
22218597_519873948344860_2383198172221218039_o
Neki su čak dočekali i mjesec
Featured

splish splash i was taking a dash

23. Varaždinski polumaraton

Cijeli tjedan sam pogledavao vremensku prognozu. Na početku tjedna kada sam vidio da bi mogla padati kiša mislio sam: “Ma to je dugoročna prognoza, neće padati kiša”. Kako se vikend približavao sve sam nervoznije pregledavao prognozu sada i uključivši norvežane za koje se neki kunu da su najtočniji. Kiša je još uvijek bila najavljivana.

Na početku tjedna sam odradio trening od klasičnih 12 km po cijelom Varaždinu. Nisam trenirao svaki dan kao tjedan ranije te sam čekao utrku cross lige u četvrtak. Uobičajenih 5 km po šljunku mi je dobro došlo kao trening bez obzira na zagrijanu atmosferu na startu. Utrka je prosla dobro no trcao sam 30-ak sekundi losije nego na prošlotjednoj utrci. Bez obzira na sve još uvijek držim 10-to mjesto s time da u slijedećim kolima moram trčati brže kako bi ostao na toj poziciji.

Slijedilo je par dana odmora prije utrke. Mislio sam na prehranu te se carbloadao. Ovaj put to je uključivalo tjesteninu potpomognuta vitaminima iz paprike koja je bila večinski udjel u jelu uz vec navedenu tjesteninu. Mislio sam i na prehranu pred samu utrku. Odlucio sam to budu banane koje sam nabavio par dana prije utrke. One bi mi trebale dati svu snagu koja bi mi bila potrebna za utrku. Uz izotonike koja sam pio dan ranije to bi bila dobitna kombinacija.

Probudio sam se u rano nedjeljno jutro oko 7 sati i provjerio situaciju vani. Kiša nije padala no asfalt je još bio mokar od sinoćnjih padalina. Krenuo sam s svojim uobičajenim jutarnjim rutinama ispijanja kave te pregledom relevantnih vijesti. Malo prije 9 sati kiša je ponovo polela padati te sam odgodio polazak na start utrke.  Na sreću kiša je bila kratkotrajna. Zaputio sam se prema trgu na kojem je bio start i cilj kako bih prije utrke podigao startni paket. Uskoro su mi se pridružili Bojan i Ana koji su također došli sudjelovati u utrci.

Napetost koja je rasla iz trenutka u trenutak, se mogla rezati nožem i svi su bili nestrpljivi i nabrijani. Nakon dječjih utrka zaputili smo se natrag u podzemnu garažu da se pripremimo za utrku. Bilo je mnogo istomišljenika koji su se istezali i rastrčavali u toplom okružju. Ostalo je još malo do početka te smo se odvažili popeti na trg na kojem je pljuštala kiša. Čekali smo tako stisnuti ispod nadstrešnice početak utrke čiji je start malo odgođen zbog pljuska. Kada se kiša malo smirila organizator nas je pozvao na startnu liniju.

21740629_1903741919690755_7859481080380251677_n
Over the first puddle

Nakon par minuta čekanja na pljusku konačno smo krenuli. Osjećaj je s obzirom na padaline bio fenomenalan. Krenuo sam svojim tempom po asfaltu ispunjenim lokvama. Trazio sam što sušu liniji no nekada nije bilo druge opcije nego skakati po lokvama (puddle jumper). Kako su se prvi kilometri kupili tako je kiša jenjavala. Oko trečeg kilometra sustigao sam Anu koja je išla svojim tempom koji me povukao. Na četvrtom kilometru sam odlučio smanjiti tempo no to mi nije uspjevalo do negdje osmog – devetog kilometra kada me pacerica prestigla. Iako me ponos malo zapekao znao sam da moram stabilizirati tempo i odabrati onaj koji će me povesti do PB-a.

21740580_1903754506356163_3095376482651193851_n

Na drugoj okrijepnoj postaji popio sam malo vode te nastavio dalje. Kišica je ponovo počela da pada no ne u onoj količini kao na startu te je došla kao dobro osvježenje. Skrenuli smo prema ravnici koja nas je vodila prema okretištu. Ovaj dio je bio pomalo naporan jer mi se sad obio u glavu (tj. noge) moj ubrzani tempo sa poćetka utrke. Noge su mi se svakim korakom bile sve teže. Da mi to ne bi bilo dosta lijevom rukom su me počeli prožimati trnci. Svako malo sam ispružao ruku da se riješim neugodnog osjećaja no on nije nestajao.

Poslije okretišta slijedio je dugi povratak u grad. Oko 16-17-tog kilometra bio sam u dubokoj krizi. Teške noge i oštra bol u lijevoj ruci su mi uništavale raspoloženje no pokušavao sam ostati pozitivan. Na ovo dijelu me prestiglo dosta natjecatelja te između ostalog i cura koju sam prestigao u ciljnoj ravnini prošle godine. Razmišljao sam samo o zadnjoj okrijepnoj postaji. Nedostajalo mi je energije što su potvrdili i zvukovi iz abdomena. Banane koje sam smazao za doručak mi očito nisu bile dovoljne.

21558926_1903786926352921_8078665171540441564_n
I can see the finish line – moving into attack position

Dugo iščekivana okrijepna postaja mi je pružila dovoljnu količinu šećera u obliku cedevite koji će mi dati snage za dobar finish. Iako je moj plan ići svom snagom zadnja dva kilometra taj plan je pao u vodu te sam tempo povećao tek u zadnjem kilometru. Kada sam vidio ciljnu ravninu ubrzao sam na tempo sprinta te prestigao tri –  četiri trkača.

21740543_1904035466328067_3508626270444195423_n
Getting some serious air between leaps

Kako sam zadnjeg natjecatelja prestigao u samom zavoju tako je došlo do malog kontakta. Ponovo sam ubrzao i preletio ciljni prag. Zaustavio sam se kraj djevojke koja je djelila finišerske medalje te prvoga koga sam vidio je bila Ana koja je završila skoro 10 minuta prije mene.

21551855_1904034389661508_8695207072905148873_o
Victory!!!

Krenuli smo prema stolu s okrijepama gdje sam uzeo komad banane. Endomondo mi je prikazivao dobar rezultat baš onaj koji sam priželjkivao. Zasigurno sam posjekao svoj prijašnji rezultat no nisam bio siguran za koliko. Prema mjerenjima organizatora trčao sam 1:44:38 što je poboljšanje od 27 sekundki koliko sam istrčao prije pet mjeseci u Čakovcu. S obzirom na prošlogodišnji nastup na ovom istom polumaratonu poboljšao sam vrijeme za desetak minuta što je dobar napredak.  Sada trebam nastaviti s pripremama za Ljubljanu i to je to samo da kiša prestane.

Featured

catching the moon

4. Grawe nočni (polu) maraton

Volja je ključna za uspjeh kao i dobro planiranje. Moje planiranje ovog ljeta je malo zakazalo pa tako sam tako zakasnio s prijavom na nočni polumaraton. No s obzirom da je dosta ljudi odustalo od sudjelovanja nabavio sam svoju startninu dva tjedna prije samog događaja. Moji frendovi iz Zagreba su se žestoko pripremali za sudjelovanje s obzirom da su se prijavili na maraton. Čak smo jedno jutro trebali ici zajedno trčati no zbog manjka komunikacije ja sam ostao doma spavati dok su oni istrčali trening maraton.

Nakon relativno lošeg istrčanog prvog jesenskog kola cross lige Drava dao sam si dan odmora prije ovog jedinstvenog polumaratona. U petak poslije posla sam otisao s kolegom fotografom do susjedne Koprivnice gdje se održavao Renesansni festival na kojem nikada nisam bio te sam iskoristio ovu priliku da ga posjetim. Iako sam bio u malom konfliktu da li da ostanem u Varaždinu te da fotografiram jedan lokalni bend koji mi se sviđa, donio sam odluku da pođem u drugi grad. To vece nisam bas nešto većerao s obzirom da sam odmah nakon dolaska s posla išao za Koprivnicu te sam usput pojeo samo bananu. Preskakanje obroka je neprijatelj kod priprema za utrku, a kod mene je zbog zaposlenosti to u zadnjih tjedan dana to bila česta pojava (ili mizerno mali obroci).

Tu noč (dan prije utrke) sam spavao klasičnih 7 sati bez obzira što sam išao spavati oko pola 2. Ujutro sam obavljao poslove koje sam morao te mi je tako dan brzo prošao i već je bilo vrijeme da krenemo za Zagreb. Bio je vruč dan te sam znao da će takva biti i utrka.

Sastao sam se s prijateljima s kojima sam išao na utrku. S obzirom da je njima to bio prvi maraton oni su bili uzbuđeniji nego ja. Već sam trčao na ovoj utrci pa sam znao što mogu očekivati. Došli smo na Bundek taman kada je počinjala utrka na 4,2km. Malo smo razgledavali štandove koji su tamo bili postavljeni prije nego smo se počeli zagrijavati. Prilikom zagrijavanja zverinjo sam okolo te spazio frendicu Viktoriju koju več dugo nisam vidio, a trčala je več završenu malu utrku.

Poredali smo se iza startne linije te nestrpljivo čekali start. Pjesmom RHCP-a (Can’t stop) i dizanjem svjetlećih narukvica u zrak odali smo počast preminulom mladom trkaču koji je poginuo mjesec dana prije, a trebao je nastupiti na ovom polumaratonu. Vrijeme starta se približavalo te je uskoro krenulo odbrojavanje. Tada je more ljudi krenulo trčeći tempom svoje utrke 10-kilometraši, polumaratonci, trifrtalja maratonci te maratonci. Krenuo sam iz drugog reda te uhvatio dobar početni tempo.

Prvih par-sto metara podloga se mjenjala između pjeskovite na kojoj se diglo puno prašine te asfaltiranih staza namjenjenih šetnji i bicikliranju oko Bundeka. Nakon manjeg asfaltnog dijela ponovo skrečemo lijevo na pjeskovitu podlogu prema nasipu. U ovo trenutku nebo je bilo obasjano zadnjim sunčanim zrakama pa su oblaci poprimali lijepe nijanse crvene i ružičaste. Nakon malo prestizanja uskladio sam svoj tempo s grupicom ispred sebe.

Tada su se počeli nizati monotni nasipski kilometri. Topot trkača je odzvanjao prašnjavim nasipom. Samo se tu i tamo čuo neki tihi razgovor između trkača. Na zapešću mi je bljeskala narukvica koja je reagirala na svaki zvuk. Sjetio sam se Ane koja je rekla da će je skinuti ako će joj postati naporna. Meni je postala, ali je nisam skidao već sam je ostao da lamata na lijevoj ruci.

Kada sam došao do 5. km skužio sam da mi je tempo u zadnjih par kilometara prebrz s obzirom da je grupu ispred mene vodila ultramaratonka koja je na kraju bila druga u disciplini maratona (a i Endomondo mi je rekao da je pace manji od 5min/km).

Makar su u prvih deset kilometara bile dvije okrijepne postaje, nisam se zaustavio niti na jednoj. Na drugoj okrijepnoj je jedan stariji gospodin vikal “Zemi vode bu ti lakše”. Imao sam svoj plan opskrbe te ona trenutno nije uključivala unos tekučina. Nedaleko od druge okrijepne postaje nalazila se i cheer zona gdje su se bacali konfeti, davali high-fiveovi i navijalo za trkače koji su prolazili. Nakon ovakvog pozitivnog ohrabrenja privremeno raste i tempo. Barem je tako bilo u mom slučaju.

21078512_1930652577176740_6204682899822294153_n

Neregularni dio ove utrke je bilo uključivanje stepenice koje na par mjesta razbijaju monotoniju. Prvi krug smo završili silaskom s nasipa u park gdje smo trčali po vijugavim stazicama. Tamo su nas volonteri usmjeravali kako ne bi zalutali s pravog puta. Tu sam čuo i pucnjeve koji su mi se učinili kao vatromet. Kada sam s svoje desne strane vidio nebo prošarano bojama znao sam da sam bio u pravu. Na ovom dijelu me prestigla Ana što me začudilo jer se ona natjecala u dužoj disciplini maratona. Prelaskom preko žaruljicama osvjetljenog mosta uletio sam u startno – ciljnu ravninu poslije koje se nalazila feed zona na kojoj sam uzeo čašu. Nisam znao što je u njoj i bilo mi je žao što nije bila voda. Bila je cedevita koja nije potpuno utažila moju žeđ.

21122560_10213912886557626_6430257524279123897_o
Photo by: Damir Senčar

Nastavio sam dalje sada mračnijim putevima prema svijetlima nasipa te još malo prašine. Sada je bilo prohodnije te nije bilo toliko trkača ispred mene. Neki su već završili utrku dok je velika večina polumaratonaca tek ulazila u završni krug. Noge su mi sa svakim korakom postajale sve teže i teže. Moje pripreme za ovaj nočni polumaraton nisu bile tako intenzivne kao prošle godine. Iako sam išao na dosta brdskih utrka nisam vježbao ono što je najvažnije kod polumaratona – dužinu.  To se moglo osjetiti i nakon istrčanog 15-tog kilometra kada je počela mini kriza. Razne misli su mi prolazile glavom od te da odustanem do one da prodam startninu za maraton za Ljubljanu.

Sada je bilo vrijeme da se skoncentriram. Znao sam da je okrijepna postaja blizu te da ću tu moći malo odahnuti. Kolona trkača ispred mene činila mi se beskonačnom te mi je falio onaj osjećaj od prošle godine kad sam je na momente izgledalo kao da trčim jedan od solo treninga. U mraku nasipa naišao sam na okrijepnu stanica koja je donijela toliko potrebno osvježenje. Nakon nje bio sam smireniji i koncentriraniji. Noge su mi još uvijek bile teške, no vratila mi se volja.

Cheer zona mi je vratila malo poleta u noge. Brojio sam kilometre koji su mi preostali, a i znao sam da mi još preostaju tri seta stepenica dva mosta i parkić. Nakon prvog mosta znao sam da sam 2 km od cilja te sam postupno dizao tempo. Jače sam stisnuo nakon zadnjih stepenica. Kako sam brzo išao skoro sam fulao sktetanje prije zadnjeg mostića. Dobio sam poticajni pljesak iz kafića u blizini. Nastavio sam hitro dalje prema cilju. Ponovo sam preletio mostić i uletio u cilj skoro pokupivši djevojku koja mi je pružila medalju.

nočni

Nastavio sam dalje do vode i okrijepe koja se nalazila kojih 100 metara dalje. Malo sam se osvježio te krenuo do auto da se presvučem. Taman kada sam se vratio u startno-ciljnu ravninu vidio sam Bojana koji je po meni ulazio u svoj treći krug (kasnije sam saznao da je to bio 4. krug). Sjeo sam blizu mostića prije cilja i čekao. Prvo sam spazio Anu u ulasku u njezin zadnji krug. I nakon pola sata, na moju veliko iznenađenje došao je i Bojan. Komentator ga je proglasio prvim i euforija je mogla početi.

Featured

return to the blaze

12. kolo cross liga Drava

Nikad nisam mislio da će povratak na Dravu i u kros ligu biti tako težak. No došao je i taj četvrtak kada je održano prvo kolo nakon ljetne stanke. Kao i obično krenuo sam oko pola šest do starta utrke no ovaj put sam krenuo biciklom s obzirom da sam imao obveze u gradu neposredno nakon utrke (Špancir je bio u punom jeku, te je bilo potrebno to fotografski popratiti).

Uobičajeno zagrijavanje je već standardna rutina koju obavljam prije svake utrke. Odlučio sam trčati u novim tenisicama marke Salomon koje sam nabavio subotu ranije. Iako su izvana dosta tvrde morao sam isprobati kakvo će držanje imati na šljunčanim stazama Drave. Bilo je vrlo vruče te su se svi trkači držali hlada do samog početka utrke.

Kao i obično startao sam dinamično te počeo jakim tempom. Nakon prvog kilometra tempo mi je bio vrlo dobar no predamnom je bilo još četiri. Počeo sam se konsolidirati nakon prolaska prvog mosta i radio na tome da vratim stabilan ritam disanja. Pace mi je naravno pao te je disanje bilo otezano s obzirom na visoku temperaturu. Negdje na polovici drugog kilometra došlo je do logističkih problema, odvezala mi se tenisica te sam morao stati kako bih mogao nastaviti trčati.

Situacija se popravila nakon prelaska mosta jer nam je sunce sada bilo iza leđa i bilo je sjenovitih djelova koji su malo ublazavali žegu. Svakakve misli su mi prolazile glavom no vecina njih je bila optimisticna i govorila da nastavim trcati. Iako mi je tempo pao jos uvijek sam ga drzao ispod pet minuta po kilometru. Prolaskom drugog mosta bilo je vrijeme za zavrsetak utrke. S zadnjom miljom predamnom trcao sam prakticki solo, a trkaci ispred i iza mene su bili na distanci od 50-ak metara. Nije bilo bojazni od napada s leđa te sam se lagano ušetao u cilj (26:23).

21083178_503954466603475_2807965522142165920_o

Tenisice su dobro odradile svoj posao te nisam imao previse zamjerki osim onog jednog odvezivanja vezica. Sjeo sam na obliznju klupicu i započeo dijalog s mlađim kolegom trkacem.  Nuspojave mojeg ubrzanog tempa ocitale su se u bolovima mišića, ponajvise lože te kvadricepsa. Ovo nije bila dobra vijest s obzirom da sam za dva dana trčao polumaraton.

12.kolo

Sad sam 10. u ukupnom poretku no samo zbog toga što kolega trkač ispred mene nije sudjelovao na ovom prvom jesenslom kolu. Malo po malo se stvari privode kraju te se ponovo približava utrka sezone – Ljubljana na kojoj sam odlučio otrčati 42 km.

Featured

uphill thursday

Puntijarka 2017 – 5. kolo

S obzirom da je cross liga završila početkom ovog mjeseca moji treninzi su se sveli dvanaest kilometarske dionice koje sam trčao svakih par dana tzv. Tour de Varaždin. Kako bih razbio monotoniju odlučio sam prihvatiti poziv na brdsku ligu Puntijarka. Liga se održava svaki četvrtak s početkom u 18h s početkom na početku Bikičeve planinarske staze. Staza je duga 4 km + kusur.

Prema Mihaljevcu smo krenuli već oko 16:45 no Ana je kasnila pa smo do tramvajske stanice došli oko 17 sati. Pričekali smo osmicu koja nas je vrlo brzo odvezla do destinacije. Tamo nas je pokupio Bojan te smo oko 17:40 bili na startu. Obavili smo uplate startnine te smo se krenuli zagrijavati. Vrijeme je bilo idealno jer nije bilo toliko vlage u zraku te se moglo disati. S obzirom da je bilo puno ljudi (a i nešto pasa koji su došli s svojim vlasnicima) na  startu Bojan je savjetovao da stanemo bliže prvoj liniji.

Utrka je počela nekih pet minuta poslije 18 sati. Krenuli smo odlučno po planinarskoj sazi koja je na nekim djelovima bila dosta uska. Bilo je tu dosta korijenja izmješano s kamenjem te je trebalo paziti i na to. Prvi kilometar je bio ubitačan, em zbog količine ljudi na stazi em zbog nagiba na kojega sam izgleda krenuo prebrzo. Neki djelovi staze su bili popločeni i oštim kamenjem te je tu trebalo biti posebno oprezan. Nakon drugog kilometra broj natjecatelja se smanjio jer su neki trčali samo do planinarskog skloništa Njivice.

Bez obzira na sve kombinirao sam trčkaranje i ubrzano hodanje. Pošto nisam toliko upoznat s stazom nisam mogao znati što očekivati. No nakon drugog kilometra staza je postala dosta šira te je tu bilo dosta mjesta za preticanje.  Tu i tamo susretali smo planinare koji su se penjali ili spuštali po planinarskoj stazi. Na jednom djelu vjetrič je postao dosta jak te je nosio dosta potrebnu svježinu.

Nisam vidio nikoga poznatog te sam gurao svojim tempom do cilja. Mnogo očekivani cilj se krio nakon nekoliko večih nagiba na kojima nije bilo druge opcije nego hodati. Bez obzira na sve protrčao sam kraj žene koja je pročitala moje vrijeme – 40:13. Malo sam se iznenadio kada sam to čuo. Nije loše za prvi put.  Nakon što sam popio malo vode na izvoru i nakon što je i Ana došla počeli smo se spuštati.

Spust je bio prelud. Pustio sam sve kočnice na prvom strmijem dijelu staze te pokušavao izbječi zamke koje su se nalazile na korjenjem obraslom tlu. No tu sam možda pogriješio jer me opet počeo mučiti zglob kojeg sam prije dva tjedan na Ivanščici ozljedio. Na drugom dijelu sam malo usporio no pokušavao sam zadržati brzinu. Kada sam dotrčao do starta djelila se piva koja mi je dobro sjela nakon ovolikog napora.

Puntijarka 5.kolo

Featured

black butterflies run

1. brdska utrka Ivanec – Grebengrad

Bio je to sunčan dan, ali je bio i vjetrovit dan. Bio je dan za utrku.  Krenuli smo oko 8 sati iz Varaždina do susjednog gradića Ivanca gdje je bio start. Došli smo oko pola 9 sto nam je dalo malo vremena za pripreme.  Pokupili smo startne pakete te se počeli zagrijavati na prostoru nedaleko od startne zone. Sam start je bio u centru Ivanca ispred crkve. Nisam imao osjećaj kao da ću trcati utrku. Nedostajalo je uzbuđenje.

lucky 13

19149421_1065619340238113_3998548677653464988_n

Poredali smo se na startnu ravninu te očekivali start. Nakon završnih obavijesti odjeknuo je pištolj koji je oznacio start. Šestdesetak trkaca je krenulo potrcalo je asfaltom uzbrdo. Unatoč brdu tempo je bio 5:00 nakon prvog kilometra. Trčali smo dobro poznatim putem kojim obično idemo na planinarenje. Cijelim putem po cesti su bili crni leptiri koji se nisu obazirali na guzvu koju su stvarali trkači i pokoje vozilo. U podnožju planine je bila prva okrijepna postaja prije nego smo prešli na makadam. Cesta koja obično služi prolasku samo motornih vozila i bicikala bila je naša staza do vrha Ivanščice. Nadmorska visina se  povečavala, a temperatura se lagano spuštala čemu je pripomagao oštri sjeverni vjetar.

19225650_1065847563548624_3048802575010479533_n

S obzirom na hukanje vjetra buff koji sam do sad nosio zavezanog na ruci prebacio sam na glavu. I usponi po samoj makadamskoj cesti znaju biti naporni te sam lagano trčkaranje zamjenio ubrzanim hodom (Osjetio sam da mi je puls skočio). Na osmom kilometru se nalazila jos jedna okrijepna postaja koja je dobro poslužila za vračanje izgubljene snage. Još je bilo pet kilometara do vrha te sam nastavio dalje konstantnim tempom. Noge su mi s svakim korakom bile sve teže no bio sam odlučan da nastavim. Svaki put kada mi se činilo da mi ponestaje snage sjetio sam se da  s Ivanščicom nema šale (You don’t fuck around with Ivanščica). Pri vrhu se činilo da je vjetar pojačao te je i osječaj hladnoće porastao. Odašiljač na vrhu je opet ispuštao stravične zvukove koji se  mogu čuti kada ovako jako puše vjetar. Kontrolna točka i okrijepna postaja su bile tik uz planinarski dom nakon čega je slijedio spust po dijelu planinarske staze Pionir te dalje prema Ham Pokojcu.

downhill rush

Krenuo sam na brzi spust po planinarskoj stazi te osjetio kako mi nakon ovolikog uspona ovo baš i ne paše. Spust je bio dosta zeznut te sam ovdje malo prikočio i opreznije prilazio strminama. Neki djelovi su bili šumarci kroz koje je bio užitak trčati dok je dio puta bio popločen oštrim kamenjem. Uništavao sam koljena i zglob desne noge maksimalno na ovim dijelovima. Tu me preteklo par trkača, no nisam se posebno obazirao na to. Pokušavao sam se orijentirati gdje se točno nalazim te sam malo pozurio s kilometražom te mislio da smo već na dijelu vezanim uz slijedeci vrh – Čevo. Nastavili smo dalje trčkarati planinarskim putevima i stazama čiji se nagib konstantno mijenjao. Noge su mi bile vec poprilicno bolne no nisam mogao sada stati. Razmišljao sam o samoj stazi kako ima dobrih i lijepih dijelova i onih manje lijepih na kojima je užas trcati. Sjetio sam se i razgovora kojega sam nedavno vodio s frendicom gdje smo komentirali težinu staze utrke koju sam vozio taj dan. Ovu utrku mogu usporediti s životom, i na utrci i u životu postoje lijepi djelovi na kojima je lijepo i uživamo no postoje i oni manje lijepi djelovi kroz koje moramo progurati i izdržati.

19275056_1065616283571752_1310625898547609377_n

Ubrzo smo došli do slijedeće okrijepne postaje koja se nalazila kraj Lujčekove hiže, gdje sam povratio izgubljenu snagu no bol je ostala prisutna. Nastavili smo dalje makadamskim putem koji je vodio prema asfaltiranoj glavnoj cesti. Bio sam na 25 km te se umor u nogama svakim korakom povečavao kao i bol u desnom gležnju. Na jednom dijelu ceste je bio betonski mostić na kojem sam malo istegao mišiće na obje noge. Iako je to bio asfalt i kretali smo se nizbrdo bilo je teško. Crni leptiri su lagano letjeli i lebdjeli na vjetru koji je manijakalno puhao. Nastavili smo koja dva kilometra nakon čega je bila jos jedna okrijepna stanica s vrlo nasmijanom ekipom.

Ulaskom u selo Bela skrečemo desno na sporednu cestu koja se ubrzo pretvara u makadamski put okružen šumom. Tu se nalazila jos jedna okrijepna postaja prije nego što smo prešli na planinarsku stazu koja je u početku bila pitoma i blaga sve dok nismo došli do strmijeg i divljijeg dijela.

nail in the coffin

Više sam vremena ubrzano hodao, a manje trčkarao po varljivoj stazi koja se prostirala predamnom. A kada se nagib povečao hodanje je bila jedina opcija. Isto misljenje su djelili i trkači koji su bili par metara iza mene. Zadnji atomi snage su se potezali tih zadnjih pola kilometra uspona kada je  nagib bio najžešći. Organizatori su postavili i šaljive oznake 200 i 100 metara prije vrha na Čevu, ali se udaljenost činila puno većom kada smo se kretali prema njemu. Vjetar je zavijao i ovdje te hladio vruca tijela natjecatelja. Dolaskom na vrh uzeo sam trenutak i uputio pogled prema horizontu te nebu koje je bilo ispunjeno bijelim oblačcima koje je nosio divlji vjetar. Na okrijepnoj postaji sam pojeo pola banane te miksao vodu i izotonicno piće kako bih povratio balans.

Označena strma staza vodila je prema cilju od kojeg me djelilo nesto vise od 5 km. Niti kada planinarim ne volim ovu stazu niti mi sada nije bila draga. Prolazio sam poznatim područjem kojim smo prolazili jednom kada smo planinarili na Pustu Belu. Bile su to lijepe uske stazice koje su se na nekim djelovima prosilivale. Cilj je bio tako blizu, ali tako daleko. Brda i dolovi su se samo nizali. Oko 34 km sam susreo frenda Gorana koji je zajedno s Anom odlucio planinariri rutom kojom smo trćali s Čeva do Grebengrada. Anu nisam spazio te sam pretpostavio da je ostala na Grebengradu. Zadnja okrijepna postaja je bila oko 35km gdje sam susreo Anu.

19149365_1065266643606716_8670757024886516417_n

Zajedno smo krenuli prema kraju utke. Dugih dva i pol kilometara je bil pred nama. Ana je bila nabrijana i odmah je htjela trčati. U početku nisam trčao no na spustevima sam se zašpurao te često izmjenjivao hodanje i trčanje. Ana je spomenula da je cilj nakon neke livade no nije zapamtila koje pa sam bio razočaran što nakon prve livade na koju smo naišli cilja nije bilo No nakon druge smo ušli u šumarak te smo se po širokom putu se počeli spuštati prema zvukovima ljudi. Sam cilj je bio na livadi ispred planinarskog doma što je bilo zbunjujuće jer sam morao proći kraj brdo ljudi koji su se već odmarali od utke i/ili jeli svoj zasluženi obrok.

Ušao sam u cilj s vremenom od 4 sata i 52 minute (Endomondo sam se sjetio isključiti tek nakon minute) što je dosta dobro s obzirom da nikada nisam istrčao toliku dionicu (čak niti po ravnome terenu) niti još nikada nisam sudjelovao u ovakvoj brdskoj utrci. Možda mi se ovoakav format utrke više sviđa nego format polumaratona odem trčati i na Ravnu Goru slijedeći mjesec.

1. brdska utka Ivanec - Grebengred

Featured

memories of summer past

U utorak nakon noćnog pohoda na Ivančicu odlučili smo na prijedlog Jelene ponovo ići malo planinariti (Trebalo je isprobati nove gojzerice). Ovog puta naša ruta je uključivala toliko omraženi put Pionir kojega mnogi planinari izbjegavaju. Nama je to bio još jedan izazov koji smo htijeli pokoriti.

Krenuli smo oko 17.30 s parkirališta kraj groblja. Ovog puta naša družina je brojila pet članova: Bogdan, Jelena, Sonja, Vladek i ja. Kada smo došli do podnožja planine sunce je sijalo što smo prepoznali kao dobar znak. Krenuli smo poznatom IPO stazom te nakon 200-njak metara skrenuli desno na livadu koja će nas odvesti na pravi put. Neki od suputnika su se zapitkivali da li je ovo pravi put jer je bio dosta zahtjevan. No njihova vjera je vraćena kada smo našili na prvu planinarsku oznaku.

IMG_20160719_184559

Zahtjevnost puta nije bila upitna kao ni volja suputnika da ga svladaju. Ispostavilo se da je volja novih članova veća od nekih stalnih članova našeg stalnog tima planinarskih istraživaća. Pionir je opravdao svoju reputaciju jedne od najtežih staza na Ivanščici. Dokaz tome su bile majice pune znoja i količine vode koje smo popili putem.

28355309502_c2f303a05c_c

IMG_20160719_190927

No uskoro smo prešli najbrdovijtije dijelove puta te smo ušli u pitomije i vegetacijom obraslije područje. Moglo bi se čak reći da je to bila prava džungla. Kroz džunglu smo polako došli do vrha te smo zauzeli mjesto na jednoj od klupica ispred doma. Neki ljudi koje sada nećemo spomenuti su se zgražali nad mojim mješanjem slatkog i slanog. Za mene je to bila dobitna kombinacija nakon teškog uspona.

IMG_20160719_194900

Ovdje sam uhvatio svog prvog Pokemona na planini. To je samo jedan od dobrobiti našeg uspona. Druga dobrobit našeg uspona je bio pogled s vrha piramide obasjane zadnjim zrakama sunca.

27843399924_15259d48f1_c

Slijedio je silazak s planine. Odlučili smo se vratiti po već poznatom putu Mrzljak. Putem nas je uhvatio mrak te su nam ponovo trebale svijetiljke kako bi pronašli pravi put. Ovog puta u mraku smo susreli samo par žabica koje su skakutale po šljunčanom putu. S obzirom da smo se spuštali drugim putem do auta smo jedan dio morali propješaćiti preko asfalta. Za planinara je uvijek neugodno hodati po asfaltu, jednostavno je neprirodno. Ali što se mora nije teško. Ukupno smo prešli nešto manje od 10 km što je pravi trening za nekoga tko cijeli dan sijedi u uredu. Jelena je razgazila svoje nove gojzerice te smo prilikom spusta dogovorili još jedan pohod na Ivanščicu i to za zaključak tjedna, petak.

Featured

darling buds of kalnik (aka dražesni pupoljci kalnika)

DSC_3613

Bila je to jos jedna prekrasna subota koju smo odlucili provesti na planini. S prijateljom Goranom sam se dogovorio da odemo na Kalnik s obzirom da njegovih 7 zubi nudi dobar omjer klasicnog planinarenja te penjanja po stijeni.

Iako smo krenuli dosta rano kada smo dosli do pl. doma na Kalniku sunce se vec visoko popelo te je przilo. Utjehu je davao blagi povjetarac koji je puhao s sjevera.

DSC_3617

Krenuli smo s sjeverne strane gdje smo se planinarskim puteljcima kretali prema najvisem vrhu Kalnika, Vranilovcu. Na jednom dijelu smo fulali stazu, ali smo je ubrzo i nasli. Staza okruzena raslinjem koje se razbujalo nudila je spokoj u sjeni planine.

 

Dolazimo do prve kontrolne tocke, vrha gdje se osvjezavamo vodom te razgledavamo horizont. Krecemo prema sedmom zubu na kojeg se penjemo preko postavljene ferate. Jedan od opasnijih uspona no sigurno smo dosli gore. Na vrhu zuba raslo je razlicito cvijece i bilje koje se njihalo na laganom povjetarcu. Nastavili smo prema slijedecem zubu pitomom planinarskom stazom obraslu travom i vec spomenutim divljim cvijecem.

Zubi su se samo nizali te smo ih mi oblazili bez problema. Prve planinare smo susreli tek poslije četvrtog zuba na tkvz. vagini. Cure su se taman izasle iz uskog prolaza u koji smo mi krenuli. Prvi je isao Goran, a ja za njim. Na kraju smo dosli do pola nakon čega smo morali odustati. Zaobisli smo uski prolaz te dosli s druge strane gdje sam se ja odlucio da se uspem kroz mjega. Prvi dio nije bio tezak jedini problem je bio na sredini gdje mi je nedostajalo manevarskog prostora za noge i ruke pa sam hakirao prolaz te nasao hvatište stavljajuci tijelo u čudan i neprirodan polozaj. Ubrzo sam dosao do gore no na zadnjem koraku udrio sam koljenom u stijenu.

Vratio sam se istim putem kojim smo prvi put zaobisli prolaz. Taman kad sam dolazio dogodila se scena kao iz filma. Krs i lom se procuo malim gajem. Vidio sam samo jednog planinara kako je padao niz stijene. Grana za koju se primio nije izdrzala njegovu tezinu te se odlomila sto je dovelo do pada. Ocekivao sam najgore, razbijenu glavu no crna prognoza se nije obistinila. Neoprezni planinar je prosao samo s nekoliko modrica. Njegov partner je čekao na obliznjoj stijeni u soku.

Krenuli smo dalje na zadnja tri zuba. Ovdje smo susreli jos jedan  par planinara koji su također isli u suprotnom smjeru, kako su rekli po prvi put na Kalniku. Nakon zuba smo se odlucili obici i Veliki Kalnik, velika utvrda na planini koju oronita zubom vremena. Na samom dvorcu postoji dio za penjace po stijeni koji su trenutno zauzimali neki madžari. Popeli smo se do najviše točke dvorca gdje smo odmorili te uživali u kraljevskom pogledu koji se protezao kilometrima. Nebo je bilo popunjeno oblačićima koje je nosio umjereni sjeverni vjetar. Savršeno posložena prirodna kompozicija koja zaslužuje divljenje.

Featured

go out with a bang

11. kolo cross liga Drava

253678-nothing-changes-if-nothing-changes

Ako se ništa ne mijenja sve ostaje isto – je poslovica koja bolje zvuči na engleskom. Ako želimo nešto drugačije moramo raditi nesto drugačije. Čak je i veliki Albert Einstein rekao “Ludilo je očekivati drugačije rezultate, nakon što problem stalno pokušavaš riješiti na isti način”. Životne promjene su često teške te ih je najbolje uvoditi postupno. Psihologija nalaže da nas velika količina promjena odjednom moze obeshabriti te preplaviti dok uvođenjem promjena postupno gradimo naviku po naviku te mijenjamo svoj život gradacijski.

Došao je i dugo očekivani četvrtak. Dan koji mi je postao drag zbog cross lige koju trčim tada. Nakon posla sam se malo osvježio izotoničnim pićem i keksima koji su mi ostali na stolu od sinoć. Bio sam nabrijan. Danas sam odlučio trčati što brže s obzirom na prošlotjedni flop.

Došao sam na start lagano trčkarajući te pozdravio nekoliko trkača prije nego sam se počeo zagrijavati. Odučio sam poraditi i na rukama jer mi se činilo da sam ih zapostavio, a one su ključni čimbenik kod trčanja jer mogu pomoći da se uhvati bolji zamah. Krenuo sam opet kao iz topa i probijao se kroz gomilu na startu. Uhvatio sam špur onih koje sam čuo na startu da ce prvi kilometar trčati tempom 4:00 no nakon pola kilometra početnog juriša počeo sam hvatati dah.

Slijedečih kilometar i pol stabilizirao sam disanje te me živcirao lik koji se na potezu prije okreta vozio ispred mene na bicu. Nije da mi je bio na putu no jednostavno mi je išao na živce. Spustio sam tempo. No bez obzira na sve trčao sam brže nego ikada prije. Osjećaj je bio grozan te sam se pitao zašto sam počeo trčati tako brzo. Vrijeme je bilo full sunčano te je toplina žarila iz zagrijanog kamenja po kojem smo trčali.

Prestiglo me dosta ljudi no nisam mario. Čak me prestigao i lik koji je trčao u nekakvim japankama / sandalama. Cilj mi je bio završiti i ne umrijeti. Oko 4 km prestigao me natjecatelj koji me nazvao “macanom” što me podsjetilo na komentar ispod jedne fotografije koju sam dobio na fejsu. Nastavio sam lagano prateći tempo svog tijela te naposljetku prestigao tog natjecatelja.

Konfliktan osjećaj užitka i patnje se vratio te me pratio ostatak utrke. Ulaskom u peti kilometar osjetio sam nalet inspiracije s obzirom da sam ponovo srušio svoj rekord (22:05). Cilj je bio blizu, mogao sam ga naljušiti te sam pokušao uhvatiti priključak za dva trkača koji su me prestigli. Sunce je vec dosta spustilo te je okolna vegetacija stvarala hlad na završnoj dionici utrke. Slijedio je završni “sprint”. Uletio sam u cilj s vremenom 24:34 te postavio novi osobni rekord staze. Počeo sam čestitati ostalim natjecateljima, a i oni su pružači ruku meni. Potražio sam vodu na stolu za okrijepu te je popio malo više.

18952544_467958146869774_7424442971870491309_n

Znojio sam se kao i prošli put te se znoj samo cijedilo s mene. Prilikom ispijanja vode jedan kolega trkač komentirao je kako me uvijek prepozna po stilu trćanja. Na povratku doma razmišljao sam o tome te zaključio da sigurno imam neki svoj divlji način trčanja koji sam razvio kroz individualne treninge (“bjelovarski divlji ples” kako sam ga na prvu nazvao).

11.kolo

Ovaj vikend je XC maraton koji se nadam da cu prezivjeti. Pa slijedeci trail do Grebengrada. Pola sezone je gotovo, ljeto se priblizava pa je vrijeme da se krene u planine.

Featured

jägermeister

10.kolo cross liga Drava

giphy

Jägermeister – lovac majstor (slobodni prijevod)

Još jedan četvrtak je došao kao i još jedno kolo lige. Pošto se bliži ljeto temperature su narasle te je cijeli tjedan pržilo. Izuzetak nije bio niti taj četrvrtak. Malo prije 6 smo se vratili u Varaždin i kolega koji se s nama neće neko vrijeme više putovati nas je počastio alkoholnim pićem.  Odluka je pala na jegere i naručili smo dvije runde. Dok je treća bila iznenađenje.

Pošto je već bilo kasno požurio sam se da stignem na start utrke kros lige. Vrijeme sam lijepo tempirao te sam stigao kojih par minuta prije početka. Našao sam svoje mjesto u sredini grupe te s obzirom da se nisam pravilno istegnuo prije počeo sam poskakivati i oslobađati tenzije radnog dana. Već onda sam bio znojan (ne znam je li više zbog sunca ili alkohola, no alkohol sigurno nije pomogao) te sam čekao početak utrke koja je trebala početi svakoga trenutka.

I krenuli smo. Nekim svojim tempom jurnuo sam naprijed s malom zadrškom no poslije sam se odvažio te krenuo više naprijed. Potkraj prvog kilometra počeo sam razgovarati s kolegom trkačem.  Temo mi je bio manji nego prošli put no ipak sam ga u drugom kilometru poboljšao nakon čega je slijedio očekivani pad u trećem kilometru. Kolega trkač me prestigao te nisam imao snage za potjeru.

18768426_464482483884007_4524924077650509989_o

Gorio sam i znoj je curio na sve strane. Bilo mi je nekako teško no bez obzira na sve išao sam dalje. Još me nekoliko trkača prestiglo te sam na cilju dobio komentar da bih bez mobitela brže trčao. Na kraju je moje vrijeme bilo zanemarivo (26:03). Glavno je da sam pokupio nešto bodova i održao 12 mjesto u ukupno poretku.

10.kolo

Featured

high speed, low drag

9. kolo cross liga Drava

Bio sam umoran taj dan kao i cijeli tjedan te sam na cross ligu dosao rasterecen. Otrcao sam do starta te poceo uobicajeno zagrijavanje. Susreo sam frendicu Sonju s kojm sam se bacio u raspravu o nadolazecim utrkama. Odlucio sam se prijavljivati samo na trail utrke kao i na utrke s manjim udaljenostima dok cu polumaratone izbjegavati. Bez obzira na sve imao sam neku eksplozivnost u nogama koja mi je ostala od vikenda kada sam isao biciklom na Ravnu Goru.

tumblr_njkohwaw5b1t55xupo2_500

U utrku sam krenuo brzo i zestoko, kao iz topa. Tijelo mi se otelo kontroli te mi je tempo bio visok. Ne znam koji je bio razlog tome, no trening od 12km koji sam odradio dan ranije nije mi pomogao u smanjivanju tempa. Accumulated fatigue nula bodova. Nisam mogao vise prodavati tu foru. Misici pamte.

Prvi kilometar sam istrcao za manje od 4 minute sto mi je rekord na cross utrci. Nakon pocetnog šusa morao sam smirivati tempo slijedecih par kilometars te mi je tempo pao na 4:35 te 4:43 sto je uobicajeno u ovom stadiju utrke. Bez obzira na manji pace davao sam sve od sebe. Jos je bilo snage u meni koju sam mogao iskoristiti.

18700261_461150517550537_7526065785968520632_n

Nastavio sam dalje standarnim tempom. Slijedeci km nakon mosta je bio bolji od proslog sto se ocitavalo na tempu kojim sam trcao. Tijekom utrke prestiglo me nekoliko natjecatelja sto nije bilo neubicajeno zbog mog pocetnog ubrzanog tempa. Pacerica koja obicno trci mojim tempom je sada bioa negdje u pozadini. Zadnji kilometri su bili ispred mene te sam se veselio kraju zbog ponovnog mjesanja osjecaja radosti i patnje. Udisao sam duboko kao sto sam i izdisao. Kada mi je Endomondo rekao za koliko sam istrcao 5km bio sam totalno u ekstszi te sam nastavio grabiti zadnji 600 m. Predkraj sam cuo zvuk stopala iza sebe sto me natjeralo da ponovo podignem tempo.

9.kolo

Na kraju sam ponovo srusio osobni rekord staze koji je sada  24:41. Nagrada na kraju utrke su bile tresnje koje su bile ponudene na stolu s vodom, a trenutno su u sezoni. Bio sam malo ponosan sto sam za devet sekundi skinuo rekord te sam se sepirio pred frendicom koja je bila puno sporija. Njezina filozofija je ici na sto vise utrka te samo sudjelovati dok je rezultat prema njoj nebitan. Iako mi se ta filozofija s jedne strane sviđa za moj zivotni stil je nemoguca. Moj stil je planiranje i ostvarivanje dobrih rezultata. Volim raznoliku lepezu aktivnosti od kojih mi najvise nedostaje biciklizam. No to cu uskoro nadoknaditi na nadolazečem XC maratonu u Bjelovaru.

Featured

Boroša gives you wings

8. kolo cross liga Drava

Nakon iscrpljujučeg vikenda ostavio sam si dan odmora te sam otisao malo trčkarati tek u utorak. Najvise zbog potrebe da se riješim negativne energije koja je taj dan prenijeta na mene. Napravio sam 12 km što je bilo dovoljno za oslobađanje od zlih duhova.

Ono za što sam se pripremao je bilo jos jedno kolo cross lige koje se odrzavalo u četvrtak. Kao i po dobrom starom običaju krenuo sam oko pola 7 prema startu utrke trčkarajući. Usput sam sreo kolegu trkaca koji mi je ponudio prijevoz, na sto sam ja samo odmahnuo rukom. Trebalo se zagrijati prije utrke. A ovakvo trckaranje jedan je od načina. Iako sam obavio i dodatna stacionarna zagrijavanja i istezanja. Iako sam razmisljao da bih danas mogao srusiti jos jedan rekord nisam imao vremena da razmisljam koju strategiju da koristim da to postignem niti odredio tempo kojim bih morao trcati. Bez obzira na sve odlucio sam da probam.

Its time to shake ground, in the eight round

tumblr_nlz61ywged1s89jqbo1_500

Krenuo sam jako, iako mi se na prvu tako nije cinilo. Tek kada mi je Endomondo rekao tempo nakon prvog kilometra skuzio sam koliko sam jako povukao. Nisam sigurno mogao ovako nastaviti jer je sunce pičilo i nije davalo milosti. Po svim pretpostavkama vrijeme nije bilo idealno. Nakon drugog kilometra i tempo bržeg nego obicno znao sam da je sada trenutak. Sada ili nikad. Straha nije bilo te sam se prepustio instinktima. U trećem kilometru sam jos malo spustio tempo te pokušavao održati stabilno disanje. Onda sam valjda potegao za nekim malo bržim trkacima te popravio se u zadnja dva km.

Bilo je malo čudno jer pred sobom nisam imao nikoga. Nikoga od uobičajenih natjecatelja koje sam obično susretao na ovim kilometražama. Pusta cesta se protirala ispred mene, a zvukova stopala nije bilo iza mene. Nastavio sam dalje te potkraj utrke počeo dostizati jednog natjecatelja. Osjećaji patnje i uživanja su se ponovo počeli ispretlitati. Gorio sam te sam počeo zadnji juriš.  Ipak ovaj put sve mi se činilo drugačije.  Nekako lakše. Uletio sam u cilj za trkačem kojega sam počeo ganjati.

tumblr_ohm4j5ofbo1udrhi2o1_500

Kada su pročitali vrijeme nisam mogao vjerovati. 50 – zar sam tako sporo trčao. Pogledao sam vrijeme na Endomondu koji je bio u offsetu 3 sekuinde. Da dobro sam čuo. Moje vrijeme je bilo 24:50 min (5600m) što mi se činilo nevjerojatno. Opet sam srušio rekord (i to za 15 sekundi). Da li mi je zbilja vikend u prirodi toliko pomogao. Morao sam doći k sebi. Popio sam vode te se otišao istegnuti se na most. Nikome nisam rekao rezultat. Još sam bio u šoku.

Otišao sam doma lagano trčkarajući….

8. kolo

p.s. Uz to sam poboljšao još dva osobna rekorda

Featured

double trouble weekend pt.2

Boroša 2017

Life’s battles don’t always go to the stronger or faster man. But sooner or later, the man who wins is the man who thinks he can – Vince Lombardi

Alarm se oglasio u 7 sati. Ugasio sam ga i okrenuo se na drugu stranu. Nisam bio još spreman ustati se. Jučerašnja utrka u Frkanovcu ostavila je svoj trag i osjećao sam to u mišićima. Konačno sam se ustao oko 8 sati jer smo je sinoć dogovorili da ćemo oko 9 krenuti prema startu Boroša, prema glavnom trgu glavnog grada. Doručkovao sam bananu i Oreo kekse. Pravi doručak sportaša. Nije bilo vremena za više, ali to mi je bilo zasitno.

Kada smo došli na start utrke tamo je već bilo dosta ljudi koji su se razgibavali, rastrčavali ili odmarali. S obzirom da mi je ujutro falio onaj osjećaj da danas idem trčati sada je definitivno bio tu. Prvo smo utovraili svoje ruksake u kombi koji će ih dopremiti na cilj – Sljeme i krenuli se i mi sami rastezati i zagrijavati. Sunce je bilo jako te su temperature bile već oko 20 stupnjeva. Ubrzo smo i krenuli i to odmah u brdo.

18519476_10155398734175712_643675027018829032_n
Ja sam onaj u žutoj majci s lijeve strane 31 red

Pucanj koji je označio početak utrke uzbudio je nekoliko pasa koji su trčali s svojim vlasnicima tesu ih oni pokušavali smiriti u tim početnim trenucima utrke. Ana i ja povukli smo naprijed te počeli prestizati natjecatelje. Početni dio staze prolazio je dijelom grada koji zovu Nova Ves te je bila vrlo lijepa za trčanje zbog hlada kojeg su nudile okolne zgrade.

Izbili smo na otvorenu aveniju na kojoj više nije bilo toliko hlada. Još uvijek sam pratio Anu te mi je njezin tempo odgovarao. Buff mi je već je bio mokar što od znoja s  ruke oko koje je bio omotan što od znoja kojega sam brisao s čela. Nakon kilometra skrenuli smo desno gdje je počeo blagi dugi uspon. Na jednom dijelu nagib se povečao što je značilo smanjenje brzine i oslanjanje na snagu.

Čekala se okrijepna postaja koja je trebala biti kraj tunela. Gdje god to bilo. No izdržali smo i do nje. Voda u pravilnim dozama je uvijek oke, a jo više neko voće za grickanje. Nažalost opet ga nije bilo kao niti na Hendrixu. Uzeo sam keks kojega sam polovicu strpao u usta isprao s dva deci vode.  Pred tunelom je bilo dosta trkača koji su se, samo mogu nagađati pripremali za start kraće dionice utrke. Nakon izlaska iz tunela ušli smo u šumski dio utrke koji je nudio mnogo hlada stvorenog od drveča. Prošli smo mali dio asfalta kojega je nakon stepenica zamjenila zemljana podolga.

18447596_10155398799995712_8256889070603473781_n

Iako su se moji prijatelji dvoumili ja sam na ovaj event uzeo tenisice za cross što je odgovaralo terenu po kojem smo počeli trčati. Na šumskom terenu uvijek možemo doći u doticaj s blatom što je bilo i u ovom slučaju. Neki djelovi staze su bili dosta blatnjavi. Trčali smo koliko smo mogli te je trčanje u većem dijelu zamjenilo hodanje. Čak i oni koji su trčkarali po stazi nisu bili brči od nas brzih hodača. Druga okrijepna točka je bila postavljena na raskrižju asfaltne ceste i planinarskog puta po kojem smo “trčali”. Ana se izgubila negdje iza mene iako sam se nekoliko puta okretao da izvidim di je nestala.

Došlli smo pred sam kraj utrke. Oko 12 km sam počeo ponovo trčati nakon što sam dobio pobudu u cheer zoni.  Sada je slijedo onaj zanimljivi dio, 400 metara vrlo strmog uspona koji se nalazio na djelu gdje operiraju žičare.  Ovdje su svi hodali, iako mi se desilo da sam prošao jednog trkača svojim tempom brzog hodača.

18485943_10155398801215712_3358607506456446283_n

Nakon žičare ponovo sam počeo trčati kako bih u sprintu utrčao u cilj. Podloga mi nije baš odgovorala ili je to bio odgovor mojih nogu na uspon koji je proživio. Bez obzira na sve bio sam sretan, em što je utrka bila gotova em što se nisam preforsiro do stanja gdje bi mi trebala hitna medicinska pomoć. Rezultat nisam čuo niti mi u tom trenutu nije bio bitan. Ubrzo se pojavila i Ana te smo otišli na zasluženi grah.

boroša

Featured

double trouble weekend pt.1

Kros utrka Frkanovec – srce gornjeg Međimurja

happy trails

Eto dogodio se i taj dan. Došli smo na prvu “selsku” utrku, no to ne potcjenjuje njene kilometre niti težinu Došli smo oko 16 sati u selo Frkanovec gdje se održavala kros utrka. Iako se ona održava već petu godinu vidljiva je razlika u načinu obavljanja nekih stvari. Ničega nije nedostajalo samo su neke stvari bile malo drugačije. Podigli smo svoje startne pakete te se počeli pripremati za utku koja je slijedila. Trčkarali smo okolo te maprirali djeliče staze kojom ćemo trčati. Bilo je tu mnogo poznatih lica iz lokalnih klubova koji su se došli iskušati.

18447185_10154596116136732_5749010435574552983_n

Sam event je počeo utrkama najmlađih trkača dobi oko 7 godina te onih malo starijih 12 – 15 godina. Nakon toga slijedila je podjela diploma te nagrada za najbrže. Nama ono nazanimljivije je tek slijedilo. Prvo je startala kraća utrka, ona od 4,6 km u kojoj je Bojan sudjelovao. U njoj je bilo puno više natjecatelja zbog svoje duljine, veća i konkurencija reklo bi se. No bez obzira na sve Ana i ja odabrali smo dulju dionicu od 10,2 km. Nismo niti znali što nas čeka.  Iako je vrijeme bilo sunčano kada smo došli do starta utrke sunce se sakrilo iza oblaka što nam je olakšalo trčanje.

Pucanj iz pištolja (ne bi se čudio da je bila i puška) je označio start naše utrke. To me malo zbrecalo no uključio sam Endomondo i lagano krenuo. Pošto smo se pozicionirali dosta blizu prve linije nismo imali problema s zaobilaženjem drugih natjecatelja. Odmak nakon starta krenuli smo na livade gdje se nalazio prvi spust. S obzirom da je ranije padala kiša spuštao sam se s malo zadrške no s dovoljno šusa da preteknem neke natjecatelje.

18527748_10154596103021732_4314760415955986693_n

Poslije spusta počeli smo trčati ivicom šume s malim mostičima na par mjesta. U tako lijepom okruženju pretrčali smo već 1 km. I tako se nastavilo. Trčali smo kroz livade ili šumarke dok smo se asfalta rijetko doticali. Endomondo me dobro pratio te mi govorio kojom brziom idem. Oko 5 km osjetio sam da mi nedostaje tekučine te je pregrijavanje počelo. Na moju sreću i svih ostalih natjecatelja na okrijepu nismo trebali dugo čekati.

18485650_10154593952496732_2137834503129870622_n

Bio sam sretan te nisam to skrivao. Ovo je bilo i više nego što sam očekivao. Prava idila. Iako razgovora nije bilo puno tu se govorilo zamasima nogu, pokretima rukama te uzdisajima. Moji bioritam je djelovao na optimalnoj temperaturi te  sam držao tempo s ostalim natjecateljima. Kilometri su se nizali, a moja sreća je bila sve veća. Na jednom spustu oko 7. km trčali smo rubom livade na kojem sam skoro završio u šumi te sam koristio ruke kako bih održao balans. Trčao sam u dobro društvu te smo ponovo utrčali u šumicu gdje smo prešli par brežuljaka.

18485329_10154596126411732_7930931104526022380_n

Staza je bila kao iz snova, a atmosferu je užarilo sunce koje se pri kraju utrke pokazalo iza oblaka. Nakon izlaska iz šume, gdje je nestrpljivo čekao Bojan, slijedio je kratak dio po asfaltu te sprint po travi do cilja. Osjećaj je bio super! Rezultat nije bilo toliko bitan kao niti poredak. Ipak Endomondo je pokazivao 52 minute i nešto sekundi (nisam zapamtio) što je bilo čist oke za utrku od 10km i to s brdima. Ubrzo je dotrčao i natjecatelj kojega sam pretrčao u zadnjem laganom dugom brijegu te mi pružio ruku da mi čestita.

Pozdravio sam se i s natjecateljem koji mi je rival na kros ligi na Dravi.  Nakon što sam popio nešto vode otišao sam do dijela ceste pred cilj kako bih bodrio Anu kada bude ulazila u cilj. Ubrzo se pojavila s Bojanom u pratnji. U potjeri su bile Sonja i pacerica s kros lige.  Ana je ispričala fascinantnu priču gdje je cijela skupina od dvadestak ljudi trčala u krivom smjeru pola kilometra te je zbog toga tako kasnila.

Bez obzira na sve ovo je bila jako lijepa utrka na koju se željno želim vratiti. Ono što me čekalo slijedećeg dana nisam mogao niti pojmiti…..

Featured

may the pace be with you

The world ain’t all sunshine and rainbows. It’s a very mean and nasty place and I don’t care how tough you are it will beat you to your knees and keep you there permanently if you let it. You, me, or nobody is gonna hit as hard as life. – Rocky Balboa

Izreka iznad može opisati kako je tekao moj tjedan od vikenda. Bilo koliko se trudiš ljudi to ne vide, nego vide samo greške. Makar bile one minijaturne. Za neke je to cijeli svijet.  No bez obzira na sve treba pregaziti preko “negativnih” stvari koje nam se dese u životu i iz toga izvuči pouku. Postoji čak i studija koja objašnjava da ne postoje pozitivni i negativni osjećaji već onako kako mi interpretiramo neki događaj u životu tako cemo se i osjećati.

Tjedan mi je prebrzo prošao i s obzirom da sam za vikend tri dana za redom išao trčati. Odlučio sam pauzirati preko tjedan te uopće ne trčati. To mi je dobra taktika kako bih bio odmoran za cross ligu. Odmah čim sam došao doma s posla išao sam se pripremati za novo kolo. Pojeo sam ostatke Dorine koju sam ostavio na kuhinjskom stolu te odlučio oguliti jednu naranču koju sam jučer kupio u Kuflandu. Naranča je bila sočna i bilo mi je žao što sam polovicu morao ostaviti jer sam već kasnio te sam morao krenuti prema startu.

Ovaj put odlučio sam sam trčkarati do starta i trčkarao sam brzo. Iako imam manje od 2 km do starta nabacio sam tempo. Vrijeme je bilo dobro jer je bilo oblačno no s obzirom na jugo koji je puhao ovih dana bilo je vrlo vlažno te kada sam došao do pješačkog mosta znoj je počeo izbijati iz mene. Pretrčao sam na drugu stranu te poceo s zagrijavanjem. Imao sam isplaniranu cijelu strategiju kako cu danas trcati te tempo koji moram postici kako bih poboljsao najbolji rezultat na 5km. Trebalo je samo istrcati utrku.

Ladies and gentelmen start your engines

Pozicionirao sam se opet negdje u sredinu s brzim natjecateljima ispred sebe te onim sporijim iza. No bez obzira na kalkulacije imao sam posla s zaobilaženjem natjecatelja. Prosječni tempo koji će me odvesti do novog PB na pet km je po kalkulacijama bio 4:30. Nakon drugo vremena Endomondo je počeo ponovo pričati samnom te sam imao oralnu podršku kojim tempom trčim. Nakon prvog kilometra tempo mi je bio 4:40 što je bilo prihvatljivo te poziv da ubrzam.

Zaobišao sam frendicu Sonju i njezinog kolegu koji su se ustalili u stabilnom tempu i nastavio svojim ubrzanim tempom. Bio sam na misiji. U drugom kilometru me prestiglo nekoliko ljudi no nisam se obazirao. Prestigla me i jedna cura za kojojm sam potegnuo te je neko vrijeme pratio u stopu. Nakon prelaska mosta ušli smo u treći kilometar te mi je tempo bio oko zacrtanih 4:30 min/km.  Tu sam se prepustio ritmu trkača oko sebe.

Ubrzo smo pretrčali i 3 km te mi je tempo bio pao za 13 sekundi. Bilo je vrijeme za akciju. Počeo sam potezati sve jače i jače. A cura koja me pretekla prije mosta je bila sve bliže i bliže. Disanje mi je bilo stabilno. Ubrzo nakon što sam pretrčao curu došao je i 4km. Tempo sam poboljšao no sada je bilo vrijeme za zadnji juriš.

tko zna zna, tko ne zna dva

Ubrzanje je unijelo poremećaje u moj ritam disanja. Trčao sam kao da je cilj udaljen kilometar te sam dostigao i prestigao neke trkače. Osjećaj je bio super. Bio sam nadahnut kada mi je Endomondo rekao da sam 4 km pretrčao za 18:15. Prestigao sam i starijeg gospodina kojega sam u jednom od prijašnjih kola prestigao u sprintu pred ciljem, u ovom slučaju kada sam završio dionicu od 5km posustao sam, te je on prestigao mene. Endomondo mi je očitao vrijeme te nisam bio sretan jer je to bila brojka koja me nije zadovoljila. No bez obzira na to ritmički sam pratio jednog od trkača te velikim izdisajima  mu puhao za vratom, doslovno. 😀

Utrka je još trajala 600 dugih metara. Šesto metara koji su trajali vječnost. Šesto metara izmjene užitka i patnje. Stroj se počeo prekuhavati. Uvijek si zamišjam da li ću umrijeti u ovakvoj nekakvoj situaciji gdje će me strefiti infarkt tijekom trčanja.

exhaustedrunner_wide-5241eba7a48301277a5159107562694eb39fc9c5-s900-c85

 Ipak na kraju sam ima dobar rezultat (25:07), i da postavio sam osobni rekord na 5km (22:25) iako to inicijalno nisam mislio.  Uz to srušio sam još dva osobna rekorda na 3 km i 3 milje.

7.kolo

Ovo je bila lijepa uvertira u aktivni vikend koji dolazi gdje egzibicijski idem trčati dvije trail utrke.

Featured

for the love of running

6. kolo cross liga Drava

Nakon uspješnog prošlog tjedna doslo je vrijeme za opuštanje. Razmišljajući danas nakon odtrčanog kola cross lige shvatio sam da trenutno nemam nekih realnih ciljeva koje bih mogao ostvariti. Zato više ne trebam ganjati neke rezultate već ganjati one ispred sebe. Opće je poznato da poboljšanja dolaze prateći one koji su bolji od tebe.

Iako nisam imao razloga da trčim, bio sam uzbuđen pred ovo kolo lige. Odlučio sam trčati najbrže što ide te onako slućajno mozda skinuti neki PB. Prvi put nakon par tjedana na dan održavanja lige bilo je sunčano vrijeme što je izmamilo vise trkača nego obično. Nakon uobičajenog zagrijavanja bilo je vrijeme za start. Pozicionirao sam se par redova od startne linije u sredini s pacericom uz sebe. Nakon inicijalnog rasčišćavanja te zaobilaženja ubrzao sam te počeo raditi slalom između natjecatelja.

Vođen mislju kako je Bojan neki dan istrčao 1km za 3min i 42sec odlucio sam ostvariti barem 4:00 na prvom kilometru. No bez obzira na napore na kraju sam skinuo sam 5 sec s najboljeg vremena ove sezone. Slijedeča dva kilometra hvatao sam dah te mislio da ovo nije bila baš dobra ideja. Jurnuo sam u utrku te nisam dao tijelu da se prilagodi. Sunce je pičilo ravno u oci nas natjecatelja te doslovno nisam gledao ispred sebe.

Tu me preteklo dosta natjecatelja te nisam niti brojio. Znao sam da će se to dogoditi. Prelaskom preko mosta osjetio sam neku dobru vibru te nisam bio u uobičajenoj krizi koja me u ranijim kolima znala pratiti. Nuspojava mojih ranijih postupaka. Nastavio sam dalje te održavao konstantni tempo. Pacerica je bila nekih 100 metara iza mene.

Trčao sam opušteno. Tempo me vodio. Nastavio sam konstantno do petog kilometra nakon čega sam malo podigao pace. Pratio sam natjecatelje ispred sebe koji su također povećavali tempo. Nekih 400 metara pred ciljem jedna je cura (za koju sam kasnije saznao da je 12 godina mlađa od mene) krenula žustro naprijed te sam se neko vrijeme pokušavao sinhronizirati  s njezinim tempom. No u nedostatku snage, nisam stigao parirati.

18222230_451682488497340_6540066266937997728_n
U potjeri

Cura je prestigla i gospodina starijih godina koji ju je pratio u stopu, a ja njega. Tim poretkom smo i uletili u cilj. Endomondo je pokazivao 25:26 što je odražavalo i moj način trčanja danas.

6.kolo

Još jedno kolo lige pa dvostruka nevolja – trail utrka u Frkanovcu – srcu gornjeg Međimurja te Boroš. Biti će to zanimljiv vikend.

Featured

unleash your passion

1. čakovečki polumaraton Zrinski(h)

Bio sam uzbuđen kao školarac kada ide na izlet. Osjećao sam da će to biti taj dan. Iako sam dobro zaspao odmah kada je izašlo sunce počeo sam provjeravati koliko je sati na svom smartphonu.  Prvi, drugi i treči put. Nemam običaj dizati se iz kreveta prije nego mi budilica zazvoni pa nisam niti danas. Dogovor je da Bojan i Ana dođu između 8 i 9 sati pa svi zajedno idemo u Čakovec. Nakon što sam si skuhao kavu, počeo sam prati suđe koje mi je ostalo od sinoć te sam se uhvatio i čišćenja štednjaka.

Nisam bio siguran da li da nešto gricnem prije utrke no s obzirom da ću utrku završiti tek oko podneva pojeo sam ostatke pohanog kruga kojeg sam išao peći sinoć oko 11 sati.  Mislio sam si količina masti u tom kruhu će mi pomoći da prevalim prvih 10km. Ana mi je javila da će doči tek oko 8:45 što mi je ostavila dosta vremena da pripremim robu, operem kosu i odabim nuždu.

Kada smo došli u Čakovec pokupili smo svoje startne pakete te krenuli prema startu gdje smo se razgibali i istegnuli. Barem neki od nas. Bilo je tu puno ljudi s obzirom da su oni koi su trčali utrku na 5km startali s nama. Nakon nastupa mažuretkinja te pozdravnog govora sve je bilo spremno za početak.

steady as she goes

I krenuli smo. Pucanj je odjeknuo i pokrenuo gomilu trkača koji su nestrpljivo čekali na startu. Iako mi se činilo da je bilo malo gužvasto, krenuo sam nekim svojim  postojanim tempom. Nakon prvog beepa sata trkača ispred mene, a koji je označavao ulazak u drugi kilometar malkice sam spustio tempo, ali ne previše jer hej, imamo još 20 km za utrkivanje.

Oko petog km primijetio sam kolegicu s cross lige koja uvijek ima dobar pace pa sam odlučio uskladiti se s njezinim. Nekada je ona bila ispred mene dok sam ja neko vrijeme preuzeo vodstvo te trčao kojih desetak metara ispred nje. Kolega iza nje je poticao navijače da navijaju za nju, što je večina i činila. Naravno moj iskušani recept trčanja polumaratona je od prvog puta nepogrešiv te tako na prvoj okrijepnoj stanici nikada ne uzimam vodu. Trčali smo večinom kroz sjenovite kvartove te je hladovina od drveća olakšavala samo trčanje. Neki navijači su navijali samo za žene, dok su neki samo za ljude starije dobi. Svatko je dobio svoju inspiraciju za dalje.

Oko 10-og km mi se razvezala tenisica na lijevoj nozi no to sam brzinski riješio te je tako ostalo do kraja utrke. Uskladio sam tempo s pacericom i njezinim kolegom koji je na kraju završio daleko ispred mene. Iz sjenovitih kvatrova skrenuli smo na otvorenu zaobilaznicu na kojoj smo odradili par kilometara po vručem suncu. Srećom na početku zaobilznice bila je postavljena druga feed zona koja je olakšala prolazak kroz taj naporan dio. Pacerica je trčala ispred mene no ponovo sam je dostigao i prestigao.

Počeo sam grabiti jače te smo ponovo ušli u još jedan kvart. Tu smo odradili par kilometara te se osvježili na feed zoni na kojoj sam uzeo pola banane te je počeo grickati. Izašli smo iz tog kvarta te skrenuli ponovo na zaobilaznicu i došli do meni zezunutog dijela.

Bio je 18 kilometar kada smo počeli uspon na nadvožnjak koji nas je djelio od cilja (kriza). Ovdje me prestiglo nekoliko natjecatelja no nisam se obazirao. Nekako sam mislio da mi se cilj promjenio te da je on sada samo završiti polumaraton no nakon što smo prešli osjetio sam olakšanje kada je pacerica prošla pored mene. Povečao sam tempo te pomalo preklinjao u sebi zbog toga.

No sada nije bio trenutak za kukanje. Iako je bio tek 19 kilometar sada je bilo da povučem. Pratio sam tako pacericu skoro kilometar kada sam je prestigao. Pobodrila me i rekla da sad krenem u sprint. Nisam oklijevao te sam krenuo u juriš. Iako obečana feed zona nije bila tamo gdje bi trebala biti nisam više o tome razmišljao.

use the force

img-7689_511917

Grabio sam naprijed najbrže što sam mogao. Konačno smo došli i do perivoja gdje sam prestigao dvojicu mladaca te se skoro razbio na jednom od zavoja kada sam zapeo u kamen.  To me nije poljuljalo te sam nastavio dalje. Protrčao sam preko mostića koji je vodio iz dvorca prema glavnom trgu. Ovdje je bilo jako puno navijača. Staza oko mene se počela sužavati. Vidio sam samo tablu cilj i oko nje brdo ljudi.  Krenuo sam u završni sprint te uletio u cilj gdje me čekala finišerska medalja. Čuo sam kada su prozvali moje ime, no rezultat ne.

Bio sam malo dezorijentiran nakon ulaska u cilj, ali bio sam sretan. Endmondo je pokazivao 1:45:12. Još uvijek čekam rezulate organizatora no jedno je poznato: PB je postignut.

18157843_10155473746108641_1102249073298207973_n
Uspjeh prema vremenu trčanja

Posije utrke čekali smo proglašenje pobjednika gdje je Ana postigla vrlo dobre rezultate te je završila na postolju.

18209750_10155251307568875_951353835_o
Ana – treća u kategoriji

Ovaj tjedan je bio vrlo upješan po pitanju postavljanje PBova. Iako ljeto dolazi i novo postavljanje PBova bi se moglo destiti tek na jesen, čuda su uvijek moguća.

Do slijedeće utrke 😉

EDIT: Službeni rezultati : 21,0975 (1:45:05)98. ukupno, 19. u kategoriji

 

Featured

25 mins of happiness or less (aka invincible)

5. kolo cross liga Drava 2017

Moderni način života nosi mnoge dobre stvari, ali i mnoge nedostatke. Život u gradovima daleko od opasnosti kao što su divlje životinje i sl., umanjilo je naše instiktivne osjećaje (ili je to samo u mom slućaju). Takav brzi način života je donio i mnogo stresa koji se obično povezuje s poslom ponajviše u odnosima s ljudima. Kada se tako zadubim u posao počnem previše razmišljati. Znate one trenutke u životu kada se nešto događa oko vas, a onda se sjetim nekog glupog događaja iz svoje mladosti. Za smirivanje slušam melodije kakve možete naći u videu na početku posta . Inače ne slušam Wombatse, ali kada počnem slušati jednu njihovu pjesmu onda se ostale samo redaju.

18157245_10154726574341896_3300545096239550165_n
Man of faith – John Locke

Život je čudna stvar. Nekada mi se čini da je sve u redu no nekada ima dana kada pogaziš sve svoje ideale i vrijednosti te mrziš i sebe i svakoga oko sebe. Danas je jedan takav dan.

Danas se održalo i novo kolo cross lige na Dravi.  Kao i uvijek bio sam nabrijan i kako sam prošli put skinuo 5 sekundi s najboljeg vremena ove sezone mislio sam to ponoviti i skinuti još pet. Vrijeme cijeli dan nije bilo nešto te je ujutro padalo malo kiše. I onda je cijeli dan visjelo u zraku. Da li će padati ili ne.  Na kraju je ostalo suho te sam se odlučio bicom  odvesti do starta utrke.  Obavio sam standarno zagrijavanje te čekao da utrka počinje. Čuo sam da je jedan od sudionika rekao kako je dobro vrijeme kao stvoreno za postizanje PBova.

Pozicinirao sam se tako negdje u sredini ispred mlađahnih djevojaka koje trče stazu od dva kilometra.  Krenuli smo s utrkom te sam počeo lagano grabiti naprijed. Onda je vrag ušao u mene te sam počeo prestizati ljude, menju njima je bila i pacerica. Tračao sam jačim tempom tako do prvog mosta, ulaska u drugi kilometar. Tada sam stabilizirao tempo te se koncentrirao na jednolilčno disanje. Tu me prestiglo nekoliko trkača. Pace mi je bio povečan no smanjivao se kako se drugi most približavao.

Prilikom okreta krajičkom oka sam vidio pacericu kojih 100 metara iza mene. Nastavio sam konstantnim tempom te  pokušao uhvatiti pace trkača ispred mene koji je nosio plavi dres. Natjecatelj kojeg sam u prošlom kolu pestigao u ciljnoj ravnini me lagano prelazio te me pitao da li sam ja usporio ili je on ubrzao. Diplomatski sam odogovorio da ćemo vidjeti u cilju. Ubrzanim tempom je grabio naprijed.

cruise control

Iako je njegov tempo bio brži pokušavao sam povečati i svoj. Posebno sada kada sam čuo da mi je pacerica bila iza leđa. Disanje mi je postalo neujednačeno no pokušavao sam ga stabilizirati te uzimati što dublje udisaje.  Beep – oglasio se sat na ruci natjecatelja isped mene, a označavao je ulazak u peti kilometar.

Sada je bilo vrijeme da dam sve što imam i povečam tempo. U ovakvim utrkama to radim postupno. A punom snagom idem pred kraj utrke kada znam da će to moje tijelo izdržati. Tako je bilo i ovaj put. Povečavao sam lagano tempo zadnjih 600 metara no punu snagu sam pokazao u zadnji 100 metara.

18194648_448509488814640_5542370252573605999_n

Kada sam čuo vrijeme koje sam postigao bio sam u čudu. Ne to ne može biti. To nije moje vrijeme. Pogledao sam ponovo na Endomondo i on mi je pokazivao to vrijeme + 4 sekude viška koje su bile potrebne da ugasim aplikaciju. Bio sam u šoku. No došao sam sebi te čestiao pacerici koja me zadnjih par kilometara pratila u stopu. Kada sam vidio rezultate vidio sam da je i ona postigla PB. Za dvije sekunde sam bio brži i postigao novi PB od 25:05min (5600m).

5.kolo

Cijeli tjedan sam u komunikaciji s frendovima iz Zagreba koji me nagovaraju da idem na utrku Boraša. Napokan sam se priajvio i na nju. Ova utrka je specifična jer kreče iz centra grada te završava na vrhu planine. Ovo će sigurno biti zanimljivo iskustvo koje će pomaknuti moje granice trčanja.

Postizanje PB na ligi je dobra uvertira u produženi vikend koji slijedi kada u nedjelju trčim polumaraton u Čakovcu. Nadam se da će i tamo pasti PB no otom potom.

Fun fact: Invincible je naziv letečeg broda u kompjuterskoj igri Final Fantasy 9

Featured

get faster

4. kolo cross liga Drava

Vrijeme je ovaj tjedan malo pošandrcalo.  Temperature su se strmoglavile te činilo se da se zima vrača kako bi zadnji put pokazala svoje zube. Situracija je bila koliko toliko oke do prije dva dana. Počeo je puhati jaki i neugodan sjeverac. Pa iako vani može biti sunčano, vrijeme neće biti ugodno.  Klimaks je dostignut jučer popodne kada je uz orkanske udare vjetra počeo padati i snijeg. Na sreću nije se nimalo primio no snijeg u travnju je nekako neprirodan.

I tako došao je još jedan četvrtak, a s njim i novo kolo cross lige. Grozio sam se izači danas van iz kuće s obzirom na vjetar koji je vani puhao, no što se mora nije teško. Za svaki slućaj sam obukao 3-4 sloja na gornji dio tjela jer iako je vani bilo 8 stupnjeva sjeverac je to srezao za najmanje 5 stupnjeva.  Krenuo sam prema startu utrke te nakon 200m počeo lagano trčkarati kako bih podigao temperaturu tijela.

Kada sam došao do starta ljudi su bili rasštrkani posvuda, neki su se zagrijavali kod startne linije dok ih je dosta trčkaralo okolnim puteljcima. Nakon kratkog zagrijavanja i ja sam se bacio na trčkaranje koje sam kombinirao s vježbama istezanja. Zrak je bio hladniji nego uobičajeno što je povoljno utjecalo na sam tok trčanja.

S obzirom na vrijeme učinilo mi se da je došlo malo manje ljudi nego obično, što je zbačilo manje ljudi za prestizanje. Opet sam se odabrao poziciju u začelju skupine, no ubrzo sam se probio na “čelo”.  Na početku sam na trenutak izgubio pacericu iz videokruga no ubrzo sam je pronašao.  Opet sam se probio kraj nje te pokušavao stabilizirati tempo.  Ušli smo u drugi kilometar te je ona počela vuči i to jako (ili se to meni samo tako činilo). Počeo sam kaskati za njom.

Nakon okreta na mostu nastavila je pojačavati tempo trčeći u paru s nekim likom u plavom dresu. Ja sam zadržavao neki svoj konstantni ritam te je pratio. Vjetar za sada nije predstavljao neki veći problem. Ulaskom u zadnji kilometar dao sam petama vjetra te ponovo povečao tempo.  Pacerica je bila ravno ispred mene.

smashing the gas

Pretekao sam je malo nakon prolaska kraj prvog mosta te sam to učinio dovoljno sporo da je možda povučem za sobom. No to se nije dogodilo. Nastavio sam grabiti dalje punom brzinom. Disanje je bilo oke i konstantno. Povukao sam još malo. Prestigao sam parnjaka od pacerice te nastavio prema cilju. 100 metara pred ciljem sam čuo zvuk stopala. To je značilo samo jedno. Netko je bio u potjeri. Stisnuo sam do ibera i dao sve što sam imao u tih 100 metara. Nekako sam nespretno ušao u ciljnu ravninu koja je bila omeđena vrpcama i stupićima te mi se činilo da ću pokupiti koji stupić. Na kraju sam 5600m pretrčao za 25:35m, ostavivši onoga koga sam pretrčao u ciljnoj ravnini 4 sekunde iza sebe.

17951986_445070925825163_6954869196249658849_n

Za sada to mi je najbolji reultat sezone no ne i najbolji rezultat staze. Deda koji me uvijek pretekne a ovaj put je bio iza mene kojih 5 sekundi je rekao da sam ubrzao, ali se meni činilo da su svi drugi usporili. S obzirom na prošlo kolo ovo je samo poboljšanje od 5 sekundi.

4kolo

U slijedećem kolu se nadam toplijem vremenu te još boljem rezultatu.  😉

Featured

pacekeeper

3. kolo Cross liga Drava

Nakon mog neslavnog nastupa na Hendrixovom polumaratonu bio sam loše volje, neki bi rekli depresivan.  Poznato je da svaki trkač koji istrči polumaraton iznad 2 sata može zapasti u ovo stanje. No odmah slijedeći dan sam išao da odmorim noge te istrčao 5 laganih km po ulicama Varaždina.

Mislio sam trčkarati svaki dan toga tjedna jer za vikend idem u Bjelovar te nezznam koliko ću se moći posvetiti trčanju. No nakon ponedjeljka sam odlučio da se neću trošiti te ću čuvati snagu za četvrtak. Za 3. kolo cross lige.  Da i ovaj tjedan sam bio nabrijan te sam ovaj put odlučio trčati u tenisicama koje mi se zasigurno neće odvezati. Iste one koje sam nosio na trail utrci u Ludbregu. Čak sam nosio i dres s te utrke.

Došao sam, ovaj put biciklom nekih 15-ak minuta prije početka utrke te se počeo zagrijavati. Bilo je puno ljudi na startu jer svi natjecatelji startaju u isto vrijeme i oni koji trče kraču dionicu kao i i oni na dužoj.  Pozicionirao sam se negdje u sredini grupe s dobrim pogledom na pacericu. Kako smo krenuli prestigao sam nekoliko ljudi te pratio curu po kojoj sam uskladio pace. Ponuknut iskustvom iz prošlog kola shvatio sam da ne trebam brzati i uskladiti tempo tijekom cijele utrke.

Iako su mi usta cijelu utrku bila suha nisam posustajao te trpio ovu neugodnost. Pratio sam pace te dodavao malo na taj pace. U dionici utrke do okretnog mosta trčao sam usporedno s pacericom ili malo ispred nje. Kako se most približavao odlučio sam malčice ubrzati. Trčao sam u grupi s još trojicom dok je paceric bila nekih 50m iza mene po mojoj procjeni. Tempo je bio oke i pokušavao sam se zakačiti na najbržeg.

S obzirom da je cesta po kojoj trčimo puna rupa nekada je trebalo taktički tražiti što čišći put. Uskoro se iza mene pojavila pacerica te je to bio znak da i ja ubrzam.  Povukao sam tempo no dedek koji me svaki put prijeđe je povukao više.  Klik, klik, klik  – otkucala su tri sata te označila istrčana četiri kilometra.

this moment, we own it

17757633_441443106187945_293807089313801533_n

Došao je trenutak za završni juriš. Zadnji dio ceste, nakon prelaska alsfaltirane ceste s kojom se križa, je puno čišći te je idealan za prestizanja. To se i meni desilo kada me u sprintu pretekla jedna druga natjecateljica. Koncentrirao sam se na disanje koje je bilo isprekidano te plitko. Tik pred sam kraj zašpurao sam se te punom snagom ušao u cilj te otčao stazu u vremenu  25:40m.

Osjećaj je bio puno bolji nego nakon prošlog kola. Odmah sam se istegnuo kako bih izbjegao možebitne ozljede. Ipak u petak sam osjetio kao da mi se stara rana na loži lijeve noge ponovo otvorila. Ipak sutra idem malo trčkarati i to po “trail” stazi.

3kolo

Featured

forfeit the game

Hendrix polumaraton 2017

Dan je počeo s neobično puno oblaka te je prognoza ukazivala na to da će se takvo vrijeme zadržati i večinu prijepodneva. Čak sam obukao i majicu s dugačkim rukavima. Sjeli smo u auto t krenuli u smjeru Zagreba, mjesta gdje će se održavati današnja utrka.

Već prije nekoliko dana sam pitao prijatelja Bojana kakve tenisice da obučem za ovaj event. Iako je to polumaratonu trči se po nasipu i travi pa sam bio u konfliktu. Tenisice za kros (makadam) ili tenisice za polumaraton (asfalt).  Rekao je da uzmem one za polumaraton (druga greška).

Nabrijavao sam se na ovaj event i rekao sam da ću ovdje potući svoje vrijeme za polumaraton. Prvo što mi je bilo čudno je da event počinje dosta kasno, u 11h. Jer obično ovakvi eventi počinju ranije. Npr. Zagrebački proljetni je počeo već u 9h. Našli smo se s Bojanom oko pola 10 blizu starta kada mi je priopčio radosnu vijest. Imali smo vremena do utke pa smo otišli do startno-ciljne ravnine koja je pomaknuta s povišenog dijela nasipa na dio koji je bliže Hendriksovom mostu. Pošto je bilo sunčano dodatnom toplinom pridonosio je ugrijani beton kojim je bio popločen taj dio.

I krenuli smo. Naravno da je bila gužva na startu te sam sam prag prehodao. I dalje je bilo dosta gužve no s obzirom na vrijeme i kvrgav teren nisam brzao. Nakon prolaska ispod drugog mosta skrenuli smo desno te se popeli na “nasip”. Trčali smo po njemu oko 4 km sve dok nismo došli do prve okrijepne stanice. Na njoj sam uzeo čašu vode od kojih sam popio možda pola gutljaja. Odmah sam osjetio da mi je bilo potrebno više te je vručina nastavila stezati.

Nastavio sam dalje po monotonom nasipu. Prestizao sam neke trkače te su neki prestizali mene. Konačno smo došli do 9km te skretanja lijepo preko mosta. S druge strane mosta je bila druga okrijepna postaja koja je dobro sijela. Odlučio sam da sada uzmem više vode te sam se čak polio po leđima i glavi. To mi je pomoglo nekih kilometar – dva. Ono što mi je falilo je bilo neko voće koje će mi podići razinu šećera, no toga nije bilo na okrijepnoj stanici.

Cover up your face
You can’t run the race…

Teren poslije okrijepne stanice se potpuno promjenio. Iz zelenih travnatih stazica u cestu ispunjeno krupnim kamenjem na kojem se tražio što čisti trag.  Teren je bio koma. Trčao sam iz lika u dresu s brojem 9. Pratio sam njegov ritam neka 2 km, poslije toga posustao sam prvi put. Vručina me dostigla. Malo sam hodao te pokušao ponovo trčati. Trčao sam ponovo možda pola kilometra te sam jedva čekao na slijedeću okrijepnu stanicu.

…The pace is too fast
You just won’t last…

Nažalost, tu sam učinio fatalnu grešku te uzeo previše tekučine.  Trbušna šupljina mi je bila napuhnuta. Svaki pokušaj trčanja rezultirao je bolovima. Hodao sam tako kilometar – dva te trčkarao tu i tamo. Kada sam došao do 20 km odlučio sam završiti utrku sa stilom. Koncentriao sam se na održavanju ritma do kraja utrke. Ritam koji sam imao taj zadnji kilometar je bio skoro jednak onome s kojim sam otvorio utrku. Navijačka stanica na nekih pola kilometra od cilja je također utijecala na povečanje tempa. Tim tempom sam i završio utrku. Utrku sam završio u 2h i 8min. Najslabiji rezultat ikad na polumaratonu.

You take away when I give in
My life
My pride is broken

U jednom trenutku u utrci počeo sam razmišljati: “Čemu sve ovo?”. Ovo očito nije moja disciplina. Više volim brze utrke od 5 km. Zašto plačati kotizacije za sve naolazeće polumaratone ako ću uvijek imati prosjećno vrijeme. Postoje i druge discipline koje su zanimljivije: cross, trail. Tada sam shvatio zašto sam par puta odustao od trčanja tijekom utrke. Mentalno nisam bio spreman na sve ovo. U zadnjih par mjeseci sam oslabio. Dosta toga se promijenilo u mom životu te nisam to mogao kompenzirati i imati stabilan tok misli koji sam zadržavao otkako sam počeo trčati. Ipak ne smijem odustati od samog trčanja zbog jednog neuspjeha. Još uvijek želim poboljšati svoje vrijeme u cross ligi te tako se na neki način poboljšati u  dugoprugaškom trčanju.

hendix2017

Featured

slingshot effect

2. kolo Cross liga Drava 2017

Bio sam nabrijan cijeli dan na utrku. Iako mi dan nije tekao baš onako kako sam zamišljao da će teći koncentrirao sam se na utrku koja je slijedila. Istina je da ne volim vrijeme kakvo je bilo taj dan. Sunčano i vjetrovito. Sjeverac je donosio hladnoću zime u ovaj proljetni dan.

Krenuo sam od kuće pješke noseći samo mobitel za praćenje sa sobom. Moj plan da se odfuram biciklom je propao kada mi je majstor kod kojega sam ostavio bicikl na servisu javio da nije još gotov s njim.  Počeo sam trčkarati jer mi temperatura nikako nije odgovarala.  Volim trčati takozvanom “šetnjicom” koja predstavlja 400 metara laganog makadama okružena šumom, a nalazi se na putu do starta/cilja koji je svaki put kod pješačkom mosta na Dravi.

Došao sam nekih 15 minuta prije utrke što mi je dalo dosta vremena da se zagrijem. Izvodio sam vježbe zagrijavanja koje duže vrijeme nisam mogao raditi zbog povrijeđenog ramena. Osjećaj je bio dobar. Bio sam spreman pokoriti sve svoje protivnike. Smjestio sam se malo bliže prvim linijama no bez obzira na sve morao sam prestizati neke “sporije” trkače.

S obzirom da mi je cilj bio ostvarati dobar rezultat pozicionirao sam se iza pacemakerice te trčao iza nje. No uskoro sam potegao i krenuo u juriš. Naime nisam niti skužio no krenuo sam dosta jakim tempom, tempom koji neću moći održavati do kraja utrke. Tada su krenuli pehovi. Odvezala mi se jedna od tenisica i nekako sam je nabrzaka zavezao. Došao sam dalje do mosta na kojem smo radili okret te mi se ponovo ta ista tenisiaca razvezala. Bio sam malo frustiran svime time te mi se ta ista tenisica odvezala i treći put neki kilometar od tog mosta.

2.kolo_CLD

Osjetio sam pad forme koji je bio izazvan zaustavljanima te ubrzanjima. Ono nije bio konstantan ritam koji će mi donijeti dobar rezultat.  Zadnji kilometar je bio kao čavao u ljesu mojeg lošeg rezultata. Borio sam se protiv samoga sebe te pokušavao postaviti neki konstantan ritam.  Na kraju sam istrčao 5.6km za 27:06m po mjerenjima organizatora što nije tako loše s obzirom na average pace koji je bio 4:50 s najbrže pretrčanim kilomtrom 4:15m.  Sada mi je cilj postaviti PB na Henrix polumaratonu koji se održava ovu nedjelju na Savskom nasipu.